EUROPSKA unija vjerojatno neće ispuniti ciljeve zaštite morske bioraznolikosti do 2030. godine, upozorio je Europski revizorski sud (ECA). Iako je Unija formalno zaštitila 14 % svojih morskih područja, stvarna zaštita od štetnih aktivnosti poput komercijalnog ribolova je minimalna. Manje od 1 % voda EU-a nalazi se pod strogom zaštitom, što ugrožava morske ekosustave i dovodi u pitanje zadane ekološke ciljeve, piše Euronews.

Cilj EU-a je do 2030. zaštititi 30 % svojih mora, a od toga bi 10 % trebalo biti pod strogom zaštitom. Revizori ističu da samo širenje mreže zaštićenih područja neće biti dovoljno ako se ne uvedu stroža ograničenja za djelatnosti koje uništavaju morski okoliš. Trenutno stanje pokazuje velik nesrazmjer između ambicija i stvarne situacije na moru.

"EU je postigao određeni napredak u proglašavanju zaštićenih morskih područja, ali naša revizija pokazuje da je pravi izazov pretvoriti to proglašenje u stvarnu zaštitu", izjavila je Iliana Ivanova, članica ECA-e zadužena za ovu reviziju. Uvođenje strožih ograničenja moglo bi izazvati politički otpor, osobito ako ribarske zajednice i pogođene industrije ne budu dovoljno uključene u proces ili ne dobiju odgovarajuću potporu.

Zaštita na papiru, ne u stvarnosti

Revizorsko izvješće navodi da status zaštite često ne podrazumijeva ograničenje štetnih aktivnosti. Ograničenja ribolova, primjerice, primjenjuju se na vrlo malom dijelu zaštićenih područja, unatoč prijetnji koju komercijalni ribolov i druge djelatnosti predstavljaju za morsko dno. Politički je lakše proglasiti neko područje zaštićenim nego uvesti ograničenja potrebna da bi zaštita bila učinkovita.

Ta bi ograničenja mogla utjecati na ribarske flote koje djeluju u više država, što stvara napetost između ciljeva očuvanja bioraznolikosti i gospodarskih interesa obalnih zajednica. Dok su zemlje poput Francuske i Švedske napredovale uključivanjem lokalnih zajednica i zabranom pridnenog koćarenja, Irsku usporavaju veliki nedostaci u podacima i pravna kašnjenja.

Provedbu dodatno otežavaju kronični nedostatak osoblja, nedovoljno financiranje i dugotrajni administrativni postupci. Nadležna tijela često uoče štetne ili ilegalne aktivnosti, ali nemaju resurse ni zakonske ovlasti da ih zaustave. "Da bismo političke ambicije pretvorili u konkretne rezultate za morske ekosustave, potrebni su nam brže djelovanje, primjenjive mjere zaštite i usklađenija mreža u svim morima EU-a", dodala je Ivanova.

Rascjepkan sustav i spori pregovori

Kao jednu od prepreka izvješće ECA-e navodi i rascjepkano financiranje. Napori za očuvanje ovise o nacionalnim proračunima i različitim fondovima EU-a, zbog čega zaštićena područja imaju problema sa zapošljavanjem, resursima i dugoročnim planiranjem.

Revizori pozivaju Europsku komisiju i države članice da napuste isključivo nacionalne pristupe i uspostave usklađenija pravila očuvanja koja se mogu lakše provoditi. "Kako bi zaštićena morska područja doista funkcionirala, Europska komisija i države članice moraju udružiti snage i surađivati s lokalnim dionicima", rekla je Ivanova.

Čak i kad se pravila donesu, izazov je dobiti potporu zajednica na koje se odnose. "Postupak donošenja mjera očuvanja koje utječu na ribarske flote više država članica može biti složen i dugotrajan jer zahtijeva pregovore između država s ribarskim interesima i raznih dionika. To može trajati godinama, a od 2013. doneseno je tek nekoliko takvih mjera", stoji u izvješću ECA-e.

Monica Verbeek, izvršna direktorica nevladine organizacije Seas At Risk, smatra da Europi ne nedostaju politike, rješenja ni znanstveno znanje. "Tamo gdje se mjere provode dosljedno i u dovoljnoj mjeri, priroda se oporavlja. No, oporavak na široj razini još se ne događa. Ne možemo si priuštiti još jedno desetljeće ambicioznih ciljeva koje prati loša provedba", zaključila je Verbeek.