Foto: Luka Šangulin

U ZAGREBU je lani otvorena prva škola za djevojčice OŠ Ružičnjak, dok je ove školske godine otvorena prva škola za dječake OŠ Lotrščak. Riječ je o školama koje je pokrenula skupina roditelja koja je osnovala Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje (RINO).

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić Indexu je kazala kako se ovdje radi zapravo o vjerskim školama, čiji je osnivač Vjerničko društvo "Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje - RINO", kaže, pravna osoba Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj.

Na internet stranicama Roditeljskog instituta stoji kako će škola poticati kod učenika njegovanje duhovnoga života, traženje odgovora na pitanja o sebi, o smislu svog života, o svijetu i Bogu te razvijanje uvjerenja u okviru učenja Katoličke Crkve. Škola je, kako navode otvorena i za ne-katolike te poštuje njihova uvjerenja i slobodu izbora.

 

U opisu tek otvorene škole OŠ Lotrščak stoji kako "Jednospolne škole omogućavaju dječacima da se bave umjetnošću, glumom i glazbom bez straha da će ispasti čudaci pred svojim ženskim kolegicama. Škole za dječake razvijaju mušku jedinstvenost i njihovu osobnost. Nastavnici u muškim školama mogu učinkovito podučavati na način koji će najbolje prodrijeti do dječaka i biti prihvatljiv njihovom stilu učenja".

RINO ne želi dati izjave za Index

Kontaktirali smo predstavnicu Roditeljskog instituta za odgoj i obrazovanje Luciju Murgić da nam pobliže objasni koncept dvaju škola, no čim smo se predstavili i rekli da zovemo s Indexa odbila nam je pružiti informacije.

"Da je neki drugi medij u pitanju, onda bi Vam rekli, ovako ne želimo. Za Index ne dolazi u obzir", kazala nam je Lucija Murgić.

No potom smo krenuli istraživati što struka misli o takvom vidu odgoja i obrazovanja te pokušali dobiti odgovore struke kako to utječe na razvoj djece, trebaju li se odvajati ili je poželjno da svi zajedno pohađaju nastavu.

Poznata psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander za Index je kazala kako nije proučavala jednospolne škole, no da u odnosu na psihologiju djece i dječji razvoj ne vidi prednost takvih škola.

"Dapače vidim nedostatke u socijalizaciji djece", kratko nam je kazala prof.dr.sc. Buljan Flander.

Pravobraniteljica za djecu: Praksa uvođenja jednospolnih škola je dvojbena

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić u razgovoru za Index naglasila je kako ne vidi posebno pedagoško, kulturološko niti psihološko utemeljenje za uvođenje istospolnih škola u odgojno-obrazovni sustav, posebice ne u državi koja je kaže, ratificirala Konvenciju o pravima djeteta i koja slijedi opće preporuke Odbora UN-a za prava djeteta.

Milas Klarić ističe kako će djeca koja pohađaju istospolne škole ostati uskraćena za jedan važan socijalizacijski čimbenik koji je neophodan za budući život.

"Također i Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe ističe da je bitan element svakog obrazovanja promicanje socijalne kohezije i interkulturalnog dijaloga te vrednovanje raznolikosti i ravnopravnosti, uključujući i ravnopravnost spolova. U preporuci je istaknuto da se diskriminacija spolova može pojačati praksama kao što je nastavni plan i program koji nije u skladu s načelima rodne ravnopravnosti.

Škola nije samo mjesto stjecanja znanja već i mjesto stjecanja životnih iskustava, vještina i pripreme za život te bi trebala oponašati okruženje u kakvom će djeca živjeti u odrasloj dobi. Zajedničko obrazovanje, slobodne aktivnosti i svakodnevna komunikacija između dječaka i djevojčica okolnosti su u kojima djeca najbolje uče socijalne vještine nužne za kasniji život u duhu ravnopravnosti, jednakosti i poštovanja različitosti. Ako im oduzmemo ovakvo iskustvo, djeca će ostati uskraćena za jedan važan socijalizacijski čimbenik koji je neophodan za budući život.
No, ostat će uskraćena i za emocionalnu vrijednost koju zajedničko obrazovanje donosi, za sve one radosti, duboka prijateljstva i prve ljubavi koje imaju veliku vrijednost u pripremi za ispunjen život u odrasloj dobi. Zato, gledajući sa stajališta najboljeg interesa djeteta, praksa uvođenja jednospolnih škola može biti dvojbena", kazala je Milas Klarić.

