U RATNIM vremenima istina je toliko dragocjena da je uvijek mora čuvati tjelohranitelj sastavljen od laži, rekao je Winston Churchill. Istina koja se nazire unutar bujice besmislica američkog predsjednika Donalda Trumpa jest da on želi izaći iz kaosa koji je sam stvorio, piše u novoj kolumni urednik Financial Timesa Edward Luce.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Svi ostali razlozi koje Trump navodi - od rušenja režima do njegove promjene - samo su šum. U ovom trenutku, kad bi Iran ponudio otvaranje Hormuškog tjesnaca u zamjenu za pravo na razvoj nuklearnog oružja, nitko ne može biti siguran da bi Trump to odbio, upozorava Luce. Kad bi mu Iran pritom dodijelio i nagradu za mir nazvanu po Kiru Velikom, šanse za to bile bi još veće.

Plan A bez plana B

Luce opisuje što je Trump očekivao kada je pokrenuo napade na Iran: pad režima ili bezuvjetnu predaju u roku od 72 sata. To je bio Plan A. Plan B nije postojao, što znači da Trump sada pokušava vratiti stanje na ono prije početka rata.

Njegov ratni cilj danas je zapravo povratak na staro stanje. Da je postojao Plan B, Trump bi pripremio saveznike, rasporedio američke minolovce i marince, povećao zalihe nafte i osigurao dodatne proturaketne sustave za zaljevske države.

"Nitko o tome nije ni razmišljao", rekao je Trump komentirajući iranske napade na druge zemlje u regiji. Svi su očekivali iranski odgovor, osim njega, piše Luce.

Vladari zaljevskih zemalja izravno su ga upozoravali da ne pokreće napade još prije 28. veljače. Nije važno koliko su mu sigurnosne službe iznosile rizike - ono što Trump ne želi čuti za njega jednostavno ne postoji.

Prijetnje i pregovori koji se međusobno poništavaju

Trump je sada, prema Luceu, ušao u fazu u kojoj istodobno koristi prijetnje i ponude, ali koje se međusobno poništavaju. Iran na to zasad ne reagira.

U jednom trenutku Trump prijeti "razinom snage i moći kakvu Iran nikada nije vidio", a već 36 sati kasnije tvrdi da SAD i Iran vode "vrlo dobre i produktivne razgovore". Malo tko je povjerovao u ovu drugu tvrdnju.

Situacija je, kako piše Luce, postala apsurdna: svijet čeka izjave iz Irana kako bi provjerio je li američki predsjednik govorio istinu. Iran je potom poručio da nikakvih razgovora nije bilo.

Nema povjerenja ni u posredne pregovore

Svijet nema razloga vjerovati ni u posredne pregovore između SAD-a i Irana, upozorava Luce. Trump je u posljednjih godinu dana dvaput pokretao napade dok su pregovori bili u tijeku.

Na jednoj strani je Steve Witkoff, Trumpov izaslanik, koji nije poznat po diplomatskoj suzdržanosti. Nakon što je Vladimir Putin rekao Trumpu da Rusija ne daje Iranu obavještajne podatke za udare na američke mete, Witkoff je poručio: "Možemo im vjerovati na riječ."

Na drugoj strani je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, iskusni diplomat, ali nema jamstva da govori u ime Revolucionarne garde. Neki u Trumpovu okruženju vjeruju da bi predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf mogao imati sličnu ulogu kao Delcy Rodríguez u Venezueli, no Luce to opisuje kao puko željeno razmišljanje.

Spirala prijetnji i gubitak vjerodostojnosti

Trump će, prema Luceu, pojačavati ili smanjivati retoriku ovisno o tome kako procjenjuje iransku spremnost na pregovore. No Iran nikada neće odustati od svoje sposobnosti da poremeti globalna energetska tržišta - upravo onoga što Trump želi postići.

Zbog toga će pregovori stalno oscilirati između prijetnji i velikih obećanja, u skladu s Trumpovim raspoloženjem. Svaki put kad se pokaže da prijetnja nije polučila rezultat, Trump će morati dodatno podići razinu prijetnji.

Nekada se to nazivalo krizom vjerodostojnosti. Luce upozorava da nije teško zamisliti trenutak kada će Trump početi aludirati i na uporabu nuklearnog oružja. To ne znači da ga želi upotrijebiti, ali nepromišljene izjave mogu imati ozbiljne posljedice.

Druga opcija bila bi uspostava američkog vojnog uporišta uz obalu Hormuškog tjesnaca, no to bi gotovo sigurno dovelo do daljnje eskalacije.

Povlačenje bez rješenja nosi nove rizike

Trump se uvijek može povući i prepustiti drugima da rješavaju posljedice, piše Luce, pozivajući se na Richarda Haassa, bivšeg dužnosnika republikanskih administracija. To bi značilo obrat poznatog pravila "razbio si - tvoje je", koje se pripisuje Colinu Powellu.

No takav izlazak bio bi Pirova pobjeda. Iran bi mogao nastaviti držati globalno tržište energije pod pritiskom dok ne bude siguran da Trump neće ponovno pokrenuti napade. Trump može obećati da više neće bombardirati Iran, ali ostaje pitanje - bi li mu Iran vjerovao?

Utrka u naoružanju i zaokret prema energiji bez nafte

Još je prerano procijeniti razmjere štete nanesene američkoj moći, ali jedno je sigurno: ovaj rat dodatno će ubrzati globalnu utrku u naoružanju, osobito među američkim saveznicima koji sve manje vjeruju Washingtonu, upozorava Luce.

Istodobno, svijet ulazi u novu fazu razvoja alternativnih izvora energije. Nuklearna energija, solarni paneli i vjetroelektrane zahtijevaju kritične sirovine, ali za razliku od nafte, njihova opskrba ne ovisi o Hormuškom tjesnacu.

Trump traži izlaz iz vlastitog kaosa

Ostaje pitanje kako će Trump pronaći izlaz iz situacije koju je sam stvorio. Počeo je s ciljem rušenja iranskog režima, a sada razmatra ublažavanje sankcija kako bi Iran mogao prodavati više nafte.

Usred niza prijetnji, pretjerivanja i kontradiktornih poruka, Trumpov cilj sada je jednostavan - vratiti stvari na početak. S takvim planiranjem, zaključuje Luce, pitanje je treba li mu uopće kaos.