VLADIMIR Putin nalazi se u terminalnoj fazi svoje vladavine. Kada se dublje analizira akutnost njegove situacije, potencijalni ishodi i vremenski okviri, postaje jasno da mu se bliži kraj. Zaključak je to analize objavljene u časopisu Forbes, u kojoj se predviđa Putinov krah, a slične procjene iznesene su i u podcastu Sebastiana Jungera – svjetski poznatog ratnog izvjestitelja, nagrađivanog autora i dokumentarista, koji je javnosti najpoznatiji po knjizi Savršena oluja.

Zbog neprestanih udara ukrajinskih dronova, poluotok Krim praktički je odsječen od opskrbe gorivom. Kilometarske kolone automobila u kojima ljudi usred vrhunca turističke sezone pokušavaju pobjeći s poluotoka šalju katastrofalnu sliku u javnost. Rusima je preostala samo jedna ruta za dopremu goriva: Kerčki most.

Taj iznimno simboličan komad arhitekture bombardiran je već nekoliko puta, ali još uvijek stoji. Ipak, kamioni s gorivom koji prelaze preko njega postaju savršena meta, a svaki idući pogodak jamči golemu vatrenu stihiju. Izvori iz ukrajinske obavještajne službe potvrđuju kako je napad golemih razmjera na ovaj cilj pitanje trenutka.

Gubitak legitimiteta i duh Prigožinove pobune

Opće je poznato da se ratna sreća u Ukrajini preokrenula, no u ovakvim sukobima percepcija javnosti važna je jednako kao i stanje na samom terenu. Kada se dogode katastrofe takvih razmjera da ih ni Putin ni ruska javnost više ne mogu ignorirati, mijenja se sama stvarnost. Cijela ova barbarska ukrajinska avantura odjednom počinje izgledati kao potpuni fijasko, a Putin taj golemi teritorijalni i politički podbačaj više ne može sakriti.

Forbes ističe da u trenutku kada diktator izgubi kontrolu nad onime što javnost vidi, efekt se višestruko pojačava, a sat koji otkucava do njegovog kraja počinje ići brže. Gubitak vjerodostojnosti u despotskim režimima neizbježno vodi do gubitka legitimiteta.

Znakovit istup ruskog veterana

Da unutar samog sustava opasno vrije, pokazuje i nedavni istup Aleksandra Lunina. Ovaj ruski vojni bloger i veteran invazije na Ukrajinu objavio je video u kojem otvoreno upozorava na pobunu unutar vojske te ultimativno zahtijeva izravan intervju s Putinom na televiziji. Lunin je tvrdio da posjeduje strogo čuvane tajne koje su mu otkrili visokopozicionirani zapovjednici i koje mora osobno prenijeti predsjedniku.

Snimka je u kratkom roku skupila nevjerojatnih 11 milijuna pregleda. Iako je u idućem videu pokušao ublažiti retoriku, odmah se pojavila nova snimka – ovaj put skupine vojnika koji su mu pružili podršku i zaprijetili da će okrenuti oružje protiv vlastitih časnika koji ih zlostavljaju. Lunin je ekspresno završio iza rešetaka, no cijeli ovaj slučaj u ruskoj javnosti ponovno budi itekako živ duh propale pobune Jevgenija Prigožina.

Nadrealne snimke s benzinskih crpki i strah elita

Društvenim mrežama neprestano kruže snimke uspješnih ukrajinskih napada na vojna postrojenja, elektroenergetsku mrežu i skladišta goriva u okolici Moskve, ali i u udaljenim ruskim regijama. Ruske influencerice u suzama snimaju kako nigdje ne mogu pronaći benzin za svoje automobile, a na benzinskim crpkama se ljudi doslovno tuku za gorivo.

Istodobno, internetom se šire dramatični prizori na kojima se vidi kako vojna policija doslovno otima muškarce na ruskim ulicama i prisilno ih guraju u marice za front, dok njihovi rođaci tijelima pokušavaju blokirati vozila otmičara. Logično, na ulicama ruskih gradova sve se glasnije postavlja jedno ključno pitanje: zašto ti isti režimski batinaši koji provode mobilizaciju sami ne idu na prvu crtu bojišnice?

Ruska povijest je puna takvih primjera kolapsa režima

Povijest nas uči da je u prošlom stoljeću ruski imperij doživio kolaps i smjenu režima čak dva puta zbog katastrofalnih vojnih kampanja u inozemstvu – prvi put u Prvom svjetskom ratu, a drugi put nakon invazije na Afganistan. Kako pritisak na Putina raste, elite oko njega počinju panično razmišljati o vlastitoj sudbini, a u likovima poput Aleksandra Lunina vide glasnogovornike svojih skrivenih strahova.

Običan narod iz svega može zaključiti samo dvoje: ili je za sve kriv sam Putin, ili ga korumpirana elita drži u informativnoj izolaciji kako ne bi shvatio koliko je situacija kritična. Narod će u početku kriviti elitu, i upravo zato će ta ista elita prva krenuti u pobunu – čak i prije same vojske – i to iz čistog straha za vlastite glave.

Pretorijanska garda i Ceausescuov scenarij

Forbes podsjeća da je previdio rusku invaziju na Ukrajinu mjesec dana prije nego što je započela 2022. godine, kao i njezin katastrofalan ishod, i to u trenutku kada je većina takozvanih stručnjaka i novinara s podsmijehom odbacivala samu mogućnost rata. Putin, naravno, ima cijeli niz obrambenih mehanizama, svojevrsnu pretorijansku gardu.

Riječ je o lojalnim sigurnosnim formacijama koje uključuju FSB, jedinice ministarstva unutarnjih poslova, nacionalnu gardu (Rosgvardiju koja broji 300.000 vojnika) te oko 30.000 pripadnika specijalnih postrojbi koje služe kao izravno osobno osiguranje. Godinama ih je koristio kako bi kontrolirali jedni druge i održavali ravnotežu straha. No, svaka od tih službi ujedno predstavlja i golemu prijetnju jer su im pripadnici prvenstveno odani svojim izravnim šefovima. Sukob i otvoreni rat između ovih klanova jedan je od najizglednijih scenarija unutar Kremlja.

Kako će točno izgledati Putinov kraj, uvelike ovisi o tome kakav ishod planiraju oni koji mu rade o glavi. Brza likvidacija i trenutačna borba za vlast zahtijevaju potpunu neutralizaciju njegove prijetnje prije nego što lojalisti uopće stignu reagirati. No, ta opcija eliminira jedan ključni politički alat – montirani sudski proces na kojem bi se Putina proglasilo žrtvenim jarcem za sve grijehe i patnje njegove vladavine, čime bi se oprala odgovornost svih ostalih u vrhu vlasti. To bi omogućilo cijelom sustavu i sadašnjoj eliti da ostanu na pozicijama uz minimalan kaos. U povijesti je to poznato kao "Ceausescuov scenarij".

Podsjetimo, tog zloglasnog rumunjskog diktatora iz doba Hladnog rata vojni je vrh ekspresno strijeljao zajedno sa suprugom, dok su dužnosnici iz njegovog bivšeg režima mirno nastavili vladati zemljom pod egidom nominalno demokratskog sustava.

Tajanstvena smrt u vrhu Kremlja

Da su ovakvi crni scenariji itekako stvarna prijetnja režimu, sugerira i nedavna tajanstvena smrt Sergeja Ivanova, dugogodišnjeg Putinovog bliskog saveznika i prijatelja, koji je preminuo 26. lipnja u 73. godini života. Ivanov se godinama u javnosti smatrao njegovim najizglednijim nasljednikom.

Bio je jedan od rijetkih likova u samom vrhu ruske moći koji je imao toliki utjecaj i imunitet da si je povremeno mogao dopustiti javnu kritiku situacije u zemlji. Kremlj je brzopotezno objavio vijest o njegovom odlasku, ali bez navođenja ikakvog uzroka smrti. Ivanov, koji je s Putinom bio blizak još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, s vremenom je bio udaljen s operativnih političkih funkcija, ali je do samog kraja zadržao izuzetno moćne i duboke veze unutar FSB-a.

Ovakve misteriozne likvidacije unutar režima stvaraju ogroman problem za Putina. Kako potencijalni rivali i moćnici bivaju po kratkom postupku izbrisani, ostali pripadnici elite shvaćaju da su idući na redu i odlučit će se na preventivni udar protiv diktatora kako bi spasili sebe.

Okidač može biti bilo što

Paranoja u Kremlju se bjesomučno množi, a okidač za konačni pad može biti bilo što: novi dramatični ukrajinski napadi na samu Moskvu, masovne nestašice hrane, secesionističke pobune u autonomnim pokrajinama poput Tatarstana, Baškortostana ili Čečenije, ili pak ulazak ukrajinske vojske na Krim.

Ipak, ključ sudbine drži Kina. Ako službeni Peking procijeni da je oslabljeni Putin postao prevelik teret za njihove vlastite geopolitičke i ekonomske interese, azijski gigant može srušiti ruskog predsjednika na niz načina – od potpunog ukidanja vojne pomoći do gospodarskog gušenja.

Kineska Narodna Republika već sada vrlo strogo dozira i ograničava pomoć ruskoj ekonomiji, što se najbolje vidjelo kada su glatko odbili financirati izgradnju plinovoda Sila Sibira 2 koji je trebao ići izravno prema Kini. Putinovi dani su odbrojani. Ako se sadašnji razvoj događaja nastavi ovim tempom ili dodatno eskalira, pad Vladimira Putina dogodit će se u roku od najviše tri godine, zaključuje Forbes.