"HVALA i doviđenja", crvenim slovima vrišti natpis na žutoj pozadini sa znakom Puljanke na ulazu u bivšu Robnu kuću Pula, piše Glas Istre.

Iako je nekada bila mjesto gdje se moglo naći sve od "igle do lokomotive" ili od hrane, preko igračaka, odjeće, do namještaja, već neko vrijeme ta zgrada zjapi prazna. Odnosno ne potpuno prazna.

U njoj se skupljaju narkomani. Osim njih, tu i tamo se tu dođe netko pomokriti.

"Domar to pokušava očistiti, ali ne može više. Provaljuju huligani. Eto, nedavno je netko razbio izlog pa je domar to pokrpao s drvenim pločama", veli jedini čovjek u zgradi, postolar Zoran Milović.

Dakle, samo nekoliko koraka dalje od zelene tržnice, žile kucavice grada, stoji golema arhitektonska lešina koja bi navodno trebala postati luksuzni hotel u centru grada.

Zgrada je popucala po šavovima - uzduž i poprijeko. Osim bočnog dijela na ulazu gdje je banka, ostatak je devastiran do temelja - grafitima je išaran mramorni prilaz i okolni zidovi, razbijeni su izlozi, pokidane su reklame, a ljepljivi rubni dijelovi uz prašnjave i razbijene izloge ukazuju na ostatak fekalija.

Velebni pulski socijalistički potrošački san - Robna kuća - postao je jeziva arhitektonska memorabilija neuspjele tranzicije. Golemo sablasno zdanje na tri kata u centru grada kao da svi zaobilaze jer im je na neki način sudbina mjesta gdje su nekada Puljani rado boravili previše bolna.

Bila je to istarska šoping meka za sve generacije - od unuke do none. Na ulazu nema više ni Garfielda, jednog od najboljih fast foodova u gradu. Nema oglasne ploče s plakatima kina ni frizerskog salona. "Preselila iza ugla 30 koraka odavde", ostavila je na prljavim vratima poruku vlasnica salona. Nema nikoga u restoranu na prvom katu, koji se godinama gasio. Željezna vrata na bočnim stepenicama zatvorena su lancem.

"S vama stvaramo ugođaj doma", visi reklama u napuštenom prostoru kao podsjetnik na neka sretnija vremena za ovu robnu kuću.