NEKI Nobelovi laureati imali su sve petice u školi od samoga početka. No neki su markirali, bili izbačeni iz škole i imali dvojbe u vezi svoje budućnosti.

Einstein - osrednji student koji je postao velikan

Možda najpoznatiji dobitnik Nobelove nagrade, Albert Einstein, bio je nekoć osrednji student na Politehničkom fakultetu u Zurichu, koji se sada zove ETH Zurich. Mladi Einstein je izbjegavao predavanja, želio je studirati samo fiziku i završio je na pretposljednjem mjestu na svojoj godini.

Nakon što je diplomirao, bio je jedini student kojemu nije bila ponuđena pozicija znanstvenog novaka, navodi se na portalu švicarskog sveučilišta.

Einstein je 1921. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.

Nemirni duhovi i nekonvencionalni putevi

Frances Arnold, koja je 2018. dobila Nobelovu nagradu za kemiju, također je markirala nakon što je počela školovanje u SAD-u 1960-ih i 1970-ih.

"Bila sam nemirna. Bilo mi je jednostavno dosadno i bila sam daleko naprednija od onoga što su ostala djeca radila. I učiteljice su mi često davale male projekte poput ukrašavanja učionice i slično", rekla je.

U dobi od 10 godina, dopušteno joj je bilo da pohađa nastavu iz srednjoškolskih predmeta kao što je geometrija, izazov koji je u početku cijenila. Ali kada su došle tinejdžerske godine, škola joj je postala toliko odbojna da je u nju prestala ići i bila je izbačena.

"Pretpostavljam da me nije zanimalo što su nas poučavali. Ili ako me zanimalo, jednostavno sam to naučila sama iz udžbenika. Pa sam uspjela položiti sve ispite unatoč mnogim izostancima."

Sada u dobi od 69 godina, priznaje da njezin primjer ne treba slijediti, ali vjeruje da bi škole trebale biti fleksibilnije.

Od seoske škole do Nobelove nagrade

David Card, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2021., također je imao nekonvencionalne obrazovne početke.

"Ne znam gotovo nikoga na doktoratu iz ekonomije tko ima biografiju poput moje, tko je pohađao seosku školu", rekao je.

Rođen na farmi u Kanadi 1950-ih, bio je upisan u malu školu s jednom učionicom, gdje je jedna učiteljica poučavala oko 30 učenika različitih razreda.

"Učiteljica je to činila tako da je provodila neko vrijeme sa svakim redom, što je bio jedan od razreda. Slušao sam zapravo većinu gradiva nekoliko razreda osim svojeg", rekao je. "Mogli ste tako napredovati jako brzo, jako lako."

Sustav nije bio baš idealan za učenike koji su trebali više individualizirane pomoći, rekao je.

Prevladavanje prepreka

Po Nobelovoj zakladi, drugi laureati morali su prevladati velike akademske izazove prije nego su osvojili Nobela.

Prva žena koja je dobila nagradu za ekonomiju, Elinor Ostrom, odbijena je kada se prijavila za doktorat iz ekonomije; dobitnica Nobelove nagrade za medicinu 2009. Carol Greider borila se s disleksijom kao dijete; a dobitnik nagrade za kemiju 2015. Tomas Lindahl pao je kemiju u srednjoj školi.

Rani radni počeci

Frances Arnold i David Card počeli su raditi mladi, što smatraju važnim životnim iskustvom.

Arnold je kao tinejdžerica radila kao konobarica, recepcionarka i vozačica taksija.

"Više cijenite što vam sveučilišno obrazovanje može dati, u smislu da dobijete posao koji biste zaista mogli željeti imati cijeli život."

"Nauči vas također kako organizirati vrijeme."

David Card je isto tako kombinirao školu i život na farmi od rane mladosti.

"Mislim da tada nije bilo toliko mnogo domaćih zadaća. Pa je bilo mnogo vremena", rekao je.

"Pomagao sam ocu. Naučio sam voziti traktor kada sam imao oko 11 godina. Svako jutro ustajao bih u 5 sati i pomagao mu musti krave nakon čega bih se istuširao i išao u školu."

Pronalazak pravog puta

Oboje Nobelovaca studiralo je i druge predmete prije nego su otkrili svoje strasti.

Arnold je studirala strojarstvo i aeronautiku prije nego se posvetila kemiji.

"Nisam bila sigurna što želim učiniti od svojeg života. Odlučila sam se za strojarstvo jer su imali najblaže uvjete za inženjerske studije", rekla je.

A Card je prvo studirao fiziku prije nego je prešao na ekonomiju.

Unatoč njihovim nekonvencionalnim putevima, oboje su na kraju pronašli svoj put do slave.