EKONOMSKI analitičar Andrej Grubišić komentirao je za N1 situaciju na području pogođenom potresima.

"Pojedinci iz privatnog sektora brzo su reagirali, vidjeli smo koordinaciju bez centralnog državnog planiranja. Vidjeli smo činjenicu da ako država negdje nije involvirana, ne nestaje solidarnosti", rekao je.

"To je primjer da ako želimo biti s nekim solidarni, ne mora nužno država dati uslugu. Uslugu može dati i privatni sektor. Kad netko kaže da se bez države ne može, treba to artikulirati do kraja – sud koji će pravilno donositi procjene i prosudbe gdje država ima ulogu arbitrarnog, a ne aktivnog sudionika, uloge vojske i uloge policije", pojasnio je.

Nema ništa protiv toga da država bude transmisijski mehanizam, dodaje.

"Nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim"

"Ne vidim ulogu države u ekonomiji jer nitko tuđim novcem ne raspolaže kao svojim. Ne vidim državu kao monopolista pružanja usluga zdravstvenog osiguranja, mirovinske štednje i isplata mirovina te u školstvu, a posebno da uzima milijune kuna državnim obveznicima i onda ih dijeli sektorima za koje smatra da su bitni. Kad se uzmu samo ove četiri stvari, zdravstvo, mirovine, školstvo i subvencije, dolazimo do 100 milijardi kuna godišnjeg troška. A praksa nas uči da nije dovoljno samo imati dobru namjeru jer nas ne opstruira od odluka koje imaju negativne reperkusije, a trebale bi nas štititi", komentira ekonomski stručnjak Grubišić.

Zato se, kaže, zalaže da temeljem isključivo objektiviziranih činjenica, podataka i statistike, a ne ideologije ili dogmatskog uvjerenja, pokušamo donositi zaključke o tome što funkcionira, a što ne.

"U tom slučaju dodatan angažman države u rješavanju životnog standarda ovih ljudi koji će zahtijevati njezinu proaktivnost u smislu trošenju tuđeg novca, mislim da je to krivi put. Država bi trebala reagirati, ali na način koji nazivam pozitivni državni intervencionizam", govori Andrej Grubišić.

Predlaže smanjenje PDV-a na 20 posto, da svi plaćaju porez na dobit 10 posto, smanjenje trošarina, privatizaciju brojnih državnih kompanija, barem djelomičnu liberalizaciju zdravstva, školstva i mirovinskog sustava. "Ne umanjujem ulogu države tamo gdje je mjesto države", kaže.

Ideja javnih radova

"Kada govorimo o javnim radovima, u pravilu mislimo na ono što je financirano javnim novcem. Nije realno očekivati da ćemo vidjeti obnovu u tako kratkom roku na način koji je u skladu s dostojanstvenim načinom života", rekao je.

Predlaže da prikupljeni novci idu na račune ljudi koji su pogođeni potresom. "Uvjeren sam da težak socijalni status ne znači nedostatak zdrave pameti i da sami odluče kakvu vrstu obnove žele… Ovdje je ključno tko kontrolira novac. Volio bih da što više tog novca dođe na račune tih ljudi, a oni sami odluče što će s njime", dodao je.

Kontejnere treba kupiti tamo gdje ih se može najbrže dobiti, smatra Grubišić. "Nemojmo ponovno pasti u zamku samodostatnosti, da netko kaže da trebamo imati domaću ili državnu proizvodnju kontejnera", rekao je, dodavši da se stambeni kontejneri trebaju kupiti u normalnim vremenima, najpovoljniji, neovisno o tome gdje su proizvedeni.

"Kreiranje dobrog životnog standarda ne postoji bez žrtve i odricanja. Da bi država iz nekog fonda isplatila subvenciju, ona to nekom drugom mora uzeti", kaže ekonomski analitičar.