VIŠE od jednog stoljeća voda je žuborila kroz mrežu oluka i kanala na farmi Cécile Messelis te nastavljala teći u podzemni rezervoar i zemljana korita kako bi natapala usjeve na terasastim poljima. Taj tok počeo je posustajati 2020. da bi ove godine potpuno presušio. Cécileina polja sada pucaju na suncu, a njezina kamena cisterna odjekuje od žeđi, piše CNN.

Na ovoj maloj farmi u gornjem dijelu Seillansa, općine u regiji Var u južnoj Francuskoj, polja su pusta, osim sasušenih ostataka posljednje žetve. Inače ovdje uspijevaju patlidžani, rajčice, paprike i dinje. Sada su polja neobrađena.

Cécileini rezervoari prvi su put bili prazni nakon što je prošla zima bila izrazito suha. Zatim se morala osloniti na vodu iz slavine kako bi uzgojila organsko voće i povrće koje prodaje susjedima i na lokalnim tržnicama. Zatim su u svibnju i lokalne vlasti zatvorile slavine.

Francuska trpi, kako vlasti kažu, najgoru dosad zabilježenu sušu. Slična je slika u većem dijelu Europe - više od 60% zemlje u Europskoj uniji je pod upozorenjima na sušu ili ozbiljnijim uzbunama, prema Europskom opservatoriju za sušu.

Kiše je bilo toliko malo da su velike rijeke dijelom presušile. Loire i Rhone u Francuskoj, Po u Italiji i Rajna u Njemačkoj imaju iznimno niske vodostaje, a neke od njih su se čak smanjile, što je utjecalo na promet, poljoprivredu i proizvodnju energije.

Tlo je toliko suho da nakon pljuskova budu poplave

Sada se u nekim dijelovima zemlje pojavljuju pljuskovi. U regiji Loire u središnjoj Francuskoj izazvali su poplave. Tlo je toliko sasušeno, poput suhe spužve, da jednostavno ne može upiti toliku količinu kiše. U Parizu je zbog poplava koje su se dogodile utorak navečer zatvoreno 10 stanica metroa. Olujno vrijeme donijelo je olakšanje od vrućine, ali premalo da prekine sušu. Ono što je potrebno je manje intenzivna i konzistentnija kiša tijekom dužih razdoblja.

U siječnju, kada se pojavila zabrinutost oko suhe zime, vlasti su predložile Messelis da kupi zalihe vode za hitne slučajeve. Voda je dopremljena kamionima po cijeni od 20 eura po kubnom metru. Privatni dobavljači nudili su samo nešto niže cijene. Inače bi za isti iznos iz slavine platila samo oko 50 centi. To je za nju bila nemoguća opcija.

"Ne isplati se ni počinjati, ispalo bi da radimo samo za vodu", rekla je 54-godišnja poljoprivrednica za CNN.

Za razliku od prošlih generacija, danas je vjerojatnije da će njeni susjedi imati bazen nego povrtnjak. Za nju je okrutna ironija da je u prvom razdoblju restrikcija vode ovog ljeta stanovnicima još uvijek bilo dopušteno puniti svoje bazene, dok su njeni usjevi venuli.

Bio je to trenutak šoka, rekla je: "Prioritet bi trebao biti uzgoj hrane."

Najteže pogođeni 150 litara vode dnevno

U svibnju su stanovnici Seillansa stavljeni pod ograničenje vode. Najteže pogođeni dijelovi komune dobili su 150 litara dnevno po osobi. Nije prošlo mnogo vremena do trenutka kad su i ostali mještani dobili dnevne limite, iako veće od 200 litara.

To bi trebalo biti dovoljno za podmirenje osnovnih potreba, prosječan Francuz dnevno potroši 149 litara. No budući da nema bez nadzora, lako je potrošiti stotine litara više. Samo otvaranje slavine dok perete zube ili ispirete posuđe troši šest litara vode svake minute.

Seillans je bila jedna od prvih lokalnih zajednica u Francuskoj koja je ove godine ostala bez dovoljno vode za stanovnike, ali do početka kolovoza oko 100 zajednica bilo je u istoj situaciji, prema francuskom ministru za ekološku tranziciju Christopheu Béchuu.

