PREMIJER Andrej Plenković je nakon izbora prošlog ljeta najavljivao da će smanjiti broj ministarstava u svojoj vladi. Hrvatska je sa svoja 4 milijuna stanovnika u prošlom Plenkovićevom mandatu imala čak 20 ministara.

Za usporedbu, Njemačka je s 80 milijuna stanovnika imala 14 ministarstava, 6 manje od Hrvatske. Uostalom, prema službenim podacima EU iz 2019., od Hrvatske su veći broj ministarstava imale samo još tri članice Unije: Ujedinjeno Kraljevstvo (22 ministarstva), Luksemburg (24 ministarstva) i Rumunjska (rekordnih 26 ministarstava). 

Socijalna politika ugurana u golemi resor pod Aladrovićem

Plenković se tako dohvatio smanjivanja broja ministarstava te je došao do njih 16, o čemu je većina u saboru, predvođena HDZ-om, glasala 22. srpnja prošle godine. HDZ je poručivao da će zato "vlada biti funkcionalnija i operativnija", no kada se vidi kako je Plenković tome pristupio, jasno je da se nije vodio ni kriterijima funkcionalnosti ili operativnosti, pa ni običnom logikom.

Između ostaloga, dobili smo nezgrapno Ministarstvo turizma i sporta, na čije je čelo postavljena Plenkovićeva štićenica Nikolina Brnjac, kao i golemi resor pod nazivom Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, na čije je čelo postavljen nedorasli Josip Aladrović, još jedan mladi HDZ-ovac kojeg je Plenković izvukao iz šešira.

> Rezanje broja ministarstava je Plenkovićeva prevara

U to vrijeme se u medijima pisalo i da bi se Ministarstvo branitelja moglo pripojiti Ministarstvu obrane RH i postati ured unutar tog ministarstva, ali to se nije dogodilo. Baš obratno, ministar branitelja Tomo Medved u međuvremenu je napredovao na poziciju zamjenika predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika vlade, ostavši pritom i ministar branitelja. 

Brantelji su HDZ-u važni, socijalna politika nije

Politička poruka takve odluke, koja je očito ovisila i o odnosima unutar HDZ-a, a ne samo o tome kako je najpametnije smanjiti broj ministarstava, prilično je jasna: brantelji su važniji od svega onoga što obuhvaća socijalna politika. Društveni i drugi status brantelja je politički prioritet Plenkovićeve vlasti, što ona uostalom i ne krije, dok je socijalna politika skoro pa doslovno zadnja rupa na svirali frankenštajnovskog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Iz toga proizilaze i konkretne materijalne posljedice, koje se vide i u najavljenoj, još jednoj izmjeni Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Prema predloženim izmjenama, za dobivanje statusa branitelja više se neće trebati pribavljati ratni put, a neće trebati ni stručno mišljenje za dobivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida. Moći će se dobiti i više mirovine, ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje itd.

> Stiže još brantelja: Još lakše do statusa, stanova, mirovina...

Kritike Europske komisije zbog brantelja kao "privilegirane kategorije"

Europska je komisija Hrvatsku još 2018. žestoko kritizirala zbog privilegija koje imaju ratni veterani. U izvještaju iz ožujka 2018. EK je navela da je "zakon (o braniteljima, op.a.) koji je usvojen o studenom 2017. otvorio mogućnost da se još ljudi registrira kao ratni veterani, smanjio dobnu granicu odlaska veterana u mirovinu te proširio mogućnosti da njihovi članovi obitelji naslijede veteranske mirovine" te je uveo "dodatne socijalne povlastice za veterane, kao i obavezu financiranja veteranskih udruženja". Naglašavaju i da su veteranske mirovine u prosjeku dvostruko veće od običnih mirovina.

>> Europa žestoko kritizirala Hrvatsku zbog silnog novca za ratne veterane

Podsjetimo, izmjenama Zakona o hrvatskim braniteljima iz 2017. godine Plenković, Medved i HDZ su ispunili sve zahtjeve veteranskih udruga bliskih HDZ-u, a to će do 2025. godine proračun opteretiti za više od 5.5 milijardi kuna.

Stoga ne čudi što EK izrijekom veterane opisuje kao "privilegiranu kategoriju" i napominje da u Hrvatskoj socijalna skrb loše funkcionira jer nije "usmjerena na najpotrebitije", nego se novac troši na privilegirane veterane.

Čime se zapravo bavi Ministarstvo branitelja?

Privilegije koje veterani imaju su očite, a reprezentativni primjer toga sigurno je i činjenica da njegovatelji ratnih invalida primaju mjesečnu plaću od 3800 kuna (uz sva prava iz radnog odnosa), dok njegovatelji civilnih invalida primaju mjesečnu naknadu od 2500 kuna (naknadu, ne plaću, a nemaju ni prava iz radnog odnosa). Pored toga, ratni invalidi uz njegovatelja dobivaju još i velik doplatak za njegu. Kad se sve zbroji, ratni invalidi za njegovatelja i još za dodatak za njegu i pomoć druge osobe ukupno primaju 7624 kune, mnogo više nego civilni invalidi, iako im u mnogočemu treba jednaka njega.

Ministarstvo branitelja financira i rad nekih filoustaških udruga, sređuje stanove izabranima, sjetimo se slučaja župana Ive Žinića, organizira protuzakonito pokapanje ustaša s vojnim počastima RH, daje milijune kuna za najbizarnije aktivnosti samo ako su nekako povezane s nekom HDZ-u milom branteljskom udrugom itd. 

> Djeci običnih veterana 30.000 kuna za studiranje. Sin šatorašice dobio 300.000

Pritom je naročito problematično u vezi toga što veteranska populacija, uključujući i izmjene zakona iz 2017., zapravo ima riješen status, te prava, ali i privilegije, koje HDZ-ove vlade samo proširuju. Ministarstvo hrvatskih branitelja, još jedan Medvedov potez, bilo je to paradno nacionalističko dodavanje pridjeva "hrvatski" u naziv ministarstva. U osnovi pridjev nema razloga postojati te postoji prvenstveno jer tako politički odgovara HDZ-u.

EK: Hrvatska socijalna politika "nije usmjerena na najpotrebitije"

Od izvještaja EK iz 2018. do danas se u svemu tome ništa nije promijenilo, dapače planira se izmjenama zakona dodatna proizvodnja novih branitelja, kojih je već više od pola milijuna, više od četvrt stoljeća nakon kraja Domovinskog rata. Istovremeno se nije promijenilo nabolje ni ništa u vezi sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj, i dalje nije "usmjeren na najpotrebitije". Na to nas je posjetio strašan slučaj smrti djevojčice Nikoll, koji je ovog Uskrsa zgrozio Hrvatsku.

> Nikoll, djevojčica koju je ubila Republika Hrvatska

Njena je smrt uslijedila nakon niza propusta i pogrešnih odluka nadležne socijalne službe, koja je odlučila dijete vratiti biološkim roditeljima, kojima su prethodno oduzeta druga djeca jer su ih zanemarivali i zlostavljali. Djevojčica koja je kod udomitelja bila živa i zdrava odlukom socijalne službe je predana u ruke ljudi, njenih bioloških roditelja, koji su joj nanijeli teške ozljede, od kojih je na kraju preminula. 

Taj slučaj, osim pitanja osobne odgovornosti nadležnih, otvara još jednom i pitanje funkcioniranja sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj, sustava čiji je zadatak brinuti se baš o najranjivijima - djeci, invalidima, marginaliziranim skupinama u društvu itd. To da je socijalna politika posve sporedna za aktualnu vladu, najbolje svjedoči i da je ubačena u jedno megaministarstvo, na čijem je čelu ministar za kojeg mnogi u Hrvatskoj nisu čuli, a nitko i nije primijetio da ima ikakvog iskustva ili stavova u vezi socijalne politike. Josip Aladrović je u tom kontekstu posve reaktivan ministar, kojemu je strašna smrt dvogodišnje djevojčice konačno skrenula pažnju na, kako je rekao, "strukturne probleme" u njegovu resoru.

Fred Matić: Ako ne želiš šator ispred vlade, onda im daš ministarstvo

Zašto je to tako da u RH imamo Ministarstvo hrvatskih branitelja, ali nemamo poseban resor za socijalnu politiku?

Za odgovor na to pitanje obratili smo se vukovarskom heroju i bivšem ministru branitelja Fredu Matiću, sada eurozastupniku SDP-a.

Matić je za Index odmah rekao da će biti kratak i jasan.

"Ako ne želiš šator ispred vlade, onda im daš ministarstvo", rekao je Matić, referirajući se na kontroverzni prosvjed dijela veterana u Savskoj, pred zgradom ministarstva. 

"Djeca, sirotinja, Srbi i Romi nikad neće dići šator pred vladom ili ministarstvom"

"Mnogo sam puta od nekih branitelja čuo da ne žele biti dio ministarstva socijalne politike, jer, kako su govorili, ne žele biti u društvu Cigana, Srba i sirotinje", dodaje Matić.

"Djeca, sirotinja, Romi i Srbi nikad neće dići šator pred vladom ili nekim ministarstvom", konstatira Matić i dodaje da je to odgovor na pitanje zašto u Plenkovićevoj vladi postoji samostalno ministarstvo za ratne veterane, ali ne i za socijalnu politiku.

Matić kaže da je dobro da "branitelji imaju prava, ali ne i da imaju privilegije" te dodaje da su im prava ostvarena.

"Moram se sada zapitati, nakon smrti djevojčice iz Nove Gradiške, gdje je šator pred vladom? Govorili su da će dizati šator za sve nepravde u Hrvatskoj, ali to se nikad nije dogodilo", zaključuje Matić.

Novac za privilegije branteljima mogao bi se pametnije potrošiti na socijalnu skrb

U svakom slučaju, već iz samog naziva Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike vidljivo je da je u pitanju ministarstvo koje je nastalo ad hoc, jer je Plenković sve to morao nekome uvaliti u resor da bi fingirao reformu vlade.

Pored toga, jasno je da se ratnim veteranima stalno dodaju neke nove materijalne privilegije, što je novac koji bi se sigurno mogao bolje i svrsishodnije utrošiti u sustavu socijalne skrbi, čiji je zadatak brinuti se o najranjivijima u društvu, uključujući i djecu. Također, nema razloga za daljnje postojanje Ministarstvo hrvatskih branitelja, a javni novac koji troši taj aparat sigurno bi mnogo više pomogao u socijali.

Naravno, ni HDZ ni Andrej Plenković nemaju namjeru tu išta fundamentalno promijeniti, jer bi se tako zamjerili svojim najvjernijim glasačima, čiju vjernost uostalom plaćaju i postojanjem Ministarstva hrvatskih branitelja.