Objasnila je kako Konvencija o pravima djeteta obvezuje sve države stranke da odgoj i obrazovanje djeteta usmjere, među ostalim, prema razvoju osobnosti, talenata i najviših potencijala duševnih i tjelesnih sposobnosti djeteta; razvoju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti/ravnopravnosti među spolovima i prijateljstva medu svim narodima.

Osvrnula se i na napise OŠ Lotrščak koji tvrde kako "Jednospolne škole omogućavaju dječacima da se bave umjetnošću, glumom i glazbom bez straha da će ispasti čudaci pred svojim ženskim kolegicama".

"Ako poštujemo odredbe Konvencije o pravima djeteta u niti jednoj školi ne bi smjela postojati prepreka da se dječaci bave umjetnošću, glumom i glazbom bez straha da će ispasti čudaci pred svojim kolegicama. Samo školsko okruženje mora odražavati slobodu i duh razumijevanja, mira, tolerancije, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim ljudima. Škola koja dopušta pojavu nasilnog i isključujućeg ponašanja nije ona koja ispunjava obveze čl. 29. Konvencije o pravima djeteta. Škole moraju njegovati humanu atmosferu i učiti djecu ljudskim pravima tako da ih primjenjuju u praksi", rekla nam je Milas Klarić.

Istraživanja pokazala da jednospolne škole potiču rodnu diskriminaciju

Prof.dr.sc. Gordana Keresteš s Katedre za razvojnu psihologiju, Filozofskog fakulteta u razgovoru za Index je kazala kako ne postoje nikakvi znanstveni temelji koji bi opravdali rodnu segregaciju u školama.

"Istraživanja rodnih razlika pokazuju da su djevojčice i dječaci znatno sličniji po svojim psihološkim karakteristikama nego što to opća javnost pa i određeni stručnjaci vjeruju. Razlike unutar istog spola mnogo su veće od razlika između spolova, što je potpuno suprotno ideji o potrebi razdvajanja djevojčica i dječaka u procesu školovanja.

Istraživanja su također pokazala da učenici iz jednospolnih škola ne postižu bolje obrazovne ishode od učenika iz škola za djecu oba spola, ako se kontroliraju svi drugi faktori koji mogu utjecati na školski uspjeh. Međutim, rodno segregirane škole znatno sužavaju mogućnosti razvoja rodne ravnopravnosti i nažalost, potiču razvoj rodnih stereotipa i rodne diskriminacije", rekla je prof. Keresteš.

Problematiku jednospolnog odgoja i obrazovanja detaljno je u svojim Izvješćima o radu za 2013. i 2015. godinu obradila Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

"Dodatno želimo ukazati na ono što smo uočili da se propušta spomenuti prilikom medijskog izvještavanja o dvije navedene osnovne škole, a to je da se ne radi o javnim odgojno-obrazovnim ustanovama, već o vjerskim školama čiji je osnivač Vjerničko društvo "Roditeljski institut za odgoj i obrazovanje - RINO", pravna osoba Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj. U skladu s time, cjelokupnu problematiku je potrebno sagledati iz pozicije pluralnosti u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu", stoji u odgovoru Ureda Višnje Ljubičić.

Pravobraniteljica je tijekom 2013., od jedne privatne odgojno-obrazovne ustanove zaprimila zahtjev za tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na jednospolno obrazovanje čije postulate ta ustanova koristi u svom pedagoškom radu. Pravobraniteljica je naglasila da se ravnopravnost spolova postiže poticanjem spolnog pluralizma, a ne putem spolne segregacije.

Višnja Ljubičić: To su vjerske škole

"Koncept jednospolnog odgoja i obrazovanja nužno je sagledati i iz društvenog konteksta na koji se on odnosi. Zadatak sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske je pripremiti djecu i mlade za život u pluralističkom društvu neovisno o biološkim ili društveno uvjetovanim razlikama. Shodno tome, bilo kakav oblik segregacije, pa tako ni spolna segregacija, nije primjerena u hrvatskom društvenom kontekstu, isto kao što ne bi bila primjerena niti selekcija djece prema primjerice kulturnim, rasnim, socijalnim, nacionalnim i drugim razlikama. U tom smislu Pravobraniteljica je ukazala na čl.4.st.1.al.3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi , na odgojno-obrazovne ciljeve u Nacionalnom okvirnom kurikulumu.

Neosporno je da spolove karakteriziraju određene biološke razlike, međutim s ciljem eliminiranja svih oblika društveno, odnosno rodno uvjetovanih stereotipa, u smislu čl.5. i čl.14.st.4. Zakona, nužno je poticati dječake i djevojčice (mladiće i djevojke, žene i muškarce) na međusobnu kooperaciju i suradnju u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i odgojno-obrazovni sustav, kako bi ih se kroz međusobnu interakciju od najranije dobi učilo na međusobno razumijevanje, uvažavanje i toleranciju različitosti", stoji u izvješću pravobraniteljice o jednospolnom obrazovanju.

"Jedna od glavnih premisa koja se provlači kroz materijale o jednospolnom obrazovanju (dostavljene od strane predmetne odgojno-obrazovne ustanove) polazi od pretpostavke da zbog dominacije dječaka, djevojčice ostaju "zasjenjene" i ne dolaze do odgovarajućeg samoostvarenja u obrazovnom smislu. Ukoliko je ta pretpostavka točna, rješenje takvog problema u smislu tumačenja načela ravnopravnosti spolova bio bi rad na poticanju djevojčica da se u spolno mješovitom okruženju izbore za jednak status, a to nikako ne bi bile u poziciji ostvariti u slučaju spolne segregacije.

Nadalje, poticanje intrinzične motivacije za školskim uspjehom je pedagoški imperativ neovisno o spolu, a problema s „pounutrivanje“ motivacije ne pouzdajući se samo u ekstrinzičnu motivaciju (vanjske poticaje) imaju djeca oba spola, a ne samo dječaci kako se u materijalima implicira. I ono što je također važno istaknuti je jednako važan značaj uloga žena i muškaraca u odgoju i obrazovanju djece i mladih, gdje je poželjno da dječaci i djevojčice imaju spolno zastupljene modele ponašanja i jednog i drugog spola u cilju eliminacije razvijanja spolnih stereotipa od najranije dobi (pri čemu je poželjno da ta zastupljenost bude što ravnopravnija zbog raznolikosti rodnih identiteta učiteljica i učitelja kako bi se također izbjeglo i formiranje rodnih stereotipa). Stoga bi primjerice spolna podjela na učiteljice koje predaju samo učenicama, i učitelje koji predaju samo učenicima, također predstavljalo negativan utjecaj u pogledu skladnog razvoja djevojčica i dječaka i njihovog odgoja za ravnopravnost spolova.

Nadalje, u dostavljenim materijalima također se na više mjesta ističe važnost uloge roditeljskog doma kao mjesta socijalizacije i navikavanja djece na spolno mješovitu interakciju u okviru obitelji. Međutim, potrebno je naglasiti da su dječji vrtići i škole također mjesta na kojima se odvija proces socijalizacije, i to ne samo u okviru nastavnog procesa, nego i izvan njega.
Škola je mjesto intenzivne vršnjačke interakcije i okružje u kojemu učenice i učenici putem nje uče jedni od drugih. To posebno valja naglasiti zato što u razdoblju adolescencije u osnovnoj i srednjoj školi primat u procesu socijalizacije djece i mladih od roditeljskog doma preuzimaju vršnjačke skupine, a škola je upravo mjesto intenzivnog procesa socijalizacije koji se odvija unutar vršnjačkih skupina. Spolna segregacija u tom smislu zanemaruje vrlo važan aspekt socijalizacije koji uključuje i mješovitu spolnu interakciju. Osim obrazovne funkcije, škola ima i odgojnu funkciju, a u smislu odgoja za ravnopravnost spolova, vrlo važno je ne izostaviti element socijalizacije koji uključuje i međuspolnu interakciju.

Pravobraniteljica upozorava da spolna segregacija u svim područjima javnog i privatnog života, uključujući i sustav odgoja i obrazovanja, nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova. Stoga je predmetnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi upućena preporuka da sve svoje pedagoške postulate pokuša ostvariti kroz spolno mješovito strukturirani odgoj i obrazovanje", stoji u odgovoru pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

"Uskratiti djeci iskustvo spolno mješovite interakcije je štetno"

Pravobraniteljica je u 2013. objavila tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova u odnosu na princip jednospolnog obrazovanja te je, nastavno na upit Roditeljskog instituta za obrazovanje, istom uputila preporuku da svoje pedagoške postulate pokuša ostvariti kroz spolno mješovito strukturirani odgoj i obrazovanje.

Povodom vijesti o osnivanju osnovne škole za djevojčice, Pravobraniteljica je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta skrenula pažnju na svoju argumentaciju problematike jednospolnog obrazovanja.

Središnje pitanje u pogledu ove problematike na koje je Pravobraniteljica ukazala nije pitanje školskog uspjeha, već pitanje međuspolnih socijalizacijskih elemenata.

Naime, njihovo izostavljanje potencijalno, kaže otežava proces inkluzije u daljnji nastavak školovanja u okruženju koje nije jednospolno, a kasnije i uključivanje na tržište rada i zapošljavanja te druga područja javnog i privatnog života, koja također nisu jednospolna.

"S pedagoškog stajališta, uskratiti djeci iskustvo spolno mješovite interakcije u vrlo važnom faktoru odrastanja i sazrijevanja, kao što je školsko okruženje, može imati štetne razvojne implikacije koje se mogu manifestirati u kasnijim životnim situacijama koje uključuju nužnost međuspolne kooperacije. Iz socio-psihološke perspektive, jednospolno okruženje poticajno je za razvijanje naglašenih dominantnih osobina jednog spola, tj. za izražavanje maskuliniteta u isključivo muškoj sredini, i feminiteta u isključivo ženskoj sredini.

Drugim riječima, u takvim sredinama maskulini, odnosno feminini obrasci ponašanja zasjenjuju i potiskuju sva ostala ponašanja koja malo odstupaju od dominantnih bihevioralnih obrazaca karakterističnih za određeni spol. Takva situacija posebno je naglašena u pred-adolescentskom i adolescentskom razdoblju u koje učenici/e ulaze tijekom osnovne škole, a u kojima vršnjačke skupine preuzimaju primat u socijalizaciji od obiteljskog doma. Navedeno treba imati u vidu kada je riječ o implikacijama koje jednospolno strukturirano obrazovanje može imati na razvoj djece i mladih i njihov odgoj za ravnopravnost spolova.

Ono na što je Pravobraniteljica Ministarstvu također skrenula pažnju je odredba čl.2.točke.1. Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju (UNESCO, 1962.) prema kojoj se osnivanje ili održavanje odvojenih odgojno-obrazovnih ustanova za učenike različitog spola ne smatra diskriminacijom u slučaju ako te ustanove nude jednak pristup odgoju i obrazovanju, imaju nastavni kadar stručnih kvalifikacija istog standarda, imaju prostor i opremu iste kvalitete i nude mogućnost pohađanja istih ili približno istih programa.

Vezano za to, u svjetlu najave Roditeljskog instituta za obrazovanje o osnivanju, nakon osnovne škole za djevojčice, i osnovne škole za dječake, Pravobraniteljica je Ministarstvu dala preporuku da se prilikom utvrđivanja uvjeta za početak rada te odgojno-obrazovne ustanove u obzir uzme nužnost formiranja usporedno jednakih uvjeta za odgojno-obrazovni rad s onima koji postoje u školi za djevojčice. Drugim riječima, to bi značilo da osnovna škola za dječake treba učenicima nuditi iste ili približno iste obvezne, izborne, izvannastavne, izvanškolske, fakultativne i druge odgojno-obrazovne aktivnosti, programe i projekte, kao što to učenicama nudi osnovna škola za djevojčice, i obratno. S obzirom na to da tematika jednospolnog obrazovanja nije uređena nacionalnim zakonodavstvom, Ministarstvu je također dana preporuka da se prilikom sljedećih izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi pripremi odredba koja će se izravno ticati regulacije jednospolno strukturiranog obrazovanja u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, u skladu s navedenom elaboracijom te tematike i odredbom Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju", stoji u izvješću pravobraniteljice Ljubičić.