Francuska, svođenje računa nakon prošlotjednih burnih promjena
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NAKON burnih događaja minuloga tjedna, od izbora novoga čelnika vladajućeg Saveza za narodni pokret pa do referenduma unutar Socijalističke stranke o europskome ustavu, nastupio je trenutak svođenja računa, pri čemu prevladava ocjena da su kao najveći dobitnici izišli predsjednik Jacques Chirac, lider socijalističke stranke Francois Hollande i sama Europska Unija.
Nemoćan spriječiti izbor Nicolasa Sarkozyja za čelnika vladajuće UMP - stranke koju je bio povjerio odanom Alainu Juppeu, predsjednik Chirac odgovorio je tako što je na prazno mjesto ministra privrede i financija imenovao dosadašnjeg ministra poljoprivrede Herve Gaymarda, "širakovca" mlađe garde.
Sutradan nakon ove predsjednikove izvršne odluke uslijedila je sudbena, kad je prizivni sud u Versaillesu bivšem predsjedniku UMP-a smanjio kaznu zabrane obnašanja izbornih funkcija s deset na jednu godinu, vijest koja je za Chiraca značila veliko ohrabrenje, jer Alain Juppe, "najbolji među nama" (kako voli reći Chirac), a po mnogima i jedini od "golista" mlađega naraštaja koji je sposoban suočiti se sa "zahuktalim" Sarkozyjem, može se tako vratiti na političku scenu već koncem iduće godine.
Samo nekoliko sati nakon ohrabrenja iz Versaillesa, sutradan nakon njegova 72. rođendana, predsjednik Chirac dobio je novi poklon: na referendumu Socijalističke stranke pobjedu su odnijeli pristaše europskoga ustava (s 59 posto glasova).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Premda, gledano iz predsjedničke Elizejske palače, to ne znači da je samim tim osigurana i pobjeda na nacionalnom referendumu, nedvojbeno je da bi suprotan socijalistički rezultat zasigurno označio kraj svakoj nadi da bi Francuska mogla ratificirati europski ustav iduće godine, i da bi tako Chirac bio stigmatiziran kao "grobar Europe".
Ipak, kako bi ohladio pretjeranu "euroforiju" i na desnici i na ljevici, zastupnik iz redova vladajuće UMP Jacques Myard s razlogom upozorava kako "treba imati na umu da je referendumsko da izborilo vrlo tijesnu pobjedu među socijalističkim aktivistima, jer to je sredina u kojoj vlada dogmatsko euroblaženstvo koje promiču četiri petine dužnosnika na svim razinama stranačkog aparata".
Chirac je u društvu njemačkoga kancelara Schroedera iz Luebecka zahvalio socijalistima na "dobroj vijesti za Europu" i po svemu sudeći on će sada referendum pomaknuti iz druge - kako je najavio u govoru za francuski nacionalni praznik - u prvu polovicu 2005. godine, najvjerojatnije na sredinu lipnja.
Na tom europskome putu Chiracu je sada preostala još jedino "turska prepreka", ali tu su podjele toliko proturječne i složene da se francuska "pro-ustavna" desnica, na primjer, koju predstavljaju premijer Jean-Pierre Raffarin, novi čelnik UMP-a Nicolas Sarkozy ili čelnik centrističkog Saveza za francusku demokraciju (UDF) Francois Bayrou, postavlja u istu poziciju protivljenja ulasku Turske u EU kao i "protuustavno" krilo francuskih socijalista.
U socijalističkom je pak taboru rezultatom referenduma učvršćena pozicija nacionalnog tajnika koji se teško nametnuo samom članstvu, to više francuskoj javnosti, ali s tri pobjede na izborima ovoga proljeća - na regionalnim, kantonalnim i europskim izborima - te s ovom najnovijom, četvrtom, pobjedom na referendumu, Francois Hollande je postao neosporni čelnik socijalista.
Ne baš u potpunosti - jer, u "ludom tjednu u kojem je sve promijenjeno" (visokotiražni Le Parisien) objavljeni su i rezultati ispitivanja javnoga mnijenja (anketa koju je Institut CSA proveo 2. prosinca za spomenuti dnevnik) po kojima čak 43 posto simpatizera Socijalističke stranke i dalje smatra da je najbolji socijalistički kandidat za predsjedničke izbore 2007. bivši premijer Lionel Jospin.
Kako Francuzi vole reći: "Što više se mijenja, to više ostaje isto".
Nemoćan spriječiti izbor Nicolasa Sarkozyja za čelnika vladajuće UMP - stranke koju je bio povjerio odanom Alainu Juppeu, predsjednik Chirac odgovorio je tako što je na prazno mjesto ministra privrede i financija imenovao dosadašnjeg ministra poljoprivrede Herve Gaymarda, "širakovca" mlađe garde.
Sutradan nakon ove predsjednikove izvršne odluke uslijedila je sudbena, kad je prizivni sud u Versaillesu bivšem predsjedniku UMP-a smanjio kaznu zabrane obnašanja izbornih funkcija s deset na jednu godinu, vijest koja je za Chiraca značila veliko ohrabrenje, jer Alain Juppe, "najbolji među nama" (kako voli reći Chirac), a po mnogima i jedini od "golista" mlađega naraštaja koji je sposoban suočiti se sa "zahuktalim" Sarkozyjem, može se tako vratiti na političku scenu već koncem iduće godine.
Samo nekoliko sati nakon ohrabrenja iz Versaillesa, sutradan nakon njegova 72. rođendana, predsjednik Chirac dobio je novi poklon: na referendumu Socijalističke stranke pobjedu su odnijeli pristaše europskoga ustava (s 59 posto glasova).
Ipak, kako bi ohladio pretjeranu "euroforiju" i na desnici i na ljevici, zastupnik iz redova vladajuće UMP Jacques Myard s razlogom upozorava kako "treba imati na umu da je referendumsko da izborilo vrlo tijesnu pobjedu među socijalističkim aktivistima, jer to je sredina u kojoj vlada dogmatsko euroblaženstvo koje promiču četiri petine dužnosnika na svim razinama stranačkog aparata".
Chirac je u društvu njemačkoga kancelara Schroedera iz Luebecka zahvalio socijalistima na "dobroj vijesti za Europu" i po svemu sudeći on će sada referendum pomaknuti iz druge - kako je najavio u govoru za francuski nacionalni praznik - u prvu polovicu 2005. godine, najvjerojatnije na sredinu lipnja.
Na tom europskome putu Chiracu je sada preostala još jedino "turska prepreka", ali tu su podjele toliko proturječne i složene da se francuska "pro-ustavna" desnica, na primjer, koju predstavljaju premijer Jean-Pierre Raffarin, novi čelnik UMP-a Nicolas Sarkozy ili čelnik centrističkog Saveza za francusku demokraciju (UDF) Francois Bayrou, postavlja u istu poziciju protivljenja ulasku Turske u EU kao i "protuustavno" krilo francuskih socijalista.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U socijalističkom je pak taboru rezultatom referenduma učvršćena pozicija nacionalnog tajnika koji se teško nametnuo samom članstvu, to više francuskoj javnosti, ali s tri pobjede na izborima ovoga proljeća - na regionalnim, kantonalnim i europskim izborima - te s ovom najnovijom, četvrtom, pobjedom na referendumu, Francois Hollande je postao neosporni čelnik socijalista.
Ne baš u potpunosti - jer, u "ludom tjednu u kojem je sve promijenjeno" (visokotiražni Le Parisien) objavljeni su i rezultati ispitivanja javnoga mnijenja (anketa koju je Institut CSA proveo 2. prosinca za spomenuti dnevnik) po kojima čak 43 posto simpatizera Socijalističke stranke i dalje smatra da je najbolji socijalistički kandidat za predsjedničke izbore 2007. bivši premijer Lionel Jospin.
Kako Francuzi vole reći: "Što više se mijenja, to više ostaje isto".
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati