EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE Linić, Šegon i Ježić proveli vikend u Šegonovom hotelu

EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE Linić, Šegon i Ježić proveli vikend u Šegonovom hotelu

Foto: Vojislav Mazzocco

ŠTO MISLITE što rade zajedno bivši ministar financija Slavko Linić kojeg se sumnjiči za niz afera, Branko Šegon njegov bivši pomoćnik i tajkun kojem se porijeklo imovine istražuje već pet godina te Robert Ježić koji je zbog svog zdravlja godinama odgađao suđenja i koji mora vratiti pet milijuna eura? Ako mislite da pred USKOK-om i DORH-om odgovaraju na niz neugodnih pitanja, onda se varate.

Lovili lignje, samo za njih se otvarale konobe i zatvarali restorani

Kontroverzni trojac uz bivšeg SDP-ovca Luku Denonu, uživao je ovaj vikend na Korčuli. Domaćin je bio Šegon,  a "uzvanici" su bili smješteni u Hotelu Korkyra. U Vela Luku stigli su hidroavionom još u petak, a Šegon je za svoje prijatelje priredio bogat program.

"Dobri naš gazda. Poklonio je Ligi za borbu protiv raka i hotelski prostor i radnike. I ne samo njima nego i udruzi Cvitić koja se brine o bolesnoj djeci", rekao je jedan od zaposlenika hotela Korkyra  Veloj luci na Korčuli. Dobri gazda je Branko Šegon, nekadašnji pomoćnik ministra financija. No, ne brine dobri gazda Branko Šegon samo o oboljelima od raka i bolesnoj dječici. Svoj je hotel otvorio i prijateljima.

Proteklog petka su mu se pridružili nekadašnji šef Slavko Linić i Robert Ježić. Na Korčulu su došli, kako i priliči takvim uglednicima, avionom.

"Došli su u petak, a sutra partiju ća", rekli su nam jučer u Veloj Luci.

Šegon, Linić i Ježić subotu su dobro iskoristili. Prvo su jutro proveli loveći ribu, a onda su se počastili dobrim ručkom konobi Mate u Pupnatu koja je vrata otvorila samo za njih. Tamo su se zadržali preko tri sata.

Robert Ježić prvi je napustio konobu i prijatelje čekao preko pola sata u bijelom Passatu dubrovačkih registracija. Nije ni čudo, čovjek je lošeg zdravlja pa je godinama izbjegavao suđenje i vraćanje 5 milijuna. Nije mu do predugačkog boravka po restoranima. Iscrpljuje to. Čekajući prijatelje, u automobilu je vrijeme kratio telefonirajući. Kada su mu se konačno pridružili, odjurili su prema Vela Luci gdje je Šegon svojevrsni tajkun. Osim hotela posjeduje i pizzeriju. Nije skupa, ali pizza je loša. I nekim čudom ne radi im aparat za plaćanje karticama.  Račune ipak izdaju.

"Ne možete u restoran, kuhinja je zatvorena", rekao nam je navečer recepcionar hotela Korkyra.

Kuhinja je, ipak, bila otvorena za gazdu Šegona, bivšeg ministra financija Slavka Linića i čovjeka koji Republici Hrvatskoj duguje pet milijuna eura koliko je njegov račun uplaćeno mita za Ivu Sanadera. Za čovjeka koji je teško bolestan pa donedavno nije mogao pratiti suđenje Robert Ježić je sasvim dobro pratio kartu svojih prijatelja.

"E da je čuti o čemu pričaju", komentirao je jedan mještanin koji je prepoznao zanimljivo društvo.

I u nedjelju ujutro išlo se u ribarenje, a nakon ručka šetnja po rivi i odlazak na hidroavion.

U miru Korčule slavila se očigledno dobra godina

DORH i USKOK još od 2010. godine neuspješno pokušavaju ispitati imovinu Branka Šegona, Ježićevo zdravlje odjednom je puno bolje iako i dalje nije vratio pet milijuna eura u državni proračun, a za Linićevo zdravlje, unatoč nizu afera i sumnjivih radnji ne raspituje se ni DORH ni USKOK.

Koje je točno društvo uživalo na Korčuli pokušat ćemo prikazati na temelju kratkih biografija Šegona, Ježića i Linića koje osim prijateljstva veže i niz sumnjivih poslovnih poduhvata.  

Linić je Šegona branio do samog kraja i nije ga htio smijeniti

Podsjetimo kako je Šegona u Ministarstvo financija doveo Linić iako je policija još od 2010. godine preko Porezne uprave neuspješno pokušavala dobiti podatke o tome koliko teži Šegonova imovina i kako je zapravo došao do imovine koja se neslužbeno procjenjuje na oko 60 milijuna kuna. 

Linić je Šegona postavio odmah ispod sebe, a podređena im je bila Porezna uprava koja unatoč zahtjevima i požurnicama godinama ni policiji ni DORH-u nije htjela dati podatke o imovini Šegona.

Koliko su jake veze Šegona i Linića postalo je jasno u "Aferi Pomoćnik" koju je potpuno razotkrio Index. Afera Pomoćnik krenula je kada je Index 10. siječnja prošle godine objavio da je tvrtka pomoćnika ministra financija Slavka Linića, Branka Šegona korisnica kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), a kredit je realiziran 2012. godine u iznosu od 31,2 milijuna kuna. U vrijeme kada je HBOR odobrio kredit Šegon je bio pomoćnik ministra, a predsjednik Nadzornog odbora državnog HBOR-a je bio tadašnji šef u ministarstvu financija Linić.

Linić nije htio razdvojiti politiku od biznisa

Linić je čvrsto branio Šegona, tvrdeći da se pridržavao zakonske procedure i sve svoje poslove prenio na određena odvjetnička društva nakon što je postao državni dužnosnik.

Najavljivao je da će razriješiti Šegona ako Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdi sukob interesa, a premijer Milanović smatrao je kako treba "razdvojiti politiku od biznisa" te je pozvao sve koji sudjeluju u vlasti da se posvete isključivo tome, a privatni biznis ostave po strani.

Milanović nije čekao odluku Povjerenstva nego je najavio da će zbog sumnje u sukob interesa Šegon biti smijenjen, te je Liniću zamjerio "trgovanje kapitalom SDP-a".

Linić je 31. siječnja, na zahtjev Milanovića, zatražio Šegonovo razrješenje, što je Vlada učinila 6. veljače, a nakon toga Šegona je zbog sukoba interesa sa 40.000 kuna kaznilo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Šegonov uzlet kreće sa Zrilićem

Šegonova poduzetnička karijera, započela je u Zadru, suradnjom s nizom kontroverznih poduzetnika, a politička karijera uz Linića dovela ga je do mjesta pomoćnika ministra financija, gdje će pasti zbog slučaja sukoba interesa.

U privatno poduzetništvo Šegona je uveo Zdenko Zrilić, višegodišnji savjetnik Hypo Alpe Adria banke, čije se ime u medijima u više navrata vezivalo uz nikad do kraja procesuiranu aferu Hypo. Tijekom 90-ih godina Šegon je bio šef uprave Zrilićeve firme Trgo folijaplast, koja kasnije mijenja ime u Nautilus d.o.o. U ovoj firmi Šegon je, prema biografiji objavljenoj na stranicama Ministarstva financija, radio od 1994. do 2003. godine, kada kreće u vlastiti biznis.

Za Zrilića je Šegon, kako pokazuje izvješće Državne revizije, obavio pregovore oko preuzimanja Zadranke, trgovačkog lanca koji je nekad imao 178 prodavaonica i zapošljavao 1153 radnika. Šegon je 2000. godine ušao i u Nadzorni odbor Zadranke. U međuvremenu je Zadranka otišla u stečaj; od jednog od najvećih hrvatskih trgovačkih lanaca nije ostao ni kamen na kamenu. Radilo se o firmi koja je, u trenutku preuzimanja, vrijedila oko 21 milijun tadašnjih njemačkih maraka.

Veze sa Sinovčićem, a sa Bajićem pio kave

U vrijeme privatizacije Zadranke Šegon je, sugerira izvješće Državne revizije, upoznao Renu Sinovčića i Zvonimira Nižića zvanog Grof, koji su se i sami bavili preprodajom dionica te firme. I oni, baš poput Zrilića, pripadaju krugu kontroverznih zadarskih poduzetnika.

Poznato je kako je Reno Sinovčić osumnjičen za predstečajnu pljačku, a USKOK tvrdi da je prouzročio štetu od čak 130 milijuna kuna. To se sve događalo u vrijeme mandata ministra financija Slavka Linića i njegova pomoćnika Branka Šegona.

"Sa svojim prijateljem Mladenom Bajićem znam popiti kavu", znao je reći Šegon, a Index je pokušavao odgovoriti na pitanje kako je moguće da pet godina kaznena prijava u kojoj se preispituje bogatstvo Šegonovih stoji u ladici Uskoka?

Kaznena prijava protiv Šegona podnesena je još u siječnju 2010. godine. Podnositelj Kaznene prijave je nevladina udruga Partnerstvo za društveni razvoj kojima se obratio anonimni građanin te izrazio sumnju u kazneno djelo pranja novca. U prijavi stoji kako bi bilo dobro ispitati poslovanje tvrtke Facta Vera kao i suprugu Branka Šegona Ivnu Šegon koja je bila u ministarstvu gospodarstva i za vrijeme Slavka Linića i smijenjenog potpredsjednika Damira Polančeca.

Godinama se čekao porezni nadzor

Imovini Šegonovih, prema kaznenoj prijavi, ističe se, izgradnja 12 apartmana u Vela Luci vrijednosti pola milijuna eura, kupnja stare obiteljske kuće u Vela Luci vrijednosti pola milijuna eura, restoran Porat i caffe bar Cesarica u centru Vela Luke, ugostiteljski objekt u Zagrebu, turistička agencija, kupnja hotela Korkyra za oko 3 milijuna eura, uređenje istog hotela oko 3,5 milijuna eura, dobivanje koncesije za otok Proizd, kupališta u Vela Luci, koncesiju za prodaju karata Jadrolinije, te kupnja skupocjenog voznog parka. U prijavi se spominje i kredit Hrvatske poštanske banke iz 2003. godine koji se dovodi u vezu s bogaćenjem obitelji Šegonovih.  

Kako smo otkrili, a USKOK potvrdio, istražni organi u tri su navrata tijekom 2011., 2012. te krajem 2013. godine uputili požurnice Policijskoj upravi, jesu li zaprimili rezultate poreznog nadzora. Porezni nadzor trebala je obaviti Porezna uprava koja je pod ingerencijom, naravno Ministarstva financija. Kako smo provjerili kaznena prijava i dalje nije odbačena.

Dok ga istraživala policija, član ravnateljstva s obitelji Šegon gradio viletine



O kojoj se hobotnici radi postalo je jasno kada smo otkrili da je član Ravnateljstva policije, s obitelji Šegon u Vela Luci izgradio luksuznu, ali ilegalnu vilu. Riječ je o Ivici Cetini pomoćniku načelnika Uprave kriminalističke policije odnosno pomoćniku načelnika Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije - glavni čovjek u MUP-u zadužen za porezne prijevare.

Cetina je iz MUP-a prebačen u Ministarstvo financija, a kasnije u Carinu, koliko nam je poznato iz odgovora MUP-a i USKOK-a nikada nije provedena istraga o njegovoj imovini, ali ni o ovom slučaju.