U mnogim dijelovima regije Var između početka srpnja i 10. kolovoza palo je oko 80% manje kiše od prosjeka. U nekim područjima uopće nije bilo mjerljive kiše.

Suše u mediteranskoj regiji, u kojoj se nalazi Seillans, učestale su već zbog klimatske krize koju su potaknuli ljudi, a toplinski valovi koji ih mogu pogoršati također su češći i intenzivniji, prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene. Što se Zemlja više zagrijava, to će regija iskusiti sušnije uvjete i više požara.

I požari stvaraju probleme

A suša ne pogađa samo poljoprivrednike i kućanstva. S njom su došli i intenzivni šumski požari. Više od 780.000 hektara diljem Europe izgorjelo je do sada ove godine, prema Europskom informacijskom sustavu o šumskim požarima. Francuski resursi za gašenje požara toliko su iscrpljeni da su vatrogasci iz Rumunjske, Italije, Poljske i Austrije, kao i zrakoplovi iz Grčke i Švedske, pozvani da pomognu u borbi s požarima.

U kućanstvu Ricou suša je potaknula novi ritual. Svakih nekoliko dana Brigitte Ricou fotografira svoj vodomjer. To je najbolji način za praćenje koliko troše ona, njezin suprug i njezin unuk koji je u posjetu.

"Često gledamo u mjerač", govori za CNN iz svoje kuhinje u donjem Seillansu, gdje postoji dnevni limit od 200 litara po stanovniku. Rekla je da je teško procijeniti koliko vode svaka osoba koristi dnevno te da je to nešto što zahtijeva praksu i razmišljanje.

Ona i njezin suprug proveli su niz mjera kako bi ograničili korištenje vode, od pranja hrane u posudama do korištenja te iste vode za svoje biljke. Za piće koriste flaširanu vodu, kraće se tuširaju i ne puštaju vodu u zahodu nakon svake upotrebe.

"Ponekad drastično smanjujem potrošnju kako bih ostala na svojih 200 litara", rekla je Brigitte i dodala da limit ne doživljava kao pravo, kao neki ljudi, već kao maksimum.

Gradonačelniku Seillansa Renéu Ugu voda je više poput "svetog" resursa. Mali potok koji je prolazio kroz grad tijekom cijele godine nekoć je bio žila kucavica raznih poduzeća u donjem Seillansu, od trgovine parfemima do preše za ulje. Ali kako je presušio potok, tako je i posao presušio. Ove godine potok uopće nije tekao.

"Bilo je to upozorenje. Bojao sam se onoga što bi se moglo dogoditi i ti su se strahovi obistinili", rekao je Ugo, referirajući se na svoja opažanja sušnih uvjeta u siječnju.

A u Seillansu privremene mjere daleko nadilaze racionaliziranje - grad sada kamionima dobiva slatku vodu. Lokalna gradska vijećnica nadgledala je kupnju cisterne s vodom, kojom se sada obnavljaju zalihe u rezervoarima vode u najteže pogođenim četvrtima. Puneći se iz vatrogasnog hidranta koji se napaja iz podzemnog izvora - vodom prirodno filtriranom kamenom - kamion nosi 8000 litara odjednom.

Iako gradonačelnik shvaća da se radi o kratkoročnom rješenju, to je ujedno i ulaganje za budućnost. Nema planova za prodaju kamiona na kraju sušne sezone, kaže gradonačelnik, implicitno priznajući da bi se selo moglo ponovno suočiti s nestašicom. To je također trošak koji će lokalno stanovništvo morati snositi kroz veće račune za vodu, ističe Ugo.

"Imali smo crno zlato, a sada imamo i plavo zlato"

Za lokalnog policajca Philippea Grenêchea ekstremna suša postala je novo normalno, pa čak i dio njegovog života. On i njegov kolega sada patroliraju selom tražeći dokaze o prekršajima povezanim s vodom. Zeleni travnjaci, na primjer, siguran su znak korištenja prskalica, koje su zabranjene. Bazeni za koje se čini da su ponovno napunjeni još su jedan znak kršenja.

Ljudi su ponekad čak i uhvaćeni u krađi vode iz protupožarnih hidranata. "Imali smo crno zlato, a sada imamo i plavo zlato", rekao je Grenêche za CNN.