FOTO Index na Kamenitim vratima: Zašto se stotine mladih svakog utorka ovdje okuplja?
Foto: Index
STOJITE li dovoljno dugo pred Kamenitim vratima sigurno ćete primijetiti da većina domaćega svijeta, pogotovo starijega, kroz njih lijevom ili desnom stranom, nikako kroz sredinu. Zagrebačko praznovjerje kaže da prolazak kroz sredinu, između stupića na ulazu u Kamenita vrata, donosi nesreću.
Utorkom navečer, između 20 i 21 sat nećete imati izbora. Morat ćete proći kroz sredinu ili izabrati neki drugi put.
Svakog utorka navečer na Kamenitim vratima okuplja se mnoštvo katoličkih vjernika, posljednji put bilo ih je više od dvije stotine, u organizaciji molitvene zajednice “Srce Isusovo”. Društvo je to, uglavnom studenata, okupljenih oko jezuitske bazilike u Palmotićevoj ulici. Novi su naraštaj katoličkih vjernika, obrazovani, duboko religiozni, jako dobro organizirani. I konzervativni.
Molitvu i prevrtanje krunice ništa ne smije poremetiti
“Pomaknite se sa strane, moramo ostaviti prolaz u sredini za barem dvije osobe”, sasvim tiho kaže redar u izblijedjeloj žutoj majici koja podsjeća na one kakve nose spasioci na plažama. No, zapravo je zaostala od posjete pape Benedikta XVI Zagrebu. Otad je prošlo pet godina, a majica se još sasvim dobro drži. Usmjeravaju, tako, redari turiste i prolaznike upravo kroz stupiće za koje praznovjerje kaže da donose nesreću. Tihi su i pristojni, ali odlučni. Molitvu i prevrtanje krunice ništa ne smije poremetiti, ali važan je i red. Ne žele da se itko potuži da su zakrčili prolaz. Misle da bi samo jedna pritužba bila dovoljna da im zabrane okupljanje utorkom.
“Vjera je red”, objašnjava mladić s naočalama koji nadgleda redare. U civilu je za razliku od njih, kratke hlaće i plava prugasta košulja dugih rukava. Šeće od “Nelsonovog lanca” do kipa svetog Jurja. Pazi na one koji osiguravaju mir vjernicima. Zove se Mario i poznato je lice s javnih katoličkih okupljanja. Sa slušalicom u uhu i mikrofonom na ovratniku koordinirao je redare i zaštitare na “Hodu za život”. One iste koji su silom uklonili dvije Dunje, djevojke koje su stale pred kolonu koje je šetnjom kroz grad tražila zabranu abortusa.
“Nisu one zaustavile kolonu. Ja sam je zaustavio. Da nisam kolona bi ih pregazila. I nije bilo nikakve sile. Bio sam tamo i znam istinu”, uvjerava nas Mario ne znajući da smo isti događaj promatrali iz puno veće blizine nego on. No, nisu Kamenita vrata utorkom mjesto za prepirku. Došli smo vidjeti što mlade u tako velikom broju privlači na molitvu na tom mjestu.
Što privlači mlade?
“Dolazimo zahvaliti Gospodinu. Evo, ja sam stopostotni invalid”, kaže Mario i pokazuje protezu koju nosi umjesto desne ruke, lijeva šaka mu je skvrčena, nerazvijena, i nastavlja: “I kad vidim ljude koji ovdje dođu u kolicima zahvaljujem Gospodinu što mi je dao dvije zdrave noge. Svima nam nešto treba, i vama koji ste zdravi, a trebali bismo zahvaljivati Gospodinu na onome što imamo”.
Utorkom Kamenitim vratima ne odzvanja samo organizirana molitva. Iz nenametljivog, dobro ugođenog razglasa, čuje se zvuk gitare i pobožnih pjesama. Maleni bend smješten je u klupama pokraj mjesta na kojem se pale svijeće. U polumraku sviraju i vode pjesme, ne neke stare crkvene napjeve nego moderne pobožne kompozicije, a ostali vjernici ih prate ispod glasa pognutih glava, ruku cijelo vrijeme skupljenih u molitvi.
“Dolazim ovdje skoro svakog utorka. Dolazim jer se nakon toga osjećam bolje”, kaže Marina. Studentica je ekonomije i na Kamenita vrata utorkom dolazi već godinu dana. Uskoro odlazi iz Zagreba, kad završe ispitni rokovi, ali kaže da će se vratiti na jesen. Iz Zagreba će je ispratiti upozorenje izrečeno kroz slobodnu molitvu – vrijeme u kojem svatko od okupljenih vjernika može reći što mu je na duši i za što se došao pomoliti.
“Gospodine, molimo te za sve one koji na godišnjim odmorima i prekidima na fakultetima uzimaju prekid i od duhovne hrane”, čuje se glas iz mase.
“Gospodine, usliši nas”, odgovaraju mu okupljeni vjernici.
Drugi su se, kažu u slobodnoj molitvi, došli pomoliti “za sve koji su okorjeli u grijehu, za sve koji te još nisu upoznali”. Treći traže od Gospodina da ih “oslobodi straha, tjeskobe i shizofrenije”. Četvrti “za svu nerođenu djecu i trudnice”. Peti “za Slavonce pogođene nevremenom”. Šesti “za sjemeništarce”.
“Blagoslovi Milku, Petra, Antoniju, obitelj Vukelić, Mirjanu, udijeli im tjelesno, duševno i psihičko zdravlje”, nabraja ženski glas s razglasa.
“Gospodine, usliši nas”, odgovaraju uglas vjernici.
Dok se oni mole šetači i dalje prolaze kroz nesretne stupiće. Osim onih koji vjeruju u to praznovjerje.
Facebook
Google