Bolesni Ježić nije mogao pratiti suđenja, ali prati karte

Član kartaškog društva je do jučer teško bolesni Robert Ježić, koji je godinama s liječničkom dokumentacijom uspješno izbjegavao suđenja. Zanimljivo je spomenuti kako je Ježić postao sposoban za suđenja upravo kada se razbolio Ivan Mravak zbog čije se bolesti suđenje odgodilo.

Prijateljstvo Linića i Ježića duže je od petnaest godina, što nije sporno. Nije sporna i činjenica da se Linić odmarao na Ježićevim jahtama, točnije 15-metarskoj jahti ‘Riva’ kao i činjenica da je luksuznu jahtu Feretti 39, prodao 2003. godine Slavku Liniću. Procijenjena vrijednost bila je oko 375 tisuća eura.

Isprepleteni interesi i poslovi Ježića i Linića vidljivi su u poslovima oko Diokija, ali i u predstečajnim nagodbama. U sve se upetljao i DORH. No, krenimo redom.

Dom Fond povezao Linića, Sanadera i Ježića

Mediji su izvještavali da se Ježić od 2002. pokušava domoći Diokija, poznatog domaćeg izvoznika u petrokemiji, i to kupovanjem dionica preko fondova Hypo Alpe Adria Banke. No, pravo preuzimanje Diokija Ježić je proveo 2004. godine, uz pomoć svog drugog velikog prijatelja - Ive Sanadera. Vlasnik Diokija od 1999. godine bio je Dom Fond, a upravo je taj Fond javno sumnjao da je upravo Linić naredio da se podignu cijene sirovina koje Ina isporučuje za Dioki, te da je vršio pritiske na Carinu i MUP kako bi provodili postupke protiv Diokija.

S Ježićevim preuzimanjem počinje i dugi poslovni pad Diokija, ali i Novog lista, lokalnog novinskog brenda kojeg Ježić kupuje, a potom novcem te izdavačke kuće kreditira svoje druge tvrtke.

U veljači ove godine Državno odvjetništvo uključilo se u Predstečajnu nagodbu tvrtke Dina Petrokemija s obzirom da je Porezni nadzor Ministarstva financija još u kolovozu 2013. godine otkrio oko 400 milijuna kuna lažnih potraživanja prema toj tvrtki od strane tvrtki kćeri Piros i Ćuf.

Otkriće o 400 milijuna kuna lažnih potraživanja došlo prekasno zbog Linićeva zakona

Otkriće je naravno došlo prekasno jer je predstečajna nagodba za Dinu okončana još u listopadu 2013. godine. Naime, Ministarstvo financija u vrijeme vladavine Slavka Linića i Tihomira Kralja u postupku predstečajne nagodbe za Dinu priznalo je Pirosu i Ćufu potraživanja u vrijednosti od 400 milijuna kuna, no rezultati Poreznog nadzora te istrage policije i Dorha otkrili su kako su ona bila lažna!?

Ježić u ovom slučaju itekako ima zahvaliti svom kartaškom prijatelju Liniću koji je pisao predstečajni zakon. Naime, oko ovog slučaja nastala je pravna zavrzlama pa na kraju i Županijski DORH, Trgovački sud i Porezna uprava traže od Fine da se nekako sanira šteta jer je Predstečajna nagodba već nepravomoćno okončana i to u listopadu 2013. godine.

U istragu oko Ježićevih poslova u Dini i Ćufu angažiran je i Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK).

Preko noći od osumnjičenika do pouzdanika

Već se odavno pokazalo da je Ježić dio svojih poslovnih aranžmana ostvario korupcijom. Na Županijskom Sudu u Zagrebu svjedočio je u postupku protiv Ive Sanadera, tvrdeći da je posredovao u isplati mita Sanaderu za prodaju upravljačkih prava Ine mađarskom MOL-u.

Podsjetimo kako je u sklopu istrage oko Sanadera Ježić završio u pritvoru 2010. godine. Osumnjičen je a nelegalno stjecanje 6,3 milijuna kuna kroz kupnju struje od HEP-a, da je Sanaderu kupio BMW serije 7 vrijedan 4,2 milijuna kuna, a kako je Mladen Barišić tvrdio u svom iskazu Uskoku isplatio je oko 100 tisuća dolara i 540 tisuća kuna dečku Sanaderove starije kćeri Petre u vrijeme dok se ona usavršavala glumu u New Yorku.

Preko noći je od jednog od glavnih optuženika prometnut u glavnog svjedoka optužbe protiv Sanadera.

Pet milijuna eura koje je MOL, kako tvrdi Ježić, Sanaderu uplatio preko njegovog računa u Švicarskoj, riječki je tajkun trebao uplatiti na račun suda u prosincu 2010. No, to nikada nije učinio iako se pred sudom obvezao.

Evo kako je Linić javno branio Ježića zbog duga od pet milijuna eura.

"To je posao suda. Sud je taj koji mora izdati naloge za pljenidbu sredstava. To nije posao Porezne uprave. Usmeno je izdan nalog za vraćanjem, no ne znam gdje je zapelo s pisanim putem", govorio je Linić kada bi ga se upitalo zašto Hrvatska do danas nije dobila 5 milijuna eura koje je Ježić trebao uplatiti u državni proračun

Nakon poslovnog kraha Diokija ministar financija Slavko Linić uključio se u spašavanje Diokija, naloživši poreznoj upravi da se odrekne naplate milijunskog potraživanje kojeg je državni proračun imao prema Diokiju. Time je, navodno, porezna uprava napravila presedan u postupanju prema svojim dužnicima, a Linić najavio mogućnost predstečajnih nagodbi. Nakon pokušaja preuzimanja Diokija od strane turske grupacije Caliskan, mediji su izvještavali kako je Linić, zapravo, zainteresiran za spašavanje svog prijatelja Ježića, a ne radnih mjesta u Diokiju.

Spašavanje Diokija ili Ježića?

Caliskan je financirao kupnju Diokijeve tvrtke kreditom uz garanciju hrvatske vlade, koja je aktivirana nakon što je Caliskan odustao od posla. Hrvatski proračun je, tako, ostao bez pet milijuna eura, a Dioki bez kupca.

Ježić je godinama zbog svog lošeg zdravlja izbjegavao niz suđenja, no u posljednje vrijeme počeo se pojavljivati. No uzaludno.

Naime, zbog bolesti bivšeg direktora HEP-a Ivana Mravka prije tri tjedna nije održano pripremno ročište bivšem premijeru Ivi Sanaderu i Robertu Ježiću u slučaju HEP-Dioki. Novo pripremno ročište zakazano je tek za 8. lipnja iduće godine. Suđenje je trebalo početi još prošle godine u lipnju, no odgađano je zbog lošeg zdravstvenog stanja suoptuženika. Sanadera, Mravka i  Ježića tereti se za pozajmice od 15 milijuna kuna i prodaje struje ispod tržišne cijene.

Ježić je bio drugi čovjek Hypo afere

Ježića se spominje i u poznatoj aferi Hypo banke, a austrijski istražitelji tvrdili su kako je Ježić broj 2 u toj bankarskoj aferi. Broj jedan bio je Sander. Naravno i tu su bili zajednički poslovi Linića i Ježića.

Naime, svjedočenje Slavka Linića u korist Hypo banke na arbitražnom sudu u Londonu pomoglo je svojedobno toj austrijskoj banci da se domogne čak 40 milijuna eura u arbitražnom sporu protiv Hrvatske zbog kupovine Slavonske banke, a Ježiću da dođe do provizije od čak 2,5 milijuna eura! Riječ je o dugotrajnom sudskom postupku kojeg je Hrvatska izgubila, zbog čega je morala platiti odštetu Hypo banci.

Zbog Linićeva preokreta Ježić dobio proviziju od 2,5 milijuna eura od Hypo banke

Baš kao i Ivo Sander, tako je i Slavko Linić imao samo lijepe riječi za Hypo banku, a priznao je kako se s njima sastajao od 2000. do 2002. godine iako nejasno u kojem kontekstu jer ti razgovori nisu zabilježeni u Državnoj agenciji za sanaciju banaka (DAB) gdje Linić bio u Upravi ili preko ministarstva gospodarstva gdje je stolovao Linić u Račanovoj vladi.

Linićeva svjedočenja iz kolovoza i prosinca 2006. godine u korist Hypo banke zauvijek su okrenula tijek arbitražnog procesa u korist austrijske banke i to unatoč svim stručnim mišljenjima koja su potvrđivala da RH dobro stoji u tom postupku, a čak je i sam Linić, četiri godine ranije, bio protiv nagodbe s Hypo bankom!?

Štoviše Robert Ježić, Linićev intimus, kao lobist Hypo banke za slučaj uspješne arbitraže u Slavonskoj banci navodno je  dobio proviziju u visini od 2,5 milijuna eura, o čemu je iscrpno prije četiri godine pisao austrijski i njemački tisak. Ovaj slučaj, iako je Index objavio svu dokumentaciju nikada nije posebno ispitivan od strane policije ili DORH-a.

Inače, kao što je poznato, Linićeva lista afera vrlo je duga i seže od 1987. godine, s aferom Agrokomerc.

Duga lista Linićevih afera


Novi list, 2001.

"Često sam si postavljao pitanje, da nema kontrole bih li ukrao? Bih", rekao je Slavko Linić još 2001. godine. U svakoj normalnoj, uređenoj zemlji teško da bi osoba koja je ovo javno izrekla u autoriziranom razgovoru došla na neku funkciju, a ako i bi, bila bi sasvim vjerojatno metom neprestanih kontrola. No, govorimo o Hrvatskoj. Linić je bio ministar u dvije Vlade i to one Ivice Račana i Zorana Milanovića.

Linića se vezalo u aferu Agrokomerc, kupovinu oružja u Sloveniji, aferu Riječke tržnice, Riječka banka, Viktor Lenac, sanacijski programi banaka u Račanovoj vladi, odnosno sanacija Hrvatske poštanske banke. Afera oko Terme Čatež za kupovinu Sunčanog Hvara, ali i afera privatizacije Večernjeg lista.

Tu je i slučaj "Liburnije", gdje je zbog njegova odbijanja izvršenja sudske odluke multipliciran dug pa do prodaje hotela "Alan" po trostruko nižoj cijeni.  Linića se kao potpredsjednika vlade premijera Ivice Račana dovodilo i u vezu s aferom Daimler.

O predstečajnim nagodbama, zapravo pljački stoljeća Index je pisao vrlo iscrpno. Na temelju niz primjera predstečajnih nagodbi Linićevih prijatelja upozoravali smo na činjenicu da je prema zakonskoj odredbi koju je propisao sam Linić upravo on imao diskretno i autonomno pravo bez jasnih kriterija nekom oprostiti 30, 40 do 70 posto duga, a nekome ne oprostiti ništa.

Predstečajna pljačka

Nakon niza napisa, DORH je intervenirao i zaustavio predstečajnu nagodbu Drvne industrije Čazma (DI Čazma) koju vodi Ratomir Radaković čiji je otac čelnik Erste Banke Petar Radaković. A pokušali su, prekasno, spriječiti i Ježićeve malverazcije u predstečajnoj nagodbi Diokija.

Pravni fakultet proglasio je Zakon o predstečajnim nagodbama - koruptivnim.   

> Sve Linićeve afere od 1987. do danas: Zašto se ne vodi istraga protiv njega i njegove obitelji?

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara