Europski sud pravde donio suludu odluku o cijepljenju, mogla bi ugroziti milijune života

Europski sud pravde donio suludu odluku o cijepljenju, mogla bi ugroziti milijune života

Foto: 123rf

EUROPSKI SUD PRAVDE prošli je tjedan, protivno elementarnoj znanstvenoj pismenosti i zdravom razumu, donio odluku o cijepljenju koja bi mogla pokrenuti cijelu lavinu zahtjeva za odštetama i ozbiljno ugroziti jedno od najvećih postignuća u povijesti medicine, koje nas je oslobodilo od pošasti brojnih opasnih zaraznih bolesti i značajno produžilo očekivano trajanje ljudskog života.

Naime, kako piše CNN, prema odluci najvišeg suda EU-a ljudi će moći optužiti farmaceutske kompanije da su im njihova cjepiva uzrokovala bolest čak i ako neće imati nikakvih znanstvenih argumenata za to. Dovoljan dokaz za povezivanje cjepiva s bolešću bit će činjenica da je veći broj ljudi nedugo nakon cijepljenja razvio neku određenu bolest koju ranije nije imao.

U tekstu odluke (stavak 13) piše: "Konkretnije, iz te sudske prakse proizlazi da sudac koji odlučuje o meritumu, pri izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti ocjene, može smatrati da su činjenični elementi koje tužitelj navodi, kao što su razdoblje između cijepljenja i nastanka bolesti te nepostojanje prethodnih naznaka predmetne bolesti u osobnoj anamnezi pacijenta i njegovih članova obitelji, ozbiljne, precizne i dosljedne presumpcije koje mogu dokazati neispravnost cjepiva i uzročnu vezu između cjepiva i dotične bolesti, bez obzira na zaključak da medicinskim istraživanjem nije utvrđena veza između cijepljenja i nastanka te bolesti."

Odluka je izazvala oštre kritike brojnih stručnjaka, kako u Europi tako i u svijetu i u Hrvatskoj.

Andrew Pollard, profesor dječje infektologije i imunologije sa Sveučilišta u Oxfordu za Telegraph je rekao da presuda Europskog suda nije u skladu s normalnim racionalnim pristupom analizi dokaza. Upozorio je da ona može ugroziti programe cijepljenja koji svake godine širom svijeta spašavaju na milijune života.

Primjerice, samo od ospica, koje su najzaraznija poznata bolest, zbog nedovoljne procijepljenosti u svijetu svakodnevno umire oko 400 djece. A cjepivo košta manje od dolara!

Koincidencija nije dokaz uzroka

Suci su svojom presudom pokazali da ne razumiju značenje temeljnih znanstvenih pojmova kao što su korelacija i uzročnost koje je ključno razlikovati kada je potrebno nešto dokazivati.

Svakome tko ima elementarno znanstveno obrazovanje jasno je da se korelacija, bila ona vremenska ili neke druge vrste, nikako ne može smatrati dovoljnim dokazom o uzroku. Primjerice, znanstveno je potpuno apsurdno tvrditi da je treperenje lišća na drveću, samo zato što se zbiva istovremeno kada i oluja, uzrok nevremena.

Na sličan način apsurdno je tvrditi da određeno cjepivo uzrokuje neku bolest samo zato što se vrijeme dijagnosticiranja često podudara s trenutkom cijepljenja ili zato što broj dijagnosticiranja slijedi sličan trend rasta kao i trend procjepljivanja.

Ulje na vatru antivakcinalizma

Poznato je da antivakcinalisti širom svijeta uporno ističu da je autizam posljednjih godina u porastu, da je taj porast sukladan porastu broja cijepljene djece te da se autizam obično kod djece javlja neposredno nakon cijepljenja MMR-om. Iz toga, kao i iz lažirane studije osramoćenog gurua antivakcinalizma Andrewa Wakefielda, izvode zaključak da cjepivo uzrokuje autizam.

No svakome tko zna nešto o znanstvenoj metodi jasno je da vremenska koincidencija cijepljenja s pojavom simptoma autizma kao i korelacija porasta u brojevima cijepljenja i slučajeva autizma, ni zasebno niti zajedno ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između cijepljenja i autizma. One eventualno mogu biti povod za sumnju da takva povezanost postoji. Za dokaz je potrebno mnogo više; potrebno je u najmanju ruku pokazati da je postotak oboljelih veći u cijepljenoj nego u necijepljenoj populaciji.

