EUROPA bi trebala preuzeti veći teret u financiranju obrane, poručio je SAD pod dirigentskom palicom Donalda Trumpa. Europski čelnici sada pokušavaju pronaći formulu, vodeći računa o političkim posljedicama mogućih smanjenih izdvajanja za zdravstvo i socijalnu politiku.

Prije nešto manje od mjesec dana Donald Trump položio je po drugi puta predsjedničku prisegu i SAD je europskim saveznicima poručio da više nije spremni plaćati lavovski dio računa za njihovu obranu.

Gotovo dvije trećine vojnog proračuna NATO-a financira SAD, napominje agencija S&P Global, uz izvješću, procijenivši i da će europska potrošnja na obranu, mjerena udjelom u BDP-u, iznositi u ovoj godini 1,9 posto, u usporedbi s američkih 3,3 posto.

Lani su 23 od 32 članice dosegnule dva posto, iz NATO-vih smjernica, i to nakon što su posegnule dublje u džep.

Veći troškovi obrane mogli bi pak izazvati kolaps europskih državnih proračuna, koji već sada teško podmiruju obaveze financiranja socijalne države, "predmeta zavisti u brojnim državama širom svijeta", kako navodi Reuters u analizi.

"Čekaju nas teški dani, komplicirane odluke, pa i do sada neočekivane žrtve koje od nas zahtijeva sigurnost", rekao je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot prošlog vikenda na sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu.

Sjećanja na Obamu 

Neki pak strahuju da bi smanjivanje socijalne potrošnje radi kupnje oružja i punjenja redova oružanih snaga moglo izazvati žestoku politiku reakciju.

Ta opcija izazvala bi podjele u društvu na kojima bi profitirale samo stranke krajnje desnice, upozorio je u Muenchenu njemački ministar obrane Boris Pistorius.

Raspoloženje na konferenciji navodi ipak na zaključak da su se europski čelnici konačno pomirili s američkim prebacivanjem težišta na Aziju, koje je već prije više od deset godina signalizirao tadašnji predsjednik Barack Obama.

Donald Trump samo je izravniji i Europljani su zaključili da se moraju 'isprsiti'.

"Zaštita građana naša je najvažnija zadaća", rekla je danska premijerka Mette Frederiksen, a "dva posto nije ni približno dovoljno", dodala je, aludirajući na ciljani udio potrošnje na obranu u BDP-u, prema smjernicama NATO-a.

Gdje naći novac?

Europski društveni ugovor nakon Drugog svjetskog rata počiva na ideji visokih poreza koji financiraju socijalnu i ekonomsku sigurnost, zdravstvenu zaštitu i mirovine.

Mnogi građani već su zaključili da su njihove vlade prekršile taj dogovor pa okreću leđa etabliranim strankama i glasaju za one s "radikalnim" programima, tumači Reuters.

Politički i ekonomski ulozi bili su veliki i prije no što je SAD naznačio promjenu politike, a europski dužnosnici zaključili da moraju više izdvajati za obranu, uz poruku da namjeravaju ustrajati u potpori Ukrajini u ratu protiv ruskih postrojbi.

Trump je u međuvremenu poručio da želi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovoriti uvjete za mir u Ukrajini, pa je cijena osiguranja mira i obnove Ukrajine trenutno nepoznanica, ističe Reuters.

Lakše je pak procijeniti trošak za proračune zemalja EU-a ako više nego udvostruče potrošnju na obranu u odnosu na razine iz Hladnog rata, dodaje novinska agencija.

Prijetnja rejtinzima 

Ako se izdvajanja za obranu povećaju na pet posto BDP-a, kao što traže američki dužnosnici, uključujući predsjednika Donalda Trumpa, to bi za EU značilo dodatna izdvajanja od čak 875 milijardi dolara godišnje, izračunala je agencija S&P Global.

Takvo povećanje zahtijevalo bi od vlada uštedu na drugim proračunskim stavkama, ističu u S&P-ju, upozorivši da bi alternativa u vidu dodatnog zaduživanja vjerojatno značila snižene kreditne rejtinge.

Ako pak europske zemlje izjednače izdvajanja s američkih 3,3 posto BDP-a, to bi za EU značilo dodatni trošak od gotovo 600 milijardi dolara godišnje, prema podacima europskog statističkog ureda o BDP-u u 2023. godini.

Podizanje potrošnje na trenutni NATO-v ponderirani prosjek od 2,67 posto BDP-a značilo bi za EU u cjelini dodatni trošak od 242 milijarde dolara godišnje, izračunali su u S&P-ju. 

U 2025. europska potrošnja, mjerena udjelom u BDP-u, iznosit će 1,9 posto BDP-a, u usporedbi s američkih 3,3 posto BDP-a, navodi agencija.

Uloga eura 

Neki smatraju da Europa može namaknuti taj novac ako to želi, podsjećajući na dva bilijuna eura poticaja za oporavak od posljedica pandemije covida, ističe Reuters.

Javni dug SAD-a, mjeren udjelom u BDP-u, iznosi 120 posto, a proračunski manjak oko šest posto, napominje agencija. Na razini EU-a dug pak iznosi oko 81,5 posto BDP-a, a proračunski manjak 2,9 posto, prema podacima Eurostata. 

Bivši šef Europske središnje banke (ECB) Mario Draghi procijenio je u prošlotjednom komentaru za Financial Times da su Sjedinjene Države od 2009. koristile deficit da u gospodarstvo ubrizgaju čak 14 bilijuna eura, čak pet puta više od zemalja eurozone koje su osigurale 2,5 bilijuna eura.

Glavni ekonomist u banci LBBW i bivši glavni dužnosnik za rejtinge u S&P Globalu Moritz Kraemer upozorava ipak da euro, za razliku od dolara, nema status svjetske rezervne valute, pa si zato europske zemlje ne mogu priuštiti tako veliki dug.

"Pitanje volje"

Viši suradnik u europskom institutu Bruegel Zsolt Darvas smatra pak da je dodatno zaduživanje samo "pitanje političke volje".

"Mnoge zemlje EU-a mogle bi si priuštiti veći javni dug", tvrdi Darvas, otklanjajući bojazni da bi tržišta uznemirilo dodatno zaduživanje država s dobrim stanjem u državnim financijama, poput Njemačke ili Nizozemske.

Političke posljedice smanjivanja socijalne potrošnje radi povećanja potrošnje na obranu vjerojatno bi bile značajne, potvrđuju u S&P-u.

Moguće je rješenje izdanje zajedničkog duga, sugeriraju, a izdavatelji bi mogli biti Europski mehanizam za stabilnost, Europska investicijska banka i EU.