ZA DVA dana vraćaju se učenici u škole koje će funkcionirati po novim pravilima nakon napada u Prečkom. Kako će sve izgledati te ono najvažnije, mogu li se sva djeca u Hrvatskoj osjećati sigurno po povratku u klupe, na RTL-u je komentirao ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

Što odgovarate prosvjednicima, prije svega na ovaj zahtjev da se zakonom, a ne protokolom, odredi osoba zadužena za sigurnost u obrazovnim ustanovama?

Svatko ima pravo prosvjedovati i reći što misli i svi su zabrinuti za sigurnost djece i školskih ustanova, ali malo je tu možda pomiješanih informacija i stavova. Za rad školske zgrade, institucije škole kao takve odgovoran je ravnatelj. I kao u svim ostalim institucijama, onaj koji je na čelu mora organizirati i skrbiti za rad. Sada smo pokrenuli da imamo posebnu zaduženu osobu koja će jedino i isključivo se brinuti za sigurnost i da mu to bude u opisu radnog mjesta na neki način. Već je dva dana u javnom savjetovanju izmjena Pravilnika o djelokrugu rada, tajnika i ostalog administrativnog osoblja koja predviđa novo radno mjesto.

Tri obrazovna sindikata poručuju da nisu zadovoljna protokolom. Spominju također ovu opciju gdje će radnik morati pristati obavljati dodatan posao i za to neće biti dodatno plaćen.

Pustimo sindikate. Oni uvijek imaju svoje želje. Sindikati jednako tako nisu pristali na povećanje osnovice tri plus tri posto. Možemo mi razgovarati. Oni su, naravno, dio i povjerenstva koje radi na novim mjerama. Podsjetit ću vas da 65 posto škola otprilike u gradu Zagrebu cijelo vrijeme zaključano i ima režim zatvorenih vrata sukladno smjernicama koje su još davno ranije na snazi. Međutim, smjernice nemaju zakonsku snagu.

Osim zaključavanja vrata kao dugoročno rješenje, stručnjaci za sigurnost predlažu i ugradnju softvera i videonadzora u škole i umjetnu inteligenciju. Je li to smjer kojim treba ići?

Sada ćemo čuti jako puno sugestija raznoraznih stručnjaka koji su ili pravi stručnjaci ili su eventualno oni koji misle da su stručnjaci pa do firmi koje su na tržištu. Što se tiče zaštite, to vam je jedan od segmenata koji je u zadatku rada povjerenstva. Mi smo rekli da imamo kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere. Nekakva ad hoc rješenja nisu dobra jer istog časa kad spomenete odmah ćete naći puno argumenata. Zbog toga smo u Povjerenstvo uključili i predstavnike MUP a i civilne zaštite, ali jednako tako i Akademiju, dakle apsolutno one institucije koje se razumiju u sustav zaštite.

Nedugo nakon masakra u Srbiji odgovorili ste da nemate ništa protiv da svatko iz svoje nadležnosti poduzme dodatne mjere. Nakon što se dogodilo ovo u Prečkom, mislite li da je Ministarstvo zakazalo?

Pa ne mislim zato što to što to vrijedi i dan danas. Grad Zagreb je rekao da će osigurati za sve osnovne škole zaštitare. Oni su imali ranije zahtjeva koje su u nekim slučajevima odobravali. Nekima nisu. Naprimjer, Grad Dubrovnik, za razliku od Zagreba, godinama ima zaštitare koje, naravno kao osnivač škola plaća jer je procjena bila na licu mjesta da su im zaštitari potrebni.

Ni u jednom trenutku niste promislili - to je moja odgovornost, možda sam trebao nešto napraviti?

Ako ćete slušati stručnjake, reći će vam da i zaštitari nisu rješenje.

Ni neka druga mjera?

Ova druga mjera koja vam iznosim je da se pravilnikom naredi da se vrata moraju zaključavati da se promjene brava i vrata, da se vrata mogu otključavati samo iznutra i da, naravno, u ovom slučaju uvrstimo potpuno novu osobu koja mora proći određenu edukaciju jer ne možete nekoga bez veze staviti na vrata koji će onda biti zadužen za sigurnost, ali jednako tako i za i za civilnu zaštitu.

Je li Vama nakon događaja u Prečkom s obzirom na vašu funkciju pala na pamet ideja ostavke?

Pala mi je ideja ostavke. Međutim, čini mi se da bi to bilo jednostavno, s jedne strane bježanje od odgovornosti. Nažalost, ta škola je zaključala vrata dugo vremena i nakon potresa traženo je da se vrata ne zaključavaju.

Znači li zapravo da ne možemo spriječiti takve situacije?

Sva svjetska iskustva nam govore da u ovakvim slučajevima kad se ne radi o terorizmu, nego se radi o aktu bolesne osobe, sprečavanje je jako, jako teško. Ono što je moguće je moguće eventualno smanjiti nekakvu varijantu rizika. Dakle, ne da djeca trče van, nego da se upravo zaključavaju unutra. Takvi napadi vam traju otprilike od dvije do pet do sedam minuta, maksimalno najčešće pet.

Ne govori se baš previše o psihološkom zdravlju. Majka djeteta koja je bila očevidac napada u Prečkom rekla je da je nitko nije zvao niti da su dobili psihološku pomoć, osim Hrabrog telefona.

Psihološka pomoć se pruža svaki dan. U toj školi su angažirana 24 psihologa i to od strane kriznog tima Ministarstva socijalne skrbi i gradskih psihologa. Dakle, pokriveno je, ja bih se usudio reći 24 sata. Ja ću tražiti da vidimo, kako je to moguće što je rekla gospođa iz te škole.

Mogu li se djeca u utorak u cijeloj Hrvatskoj osjećati sigurno po povratku u klupe?

Ponovit ću još jedanput. Ovo nije bio nikakav terorizam. Ovo nije bio nikakav cilj nekakvog vjerskog fanatika ili nečega. Ovo je bio, nažalost, tragičan cilj mentalno bolesne osobe. Zaključavanje vrata kreće od utorka. U svim školama u Republici Hrvatskoj djeca se mogu osjećati sigurno. Što je još najvažnije, roditelji mogu biti sigurni da su djeca u školi.