Prije svega treba uočiti vezano uz prvu opservaciju – da je broj slučajeva autizma u porastu – kako za nju može postojati mnogo različitih uzroka, a da pritom niti jedan od njih ne mora imati baš nikakve veze s cijepljenjem. Primjerice, stručnjaci ističu da bi dominantan razlog za zabilježeni trend mogla biti kvalitetnija dijagnostika koja, među ostalim, uključuje veću osviještenost i redovitije prijavljivanje roditelja, kao i sve razrađenije metode testiranja.

U prilog tomu govori jedna novija švedska studija koja je pokazala da broj dijagnosticiranja slučajeva autizma zadnjih 10 godina u toj zemlji značajno raste, dok broj registriranih simptoma utvrđenih u telefonskim anketama roditelja istovremeno stagnira.

Sličan porast mogao bi se uočiti i kada bi se, primjerice, bilježio broj djece s disleksijom. Ta poteškoća, baš kao i autizam, iako je prvi put otkrivena još prije par stoljeća, tek se 1980-ih počela ozbiljnije dijagnosticirati i pratiti. Prije toga često se smatrala lijenošću ili manjkom interesa za učenje. Danas se, nažalost, čak i predijagnosticira.

Još jedna ilustracija. Uzročno-posljedično povezivanje autizma s cijepljenjem jednostavno na temelju korelacije u porastu broja cijepljenih i broja slučajeva autizma jednako je besmisleno kao što bi bilo povezivanje autizma s organskom hranom čija proizvodnja i prodaja posljednjih desetljeća bilježi vrlo sličan trend rasta (pogledajte grafikon dolje). Drugim riječima, na temelju predstavljene korelacije mogli bismo zaključiti da je za autizam odgovoran porast u proizvodnji organske hrane.



Slično vrijedi i za povezivanje autizma s cijepljenjem na temelju koincidencije u vremenu postavljanja prve dijagnoze za autizam. Naime, za očekivati je da će takva korelacija postojati jer se autizam prvi put obično može uočiti i dijagnosticirati upravo u dobi od oko godine dana, kada se prema programu djeca cijepe MMR-om.

Osim toga, kako smo već istaknuli, od 1998. godine, kada je Wakefield objavio svoj prevarantski rad, do danas provedeno je doslovno na stotine studija koje su pokušale replicirati rezultate britanskog gastroenterologa kojem je oduzeta licenca ili pronaći povezanost cijepljenja i autizma. Niti jedna u tome nije uspjela, a veliku većinu njih nije radila nikakva farmaceutska industrija. Naprotiv, većinu su provele državne institucije, a neke čak i ugledna neovisna organizacija Cochrane koja ne prihvaća nikakve lobističke donacije, a u svijetu je poznata po oštrim, ali znanstveno utemeljenim kritikama na račun farmaceutske industrije.

Primjerice, jedna velika danska analiza provedena na uzorku od gotovo pola milijuna ljudi pokazala je da postotak osoba s autizmom nije ništa veći među cijepljenima nego među necijepljenima. Kada bi povezanost postojala, udio osoba s autizmom morao bi biti značajno veći u cijepljenoj populaciji.

Vaganje rizika i koristi

Konkretna presuda Europskog suda pravde proizašla je iz procesa u kojem je jedan francuski državljanin poznat po inicijalima J.W. obolio od multiple skleroze godinu dana nakon što je 1998. cijepljen protiv hepatitisa B.

J.W. je 2006. tužio farmaceutsku kompaniju Sanofi Pasteur koja je proizvela cjepivo, a dugogodišnji proces konačno je završio na Europskom sudu pravde. U ovom slučaju posebno su problematične tri stvari – prva je to što odluke tog suda nerijetko služe kao vodilje svim europskim sudovima, druga što je ovom odlukom donošenje presude prepušteno sucima koji ne moraju biti znanstveno pismeni, a treća da bi se ista odluka u sljedećem koraku mogla proširiti na sve lijekove. To bi moglo ozbiljno zakomplicirati i poskupjeti razvoj lijekova te ugroziti cijelo čovječanstvo.

Voditelj službe za epidemiologiju HZJZ-a Bernard Kaić kaže da se povezanost cijepljenja protiv hepatitisa B s razvojem multiple skleroze bezuspješno tražila u brojnim istraživanjima, baš kao i povezanost autizma s MMR-om.

„Uspoređivale su se oboljele osobe sa zdravim osobama u odnosu na njihov cjepni status“, rekao je za Index Kaić.

