RAT U UKRAJINI razotkrio je ovisnost Europske unije o ruskim fosilnim gorivima, ali naftovod zamišljen kao jugoslavenski konkurent sovjetskoj infrastrukturi mogao bi pomoći Hrvatskoj da izađe kao pobjednik iz europske energetske krize. Zagreb radi na planovima koji bi mogli udvostručiti kapacitet Jadranskog naftovoda na dva milijuna tona mjesečno. To bi bila slamka spasa za zemlje članice Europske unije Mađarsku, Slovačku i Sloveniju, kao i Srbiju i Bosnu, koje imaju terminale i rafinerije spojene na naftovod i pokušavaju smanjiti ovisnost o ruskom plinu, piše Financial Times.

EU također povećava svoj kapacitet za uvoz ukapljenog prirodnog plina sa sadašnjih 2.9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6.1 milijardu kubičnih metara godišnje, dok će joj golemi investicijski ciklus u energiju vjetra i sunca omogućiti da postane neto izvoznik energije, smatraju analitičari.

"Hrvatska ima dobre šanse da otvori energetska vrata nizu susjednih srednjoeuropskih zemalja u trenutačnoj energetskoj i geopolitičkoj situaciji, te poteškoćama uvoza energije iz Rusije", rekao je Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Hrvatska je počela diverzificirati svoje izvore energije mnogo prije invazije Moskve na Ukrajinu, uvozeći sve veću količinu nafte iz Azerbajdžana i Kazahstana, dok je smanjila dotok nafte iz Rusije na nešto više od četvrtine ukupnog uvoza u 2020., što je najniža razina od 2003. godine.

Postrojenje za ponovnu plinofikaciju u luci Omišalj ojačalo je neovisnost Hrvatske o ruskom plinu, koji je prema MMF-u već do 2020. iznosio manje od jedan posto njezine ukupne potrošnje energije. Uvoz LNG-a, uglavnom iz SAD-a, zamijenio je ruske isporuke.

"Zagreb može profitirati"

Sada Zagreb može profitirati ako postane veći opskrbljivač susjeda koji su prisiljeni diverzificirati svoj uvoz energije, ubirući povećane naknade za pretovar nafte i LNG-a.

Mađarska, sjeveroistočni susjed Hrvatske, također jača svoje jadranske energetske veze. Energetska grupacija MOL sa sjedištem u Budimpešti ovisila je o naftovodu Družba koji dovodi rusku naftu preko Ukrajine za opskrbu svojih rafinerija u blizini Budimpešte i Bratislave. Taj je model sada ugrožen sankcijama Unije, mogućom ratnom štetom ili odlukom Rusije da zaustavi dotok, kao što je Moskva učinila s plinom preko plinovoda Sjeverni tok.

EU je izuzela sirovu naftu iz naftovoda iz zabrane ruske nafte najavljene u svibnju, koja stupa na snagu u prosincu, a nedavno je najavio planove za ograničavanje količine ruske nafte. Opskrba preko Družbe prekinuta je u kolovozu, što je još jedan podsjetnik za zemlje južne i istočne Europe da požure s planiranjem za nepredviđene situacije.

MOL-ova rezervna opcija bio je Jadranski naftovod, koji počinje u Omišlju. To bi konačno moglo pomoći Budimpešti da smanji ovisnost o ruskoj nafti, što je bio plan kada su 60-ih godina započeli razgovori s Jugoslavijom o regionalnom naftovodu. MOL također priprema nadogradnju svojih rafinerija, uz mogući trošak od 500 milijuna eura, kako bi mogle prerađivati lakše, neruske mješavine sirove nafte.

Jadranski naftovod

"Rafinerije uvijek rade prema najgorem mogućem scenariju. Nemamo nijansi sive. Ako možemo nešto zamisliti, moramo se za to pripremiti", rekao je izvršni direktor MOL-a.

Jadranski naftovod, kojim upravlja hrvatska kompanija Janaf, može transportirati oko milijun tona nafte mjesečno. Planirano dodatno ulaganje za udvostručenje kapaciteta pokrilo bi potrebe rafinerija u Mađarskoj, Slovačkoj i Srbiji. "Trebalo bi donijeti ovakvu odluku u skladu sa službenim energetskim politikama Europske unije i hrvatske Vlade", priopćili su iz tvrtke. Janaf je spreman djelovati brzo nakon donošenja odluke.

Mađarska i Srbija prošlog su tjedna rekle da će izgraditi krak koji će se povezati s naftovodom Družba kako bi osigurale da Beograd nastavi primati jeftiniju rusku naftu. Janaf je povećao cijene za isporuku nafte susjedima, rekli su ljudi upućeni u to pitanje. Tvrtka u većinskom državnom vlasništvu odbila je odgovoriti na detaljna pitanja Financial Timesa, navodeći neodređene poslovne obveze.

Povećanje kapaciteta uvoza LNG-a u Omišlju na dvostruko veće količine od godišnje potrošnje Hrvatske trebalo bi ojačati regionalnu ulogu Zagreba. "Ovo će Hrvatsku uistinu učiniti regionalnim energetskim čvorištem", rekao je u rujnu premijer Andrej Plenković. Hrvatska je već mogla preuzeti puno veću ulogu regionalnog čvorišta za uvoz nafte i plina da nije odgodila i smanjila izgradnju svog LNG terminala za jedno desetljeće, smatra András Simonyi, energetski stručnjak u Globalnom energetskom centru Atlantskog vijeća.

"Hrvati jako kasne"

"Hrvati jako kasne. SAD će brzo povećati proizvodnju LNG-a. EU je također prihvatila plin kao prijelazno gorivo. Dakle, plina će biti. Ali hoće li u Europi biti infrastrukture? Nitko neće čekati Hrvatsku koja bi s većim ambicijama mogla prenijeti puno više plina", rekao je Simonyi.

No odmjereni pristup Zagreba, koji se kladio na kratkoročni porast potražnje za fosilnim gorivima uz zadržavanje fokusa na ulaganja u zelenu energiju, možda bi se ipak mogao isplatiti.

Hrvatska sa svojom dugom jadranskom obalom cilja na ubrzani razvoj solarnih elektrana i vjetroelektrane, ističe Dražen Jakšić, ravnatelj zagrebačkog Energetskog instituta Hrvoje Požar. Postoji snažan interes ulagača za potporu novim projektima koji bi uvelike povećali trenutačni hrvatski kapacitet za proizvodnju čiste električne energije od nešto više od 1 GW.

Julije Domac, savjetnik hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića za energetiku, rekao je da Vlada cilja na proširenje kapaciteta solarne energije sa 160 MW na 7 GW i udvostručenje energije vjetra sa sadašnjih 1 GW, te radi na regulatornoj i mrežnoj nadogradnji kako bi se omogućio veći prijenos obnovljive energije.

To će Hrvatskoj omogućiti da do 2033. godine ispuni svoj cilj postupnog ukidanja elektrana na ugljen, koje još uvijek osiguravaju 40 posto potreba za električnom energijom, a da pritom ima višak električne energije za izvoz, dodao je Domac.

"Na kraju bismo trebali biti izvoznici zelene struje. U poziciji smo to biti", zaključio je Domac za Financial Times.