MARCO Rubio u administraciji Donalda Trumpa drži toliko funkcija da je njegov opis posla postao internetski meme – korisnici društvenih mreža prozvali su ga "ministrom za sve". Ipak, iako drži dvije najmoćnije pozicije u Washingtonu, onu državnog tajnika i savjetnika za nacionalnu sigurnost, Rubio je upadljivo odsutan iz najveće međunarodne krize Trumpovog mandata: rata u Iranu, piše Financial Times.

Jučer je američki predsjednik objavio da šalje svog zeta Jareda Kushnera i posebnog izaslanika Stevea Witkoffa u Pakistan na pregovore. Ranije ovog mjeseca, razgovore u Islamabadu vodio je potpredsjednik JD Vance. Na tim putovanjima, koja su ključna za američku vanjsku politiku, nije bilo najvišeg diplomata zemlje – Marca Rubija.

Politička strategija ili marginalizacija?

Bivši senator s Floride, kojeg je Trump nekada ismijavao kao "malog Marca" tijekom izbora 2016., u drugom je Trumpovom mandatu impresionirao i simpatizere i kritičare svojom nepokolebljivom lojalnošću predsjedniku. Čini se da ta lojalnost uključuje i povlačenje u drugi plan dok se rješavaju najvažnija vanjskopolitička pitanja.

Međutim, za Rubija, koji baš kao i Vance ima predsjedničke ambicije, držanje distance od nepopularnog rata moglo bi biti strateški mudar potez. "Rubio možda već osjeća da je Iran potpuni gubitnik, pa što ga se manje povezuje s tom temom, to bolje", kaže Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard.

Dok se JD Vance ovog mjeseca iscrpljivao u 21-satnim pregovorima s iranskim dužnosnicima u Islamabadu, koji na kraju nisu donijeli nikakav pomak, Rubio je bio s Trumpom u Miamiju na UFC borbama. Taj paradoks – da čovjek drži dvije funkcije, a nema ga tamo gdje je najbitnije – izaziva podsmijeh, ali i zbunjenost u Washingtonu.

Usporedba s Kissingerom ne drži vodu

Samo je jedna osoba u američkoj povijesti istovremeno bila ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost: Henry Kissinger. No, tu svaka sličnost prestaje. Kissingeru je cijeli svijet bio u opisu posla, dok se kod Rubija čini da mu je portfelj prazan za sve izvan Latinske Amerike.

Stručnjaci smatraju da je smanjena javna uloga šefa diplomacije simptom predsjednikove sklonosti brzim vojnim intervencijama, umjesto izgradnje saveza i velikih strategija kakve su njegovali republikanci poput Kissingera ili Jamesa Bakera. Prema analizi Financial Timesa, Rubio putuje znatno manje od svojih prethodnika. U prvih 15 mjeseci mandata proveo je na putu samo 71 dan – najmanje od svih ministara vanjskih poslova u ovom stoljeću u istom razdoblju.

Transformacija iz "jastreba" u poslušnika

Nakon poraza od Trumpa 2016. godine, Rubio se od tradicionalnog republikanskog "jastreba" (američki političari koji zagovaraju agresivnu vanjsku politiku) transformirao u sljedbenika agende "America First". Mnogi potezi koje danas povlači izravno su suprotni onome što je zagovarao kao senator.

Primjerice, nakon ruske invazije 2022., tvrdio je da SAD treba pomagati Kijevu "dokle god se žele boriti". Tri godine kasnije, sjedio je kamenog lica na pozlaćenom kauču dok su se Trump i Vance u Ovalnom uredu prepirali s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Upravo je ta slika postala temelj za brojne memeove: Rubio saznaje da je imenovan predsjednikom Venezuele, Rubio kao novi vrhovni vođa Irana, Rubio kao novi papa. Unatoč tim šalama, unutar administracije on igra ključnu ulogu "amortizera". On je taj koji često mora objasniti nepredvidive i nerijetko kontradiktorne odluke koje dolaze iz Bijele kuće.

Čeka li Rubio neuspjeh JD Vancea?

Njegova lojalnost se, čini se, isplaćuje. Iako se Vancea dugo smatralo glavnim nasljednikom MAGA pokreta, ankete pokazuju da Rubijeva popularnost raste. Na CPAC konvenciji mu je podrška za predsjedničku nominaciju 2028. skočila s 3 posto na čak 35 posto u samo godinu dana.

Rubio se i dalje najviše fokusira na Latinsku Ameriku, pojačavajući pritisak na režime u Venezueli, Kubi i Nikaragvi. "Mogli biste čak tvrditi da će Venezuela ispasti jedina svijetla točka ili barem djelomični uspjeh Trumpove vanjske politike", smatra profesor Walt. Rubio bi taj uspjeh rado pripisao sebi, dok istovremeno ne želi imati svoje otiske prstiju na propalim pregovorima s Iranom.

U konačnici, Rubio bi svoju udaljenost od iranske krize mogao smatrati sretnim ishodom. Ako Vance uspije sklopiti dogovor, to će biti njegova velika pobjeda. No, ako pregovori propadnu – a malo tko vjeruje u njihov uspjeh – propast će pasti na leđa JD Vancea. Za Marca Rubija i njegove ambicije za 2028. godinu, to je čisti dobitak, zaključuje Financial Times.