„Naime, kada bi cijepljenje protiv hepatitisa B uzrokovalo multiplu sklerozu ili kada bi bilo rizični čimbenik za razvoj bolesti, moralo bi se u oboljelih osoba uočiti da su u većem postotku cijepljene protiv hepatitisa B nego neoboljele osobe. Alternativno, kod prospektivnih studija, morao bi se među cijepljenima naći veći udio oboljelih nego među necijepljenima. Na temelju do sada provedenih istraživanja, ovo cijepljenje ne može se dovesti u vezu s razvojem multiple skleroze. Drugim riječima, prema trenutno dostupnim podacima iz stručne i znanstvene literature, cijepljenje protiv hepatitisa B ne može se smatrati uzročnikom ili čimbenikom rizika za razvoj multiple skleroze“, pojasnio je naš epidemiolog.

Naravno, u prirodi znanosti nije da daje konačne, nepromjenjive, apsolutne istine. Uvijek postoji mogućnost da se s vremenom otkrije neka nuspojava nekog lijeka, tretmana ili cjepiva koja ranije nije bila poznata.

„Nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost da će neka istraživanja u budućnosti promijeniti stručni medicinski stav o povezanosti ovog cijepljenja s razvojem multiple skleroze, međutim, to je vrlo malo vjerojatno s obzirom na opseg do sada provedenih istraživanja koja nisu našla povezanost“, kaže Kaić.

Budući da većina lijekova uglavnom ima barem neke nuspojave, jedna od ključnih odluka s kojima se obično suočavaju kreatori medicinskih politika jest da odvagnu rizike i koristi od određenih medicinskih praksi. Taj princip vrijedi jednako za sve tretmane i lijekove, kao i za sva cjepiva.

„Cijepljenjem protiv hepatitisa B sprečavaju se vrlo teške komplikacije bolesti, koje u određenom postotku dovode i do smrti. Prema dosadašnjim epidemiološkim istraživanjima, korist od cijepljenja u smislu sprečavanja hepatitisa B i komplikacija hepatitisa B, npr. ciroza jetre ili karcinom jetre, značajno nadmašuje rizik od nuspojava cijepljenja, čak i kada se eventualne nepoznanice uzmu u obzir“, poručio je Kaić.

Prof. Livia Puljak, voditeljica edukacije u Hrvatskom Cochraneu na Medicinskom fakultetu u Splitu kaže da se odluke u medicini ne mogu donositi na temelju pojedinačnih slučajeva, odnosno anegdota, niti na temelju prostog brojanja pojedinih pojava.

„Koristeći takve proste korelacije, znanstvenici su predložili i neke humoristične zaključke koji pokazuju besmislenost takvog zaključivanja, kao što su: broj razvoda povezan je s količinom margarina koju stanovništvo jede, ili broj utapanja u bazenima povezan je s brojem filmova u kojima se pojavio Nicholas Cage“, kaže za Index Puljak.

„Odluke u medicini trebaju se donositi na temelju kvalitetnih dokaza iz istraživanja koja su provedena na velikom broju ispitanika, a takvi dokazi nam danas pokazuju da između cjepiva za hepatitis B i pojave multiple skleroze nema uzročno-posljedične povezanosti“, poručila je naša znanstvenica.

Europa nije znanstveni raj, već kontinent stagnacije

Američki molekularni biolog, Alex Berezow, znanstveni kolumnist i član organizacije American Council on Science, prošli je tjedan odluku Europskog suda nazvao kafkijanskom.

No ipak smatra da vijest nikoga ne bi trebala iznenaditi jer Europa, protivno dojmovima koji postoje u SAD-u, ustvari nije nikakav napredan znanstveni raj iz 21. stoljeća.

„Ona je stagnirajući kontinent zarobljen kulturom nemara i nekompetitivnosti. Uistinu, nova studija objavljena u oksfordskom časopisu Science and Public Policy pokazala je da se u SAD-u otkriva četiri puta više ključnih otkrića po glavi stanovnika nego u Europi“.

Berezow ističe da je veliki problem u tome što je iskustvo pokazalo da neznanstvene paranoje koje nađu plodno tlo u Europi ne ostaju samo u Europi – ona ih, nažalost, izvozi. Jedan takav poznati primjer jest iracionalan strah od biotehnologije i GMO-a koji je EU ozakonila i raširila svijetom.

„Europski političari, novinari i građani trebaju se angažirati u javnoj raspravi. Trebaju odlučiti kakvu vrstu društva žele. Ono koje će se temeljiti na znanosti i dokazima ili ono koje će počivati na pseudoznanosti i praznovjerju? Ironično je da je kontinent koji se bizarno hvali okretanjem od religije, istu zamijenio svim mogućim postmodernističkim glupostima i pseudoznanošću. Dobrodošli u Novo Mračno Doba (New Dark Age)“, zaključuje Berezow.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara