EUROPSKI sud za ljudska prava objavio je presudu u kojoj je 5. rujna utvrdio povredu prava na pošteno suđenje zbog proizvoljne odluke hrvatskih sudova bivšem pripadniku HVO-a koji je u Hrvatskoj podnio zahtjev za ostvarivanje razlike invalidske mirovine u odnosu na onu priznatu u BiH.

Podnositelj zahtjeva kao bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ostvario je status ratnog vojnog invalida u BiH zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda nakon eksplozije granate tijekom borbi 1994. godine, objavio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Dodaju da je u Hrvatskoj podnio zahtjev za ostvarivanje razlike invalidske mirovine u odnosu na onu priznatu u BiH, pozivajući se na bilateralni međudržavni ugovor sklopljen 2005. koji je takvu mogućnost predviđao za vojnike HVO-a koji su imali hrvatsko državljanstvo, a čiji je invaliditet nastao ranjavanjem ili zarobljeništvom.

HZMO ga odbio

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) je njegov zahtjev odbio zato što je temeljem vještačenja utvrđeno da je podnositeljev invaliditet prouzročen povredama, a ne ranjavanjem. Upravni sud u Osijeku potvrdio je tu odluku, a Ustavni sud je odbacio njegovu ustavnu tužbu kao očigledno neosnovanu.

Pred sudom u Strasbourgu podnositelj je prigovorio jer nije imao mogućnost učinkovito osporavati odluke vještaka, kao i zbog toga što su odluke domaćih tijela bile arbitrarne i nedostatno obrazložene.

U odnosu na meritum spora, ESLJP je naveo da njegova zadaća nije utvrđivanje je li šteta koju je podnositelj pretrpio tijekom vojnih borbi predstavljala ranjavanje u smislu ugovora radi dodjele invalidske mirovine u Hrvatskoj, već je odgovor na to pitanje u nadležnosti domaćih sudova.

Međutim, primijetio je da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio povredu prava na pošteno suđenje, smatrajući da je tumačenje domaćih sudova koje razlikuje povrede i ranjavanja bilo proizvoljno, pretjerano formalističko i suprotno svrsi ugovora.

Dobio je 2800 eura sudskih troškova

Slijedom navedenog, a imajući u vidu da domaće vlasti nisu pružile nikakve razloge glede razlikovanja spornih pojmova, ESLJP je utvrdio da je zaključak o tome da je podnositelj koji je ozlijeđen na prvoj borbenoj liniji uslijed eksplozije neprijateljske granate pretrpio povredu, a ne ranjavanje, bilo proizvoljno.

Sud mu je dosudio 2800 eura za troškove postupka, no nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade štete jer je smatrao da je najprikladniji način popravljanja štete obnova domaćeg postupka.