O "SUNČANOM HVARU" žustro pišu i drugi mediji. Na Business.hr-u izašao je članak predsjednice Adriatic instituta za javni poredak, Nataše Srdoč, koja na samom početku kaže: "Krajnje je vrijeme da se Sunčani Hvar prestane zvati javno-privatnim partnerstvom jer ne ispunjava osnovna obilježja javnog-privatnog partnerstva."

Buisness.hr u nekoliko je navrata ponovio ono što ste mogli pročitati i na Indexu, naime, da "Sunčani Hvar" nije infrastrukturni objekt (za kakve se skoro u pravilu primjenjuje JPP), nego "potencijalno visoko profitabilan hotelski kompleks u djelomičnom privatnom vlasništvu". Teza Damira Polančeca koju je iznio nedavno u "Otvorenom", da, možemo naći primjere korištenja JPP-a u turizmu diljem svijeta, iako se u praksi JPP ne koristi u te svrhe, jednostavno se razbija kao slabi val o veliku stijenu. Vlada uopće nije navela primjere JPP-a korištenog u turizmu u svijetu, pa da javnost sama može procijeniti poklapa li se to s primjerom "Sunčanog Hvara". Najviše što je Polančec rekao bilo je: "U Italiji ćete naći masu objekata izgrađenih putem JPP-a".

Nataša Srdoč kaže u svom članku: "Ova nepotpuna privatizacija ima obilježja korupcije", za što kao argumente navodi sklapanje ugovora bez natječaja, držanje sporazuma između javnog partnera (odnosno, poreznih obveznika) i privatnog tajnim - što naziva nedopustivim, i vlasničku strukturu "Sunčanog Hvara".

O neobjavljivanju ugovora kaže: "Takav presedan opravdava poreznim obveznicima istovjetan tretman vlasti. Zašto bi porezni obveznici polagali računa o svojim primanjima radi plaćanja poreza?", što i jest djelomično točno. Jer, ako se Vlada ne drži svojih smjernica o JPP-u i time izbjegava vlastitu odgovornost, zašto bi građani morali ispunjavati svoje porezne obaveze? Naravno, moraju ih ispunjavati jer će inače otići u zatvor, dok nitko neće u zatvor pospremiti Vladine dužnosnike, koji, na kraju krajeva, ne krše nikakav zakon, budući da Hrvatska zakona o javno-privatnom partnerstvu nema. Ali, ilustracija nije loša, posebno ako promotrimo čisto principijelni aspekt stvari.

Adriatic institute za javni poredak ima dosta kontakata sa stranim medijima. Na nekim debatama koje su organizirali sudjelovao je i Edward Lucas, koji radi za izdanje "European voicea" u Bruxellesu, koji se besplatno dijeli zastupnicima u Europskom parlamentu, a inače je tvrtka kćer "The Economista", odnosno novina koje su Hrvatsku nazvale "gnjacavim dnom Europe". Članak Nataše Srdoč trenutno se prevodi na engleski jezik i kao takav će poslati prilično lošu sliku o poslovanju u Hrvatskoj. Posebno kad kaže da je "politička korupcija povezana s osobama koje obavljaju državnu dužnost i koje zloupotrebljavaju imovinu i prihode poreznih obveznika kako bi ostvarili osobnu korist"

Nadalje, Vlada ima mogućnost održati svoje obećanje da "Orco" grupa neće uspjeti preuzeti više od 50% dionica nakon dokapitalizacije. Kako nam kažu izvori s burze, po realnom  scenariju, u kojem i Vlada i mali dioničari upišu dionice, će Orco imati između 47,5 i 48,6 posto "Sunčanog Hvara". Ali, u ponudi za preuzimanjem koja, kako nam je rečeno, mora uslijediti, Orcu treba 1 do 2 posto dionica da bi preuzeo većinsko vlasništvo nad društvom.

Ni Orcu vjerojatno zasad nije u interesu navući na sebe medijsku buku zbog preuzimanja "Sunčanog Hvara", tako da će vjerojatno pričekati.

Nadalje, Vlada, unatoč vlastitim obećanjima nije objavila ugovor o Sporazumu dioničara, pa se čovjek već mora zapitati tko tu od koga pravi budalu. Nakon silnih priča kako je sve što rade transparentno, oni još uvijek izbjegavaju odraditi ono što su naveli u vlastitim smjernicama, koje su propagirali kao svoj "New Deal". Gospodo, u čemu je problem?

J.D.