PLANOVI o zajedničkom europskom borbenom avionu raspali su se nakon što je propao ključni projekt Francuske i Njemačke, dok konkurentski program pod vodstvom Ujedinjenog Kraljevstva i Italije napreduje. Time je dovedena u pitanje ideja o obrambenoj suradnji koju je kao temelj za ekonomsko natjecanje s SAD-om i Kinom zagovarao bivši talijanski premijer Mario Draghi, čija je vizija bila da saveznici dijele troškove i tehnologiju umjesto da svatko samostalno razvija vojnu opremu, piše The Guardian.

Krah francusko-njemačkog saveza

Europa je, čini se, odustala od te ideje već na samom početku. Njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron u lipnju su otkazali zajednički projekt Budućeg zračnog borbenog sustava (FCAS), koji je bio opterećen napetostima još od pokretanja 2018. godine.

Nakon ljetne stanke, čelnici obrambene industrije, uključujući i one okupljene na sajmu u Farnboroughu u srpnju, sada se pitaju što slijedi. Francuska je, po svemu sudeći, spremna sama nastaviti razvoj svojeg lovca, dok se Njemačka suočava s mogućnošću da uopće nema vlastiti zrakoplov ili da postane tek kupac konkurentskog aviona Tempest.

Taj se zrakoplov razvija unutar Globalnog borbenog zračnog programa (GCAP) koji vode Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Japan.

Razlozi neuspjeha

Francusko-njemački pokušaj suradnje propao je zbog sukoba francuskog Dassaulta i Airbusa, čiji je obrambeni odjel u Njemačkoj, oko vodstva nad programom. Dodatni problem bile su i različite specifikacije. Francuska je tražila manji avion prilagođen slijetanju na nosače zrakoplova, koje Njemačka nema.

Suradnja je i formalno okončana prošlog tjedna kada je francuski proizvođač motora Safran objavio da prekida partnerstvo s njemačkom tvrtkom MTU Aero Engines. U međuvremenu, u Ujedinjenom Kraljevstvu vodila se rasprava o vojnom proračunu.

John Healey u lipnju je dao ostavku na mjesto ministra obrane zbog neslaganja oko financiranja, ali se vratio u vladu kancelara Andyja Burnhama. Ostaje nejasno kada će Britanija dostići cilj izdvajanja od 3 % BDP-a za obranu.

Utrka za šestu generaciju lovaca

Vojske diljem svijeta razvijaju šestu generaciju borbenih aviona, prvu nakon Drugog svjetskog rata. Tempest i američki F47 dizajnirani su za zračnu dominaciju uz pomoć umjetne inteligencije, napredne stealth tehnologije i rojeva dronova.

Američki avion F47 ime nosi po Donaldu Trumpu, 47. američkom predsjedniku, no to bi se moglo promijeniti ako na vlast dođu demokrati. Ključno pitanje s kojim se suočavaju sve vojske jest hoće li avioni s posadom do 2035. postati zastarjeli.

U industriji ipak prevladava stav da će piloti i dalje biti potrebni, ali će ih u misijama pratiti bespilotne letjelice poput BAE-ovog Brontanaxa. Ti takozvani "vjerni pratitelji" ulazili bi u najopasnije zone, dok bi zrakoplov s ljudskom posadom djelovao s sigurne udaljenosti.

Dva ili tri europska aviona?

Jedan od direktora u europskoj obrambenoj industriji nedavno je izjavio kako nije isključeno da Europa na kraju ima tri različita borbena aviona, ako Njemačka odluči pokrenuti vlastiti projekt kao konkurenciju Francuskoj i GCAP-u. "To ne bi bilo idealno", rekao je uz dozu nelagode.

Gotovo svi koji nemaju izravan financijski interes slažu se da su tri projekta previše. "Nema šanse da Europa završi s tri programa", kaže britanski konzultant koji surađuje s velikim proizvođačima. "Za to jednostavno nema dovoljno narudžbi. Da bi ovakvi projekti bili isplativi, potreban je velik broj prodanih primjeraka."

Isti stručnjak smatra da su u trenutnoj ekonomskoj situaciji čak i dva europska lovca teško održiva. Program se smatra industrijski uspješnim ako se proizvede oko 600 aviona, što daleko premašuje potrebe bilo koje pojedinačne europske države. Francuska, primjerice, trenutno ima 228 aviona Rafale.

Povijest se ponavlja

Francuski Dassault odlučan je nastaviti s projektom. Direktor tvrtke Éric Trappier izjavio je prošlog mjeseca da se lovac nove generacije može razviti samostalno ili s novim partnerima i želi da prototip poleti do 2031. godine. Takav scenarij podsjeća na rane 80-e, kada su europske zemlje planirale zajednički lovac četvrte generacije.

Francuska se povukla iz suradnje s Italijom, Španjolskom, Zapadnom Njemačkom i Britanijom zbog neslaganja oko podjele posla i karakteristika aviona. Dassault je na kraju samostalno razvio Rafale, dok ostale četiri zemlje i danas, više od 30 godina nakon prvog leta, proizvode Eurofighter Typhoon.

Pojedini analitičari sumnjaju da Dassault sam može razviti avion koji bi imao stealth karakteristike na razini konkurencije. Vjerojatniji ishod je "Super Rafale" s novim radarima i oružjem, ali bez potpuno novog dizajna koji bi predstavljao tehnološki vrhunac.

Njemačka pred odlukom

Za Njemačku je najizglednija opcija pridruživanje projektu GCAP. Industrijski partneri otvoreni su za tu mogućnost. Lorenzo Mariani, direktor talijanskog Leonarda, smatra da bi Njemačka bila "pozitivan element" i "financijski najjači partner u Europi", ali je upozorio da bi novi partner mogao uzrokovati kašnjenja.

Tufan Erginbilgiç, direktor Rolls-Roycea koji razvija motor za Tempest, rekao je da bi ulazak Njemačke donio nova tržišta. S druge strane, Michael Schoellhorn, šef Airbus Defence and Spacea, poručio je da bi se njegova tvrtka pridružila samo projektu u kojem bi imala "značajan udio u poslu i vodstvu".

Pregovori o ulasku novog punopravnog člana bili bi složeni, jer su Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija i Japan već osnovali zajedničku tvrtku Edgewing s ciljem da se izbjegnu sukobi oko podjele posla. Čim se vrate s godišnjih odmora, europski direktori morat će brzo djelovati kako bi izbjegli fragmentaciju na koju je upozoravao Draghi.

U suprotnom, riskiraju ponoviti situaciju u kojoj se nekoliko europskih alternativa međusobno natječe za kupce na svjetskom tržištu. Kako zaključuje jedan europski konzultant: "To bi značilo da ništa nismo naučili."