Neke ptice su preživjele asteroid. Izmet dinosaura objašnjava zašto
SIĆUŠNO perje pronađeno u fosiliziranom izmetu pomaže znanstvenicima razumjeti zašto su neke ptice preživjele masovno izumiranje koje je izbrisalo dinosaure, dok druge nisu. Perje, otkriveno u Montani, pripadalo je ptici koju je pojeo i izbacio grabežljivi dinosaur, vjerojatno tiranosaur ili njegov manji srodnik, neposredno prije udara asteroida koji je prije 66 milijuna godina pokrenuo val izumiranja.
Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Current Biology, ovi ostaci uključuju najbolje očuvano pero ikada pronađeno u naslagama iz doba mezozoika. Otkriće nudi rijedak uvid u trenutak presudan za opstanak mnogih vrsta, piše CNN.
"Riječ je o prekrasnom, izvanredno očuvanom peru koje potječe iz posve neočekivanog izvora. Uzbudljivo je što bi nam moglo pomoći da odgovorimo na ovo važno paleontološko pitanje", izjavila je u priopćenju glavna autorica studije Jingmai O’Connor, kustosica za fosilne gmazove u čikaškom Field Museumu.
Ipak, ovaj izniman primjerak vjerojatno pripada vrsti koja nije preživjela posljedice udara asteroida. Na temelju analize kostiju pronađenih uz perje unutar koprolita, znanstvenog naziva za fosilizirani izmet, autori studije vjeruju da je perje pripadalo maloj ptici ronilici koja nije letjela, sličnoj današnjim plijenorima. Pripadala je danas izumrloj skupini Hesperornithiformes.
Paleontolozi su već prije nekoliko desetljeća utvrdili da su ptice evoluirale od dinosaura, što znači da su vrste koje danas viđamo zapravo jedini preživjeli dinosauri.
Zanimljivo je da sve današnje ptice potječu od samo jedne skupine iz doba dinosaura, Neornithes, koja je bila bliski srodnik skupine Hesperornithiformes. Ekstremni uvjeti nastali nakon sudara planeta sa stijenom veličine grada zbrisali su sve ostale ptice i dinosaure, napominje O’Connor, a novo bi perje moglo otkriti zašto je propala i skupina Hesperornithiformes.
Primitivno perje
O’Connor kaže da su neka od pronađenih pera izgledala vrlo slično onima kod današnjih ptica, s čvrstom središnjom osi koja pero čini stabilnim i laganim. Međutim, druga su imala primitivniju, paperjastu strukturu i nisu pružala jednako dobru izolaciju kao perje modernih ptica.
"Primitivno perje hesperornitiformnih ptica nije bilo problem u toplom svijetu mezozoika, ali udar asteroida izazvao je 'impaktnu zimu' i globalne temperature su drastično pale", objasnila je O'Connor.
Znanstvenici vjeruju da je sudar oslobodio milijarde tona prašine, sumpora i drugih plinova u atmosferu, što je blokiralo Sunce i dovelo do dramatičnog hlađenja klime. Istraživanja upućuju na to da biljke gotovo dvije godine nisu mogle provoditi fotosintezu. U takvim uvjetima, slabija izolacija zbog primitivnog perja postala je problem. "Pticama je trebalo više energije da ostanu zagrijane, a hrane je bilo sve manje", dodala je.
Ključna razlika u perju
O’Connor navodi da je sličan obrazac primijećen i kod drugih ptica iz razdoblja krede, enantiornitina, čije je perje ostalo sačuvano u komadima jantara. Ona smatra da je upravo razlika u perju jedan od glavnih razloga zašto je grana Neornithes preživjela.
Drugi su znanstvenici ranije pretpostavljali da im je pomoglo stanište blizu vode, no i Hesperornithiformes su živjeli uz vodu, a ipak su nestali.
Da bi potvrdili ovu hipotezu, paleontolozi moraju pronaći fosil ptice iz skupine Neornithes iz razdoblja neposredno prije udara asteroida. "Fosil bi morao biti sačuvan u jantaru ili u nekom drugom iznimno očuvanom koprolitu kako bi perje bilo vidljivo u 3D obliku, uz dovoljno kostiju za sigurnu identifikaciju", istaknula je O’Connor. "Tko zna, možda je netko već pronašao koprolit s takvim tragovima."
Rijetko otkriće
Ovako dobro očuvani primjerci perja rijetko se pronalaze, a čak ni ovi iz nove studije nisu bili odmah uočeni. Paleontolog David DeMar Jr. sa Sveučilišta Washington u Seattleu na koprolit je naišao 2016. godine dok je prikupljao fosile riba u Montani, unutar formacije Hell Creek.
Budući da u toj formaciji nikada prije nije pronađeno perje, unatoč 150 godina istraživanja, DeMar je isprva pomislio da se u pukotini smeđeg grumena nalazi biljka. Detaljniji pregled otkrio je da je riječ o peru.
"Podigao sam ga i pregledao površinu povećalom. Nisam mogao vjerovati što vidim - sićušno fosilno pero", rekao je DeMar, suautor studije. Tek kada su znanstvenici snimili fosilizirani izmet mikro-CT skenerom, shvatili su da uzorak sadrži više pera, kosti nogu, pa čak i ostatke sadržaja želuca.
Mnogi su dijelovi ostali izvanredno očuvani u tri dimenzije. U izmetu su pronađene i dvije minijaturne ljuske ribe koja i danas postoji. Ta je riba vjerojatno bila zadnji obrok ptice prije nego što ju je pojeo dinosaur, navodi se u studiji.
"Da nije bilo pukotine koja je otkrila pero, i dalje ne bismo znali da koproliti mogu biti izvor ovakvih informacija", rekla je O’Connor. Anthony Fiorillo, izvršni direktor Prirodoslovnog muzeja u Novom Meksiku, koji nije sudjelovao u istraživanju, zaključio je: "I dalje me oduševljava što sve pronalazimo u fosilnim zapisima, a što smo smatrali nemogućim."