Autor je docent na katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj Ekonomskog fakulteta Zagreb.

MINISTAR Zdravko Marić danas je objavio da se očekuje pad BDP-a od 9,4% u ovoj godini i da će koronakriza vjerojatno biti i teža od globalne financijske krize, kada je hrvatski BDP pao 8,8% u prvom kvartalu 2009. godine. Tijekom zadnje recesije možda i nije bio toliki problem nagli pad BDP-a, već činjenica da je BDP padao iznimno dugo, čak 6,5 godina.

Zaista je moguće da dođe do bržeg oporavka

Velika je razlika između današnje situacije i one iz 2009. 

Kao što sam danas pisao na Ekonomskom labu, a ovdje su izneseni glavni rezultati, hrvatsko gospodarstvo je spremnije dočekalo koronakrizu jer su osnovni pokazatelji bolji nego što su bili 2009. godine, a uz to je i situacija u bliskom okruženju povoljna. Zbog toga je zaista moguće da će doći do bržeg oporavka.

Prije pojave virusa tržište rada bilo je u vrlo povoljnom položaju s visokom zaposlenošću i iznimno niskom nezaposlenošću. Zaduženost, javne financije i položaj u međunarodnoj razmjeni bili su u povoljnoj poziciji. Isto tako, virus se pojavio u vrijeme izrazito niskih kamatnih stopa te "jeftinog" i lako dostupnog novca.

Procjena vlade je preoptimistična

Ipak, procjena vlade o gospodarskom rastu u sljedećoj godini od 6,1% čini se previše optimistična. Recesija uzrokovana koronavirusom vjerojatno neće biti jednokratni nagli šok nakon čega će potrošači nastaviti tamo gdje su stali jer su se pojavile posljedice kad je riječ o nezaposlenosti i padu plaća. Posljedice mogu biti i teže ako se šokovi budu prelijevali između zemalja, ali i između sektora gospodarstva.

Pokazalo se da sektori građevinarstva, trgovine i turizma te industrije najsnažnije padaju uslijed gospodarskog pada u eurozoni. S druge strane, financije, osiguranje, nekretnine i javni sektor su ispodprosječno pogođeni takvim šokom. 

Sektor građevinarstva je indirektno pod utjecajem inozemnih šokova preko trgovine i turizma. Visoka turistička potražnja stvara potrebu za apartmanima i gradnjom novih objekata. Pad inozemne potražnje smanjuje prihode sektoru turizma koji posljedično smanjuje potrebe za građevinskim radovima. Najčešće se taj pad očituje tek u idućoj godini, odnosno između dvije sezone.

Pad nije jednokratan

Rezultati modela pokazuju da pad nije jednokratan, već se proteže i do tri godine. Zbog toga su dobrodošle mjere na razini EU, gdje se radi proračun za idućih sedam godina i gdje je sve podređeno gospodarskom oporavku. Glavno načelo "dati puno i dati brzo" u iduće tri godine je vrlo dobro, ali Hrvatska mora biti oprezna. Potrebno je pažljivo planirati mjere fiskalne politike i sačuvati fiskalni kapacitet u srednjoročnom periodu a da se ne izazove rast cijene zaduživanja.

U protivnom bi kamate na javni dug mogle eksplodirati kada bude najpotrebnije i ostaviti vladu s ograničenim mogućnostima djelovanja. Situacija se može usporediti s trčanjem maratona, što zahtijeva brzinu i izdržljivost. Ako je natjecatelj na početku prebrz, neće izdržati do kraja. Ali ako samo čuva snagu, neće stići prvi na cilj. Fiskalne mjere su po toj analogiji brzina, dok je fiskalni kapacitet usporediv s izdržljivošću.

Nezaposlenost je iznadprosječno visoka i raste

Nažalost, smatram da su procjene o kretanjima na tržištu rada preoptimistične. Vlada očekuje pad zaposlenosti od 3,3% i stopu nezaposlenosti od 9,5% u 2020. Na temelju semafora tržišta rada, koje redovito objavljujemo na web stranici MacroHub, u ožujku je nezaposlenost prešla u fazu recesije. To znači da je iznadprosječno visoka i raste.

Prema procjeni nezaposlenosti za travanj, broj nezaposlenih već je za 15% viši u odnosu na veljaču. Tu nisu uključeni prividno nezaposleni korisnici potpora za očuvanje radnih mjesta kojih ima gotovo 550.000. Na slici 1 je broj nezaposlenih prije početka tri recesije u Hrvatskoj pretvoren u indeks s vrijednosti 100 te promatramo koliko je bilo potrebno vremena da se broj nezaposlenih vrati na pretkriznu razinu. 

Broj nezaposlenih iz rujna 1998. uzet je kao 100 za recesiju 1998.-1999. te je vidljivo da je nezaposlenost porasla gotovo 40% tijekom recesije. Broj nezaposlenih se ponovno vratio na pretkriznu razinu tek nakon 7,75 godina. 

U slučaju globalne financijske krize kao vrijednost 100 je uzeta nezaposlenost iz 2008:12, maksimum je dosegnut nakon gotovo 5 godina kada je nezaposlenost bila 50% veća od početne vrijednosti. Na pretkriznu razinu se vratila također nakon 93 mjeseca ili 7,75 godina. 

U prva dva mjeseca koronakrize rast nezaposlenosti je brži nego u prethodne dvije recesije, što potvrđuje da bi ova recesija mogla biti vrlo oštra i u početku gora od one iz 2009. godine.

Uvođenje potpore HZZ-a za očuvanje radnih mjesta je dobra mjera u kratkom roku koja zaista može ublažiti utjecaj šoka na zaposlenost. No takva mjera nije dugoročno održiva jer se radnike ne može poslati kući da dugo čekaju bolja vremena. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala