OSNUTAK nove "dvoglave" vlade i odluka Nacionalnoga vijeća Socijalističke stranke da iz svojih redova ukloni Laurenta Fabiusa i njegove pristaše, dovoljno su jasni dokazi da se ne smiruje politička kriza u Francuskoj izazvana referendumskim odbijanjem europskog ustava.

U gotovo svim reakcijama na sastav nove vlade prevagnula je ocjena da je posrijedi "dvoglava" vlada, ili vlada "dvojice premijera", Dominiquea de Villepina i Nicolasa Sarkozyja, koji o mnogim važnim političkim pitanjima imaju gotovo posve različita stajališta.

Osobni pak odnos između predsjedniku Jacquesu Chiracu odanog novog premijera De Villepina, briljantnog šefa diplomacije iz vremena protivljenja ratu protiv Iraka, na jednoj, i novog starog ministra unutarnjih poslova Sarkozyja, s druge strane, vidljiv je i iz ocjena koje su oni međusobno razmjenili uoči referenduma: "Oni koji imaju pravo govoriti u ime Francuske, to su oni koji su bar jedanput izašli pred birače", rekao je Sarkozy u otvorenoj aluziji na novoga premijera koji nikada nije biran kao zastupnik.

"Tko ima više legitimnosti da brani interese Francuza, zastupnik iz Neuillya ili onaj koji je u ime Francuske govorio u Vijeću sigurnosti UN?", odgovorio je Dominique de Villepin, naglašavajući činjenicu da je Sarkozyjeva izborna baza Neuilly, najglamuroznija rezidencijalna četvrt na zapadu Pariza.

Ocjene da je "uzdrmana pozicija predsjednika Chiraca", da je došlo do "brodoloma političke klase" i da je na djelu i dalje njen neizlječiv "autizam" - ocjene koje prevladavaju čak i u glasilima što su naklonjena vladajućoj desnici - postaju razvidne i iz besprimjernih "oproštajnih riječi" koje su koncem tjedna uputili ministri na odlasku.

Napuštajući ministarstvo vanjskih poslova, Michel Barnier nije skrivao svoje ogorčenje kad je ne baš mnogo diplomatski izjavio kako su "odbijanje euro-ustava i promjena vlade za posljedicu imali obezglavljenje ministarske ekipe u Que dOrsayu".

Drugi smjenjeni ministar, Francois Fillon, bivši ministar prosvjete, još više je izašao iz rezerviranosti koja se očekuje od visokih državnih dužnosnika kad je za Le Monde istaknuo: "Kad se bude pravila bilanca Chiracove vladavine, neće ostati ništa, osim mojih reformi", te upozorio kako su ga "udaljavajući iz vlade" pretvorili u "direktora prijevremene izborne kampanje", što je aluzija na njegovu bliskost sa Sarkozyjem i Sarkozyjevu predsjedničku ambiciju u 2007. godini.

Autizam se ogleda i u sastavu vlade, u kojoj su svi gubitnici, to jest pobornici referendumskog euro-ustava, a oslabljena pozicija predsjednika Chiraca potvrđena je i činjenicom da se Sarkozy vratio u vladu zadržavajući pritom funkciju predsjednika vladajuće stranke, što je bio upravo razlog zbog kojeg je prošle jeseni morao napustiti isto ministarsko mjesto.

To je još jedno proturječje više koje bjelodano pokazuje koliko su vezane ruke predsjedniku Chiracu, pogotovu kad se na umu imaju njegove prošlogodišnje riječi: "Ako je ministar ujedno i predsjednik vladajuće stranke, onda premijer nema nikakvog utjecaja" .

Na pitanje jednog zastupnika "je li moguće da vladajuća stranka ne glasa u prilog povjerenja vladi", čelnik stranke u koju su učlanjeni gotovo svi ministri, pa i on sam, odgovorio je kratko s "Da".

Ipak, i u tako jakoj konkurenciji, najžalosniju je scenu priredilo Nacionalno vijeće francuskih socijalista, u subotu u Parizu, kad je - s rezultatom 167 prema 122, i 17 uzdržanih - isključilo Laurenta Fabiusa i "njegove prijatelje" iz svojih redova, odluka koja će biti na snazi sve do prijevremenog stranačkog kongresa što je najavljen za početak studenog, a koja prijeti rascjepom stranke i njenim još većim udaljavanjem od izborne baze.

Laurent Fabius, jedini od ozbljnijih predsjedničkih kandidata, kako s ljevice tako i s desnice, koji je zagovarao odbacivanje euro-ustava, dakle, izašao kao pobjednik na referendumu, kažnjen je zbog toga što je volju naroda stavio iznad "stranačke discipline".

Ni sastav nove vlade, ni posve skandalozna odluka socijalističkog "politbiroa", ni ponašanje vodećih medija ne pokazaju da je izvučena bilo kakva lekcija iz referendumske "giljotine" koja je osim francuske obezglavila i europsku političku klasu, iz čega pojedini analitičari izvlače jedini mogući zaključak: eskalacija krize u zemlji i u Europi.

Piše : Frano Cetinić