Foto: FaH/Index

SAD je jasno i sa sigurnošću možemo reći: našlo se rješenje kako da se porezni novac izlije u Agrokor i da Ivica Todorić i njegova obitelj ostanu na čelu tvrtke.

Obitelj Todorić je robijala u komunizmu, desetljećima gradila svoju tvrtku, borila se, uvlačila u guzicu političarima, često jela govna da bi došla gdje je danas i ako netko misli da će se svega toga odreći kao prožvakane kaugume, grdno se vara. Umire se s tvrtkom u koju je uložen cijeli život. Uostalom, kod njih su pečati i deponirani potpisi. Petrovljeva nacionalizacija bi vlasti najviše odgovarala, no EU je tu, nisu više ona dobra stara vremena...

Todorić u rukama ima kartu koju su mu dale političke elite

Čovjek kojega je HDZ prigrlio, koji se s političkom elitom vozio "Vlakom slobode", koji je bio prijatelj prvog predsjednika, koji je s ondašnjom i svim narednim elitama bio u "dobrim" odnosima, neće se samo tako dati prebrisati. On u rukama ima upravo onu kartu koju su mu oni dali u ruke.

Tolika frekventnost susreta u Vladi nije bila slučajna. I nije to bilo vlasti po volji. U ovoj antipoduzetničkoj i antikapitalističkoj zemlji izgleda da se uopće ne shvaća kao stvari funkcioniraju. Kad poduzetniku treba novac, onda ide tamo gdje ga može dobiti. Ne ide punici da mu soli pamet kako je mogao pametnije i da je trebao ostati raditi kao prodavač cipela. Gospodin Todorić nije prišao k vlasti da mu uzme koncern i soli pamet nego s kapitalom od 15% BDP-a čiji bi nestanak dobrano uzdrmao kvazistabilne političke pozicije. 15% BDP-a je njegova karta koja može itekako umiriti već umirenog predsjednika vlade.

Radije će mu dati vaš novac nego da se narod zakotrlja ulicama

S druge strane, državna blagajna i ne stoji tako loše. Deficit je na minimalnim razinama, pa što bi onda bilo nekoliko milijardi u koncern čija bi propast mogla gurnuti Hrvatsku u još jednu recesiju, iz koje pitaj Boga kako bi se i kada izvukla, bi li se narod počeo valjati po ulicama i trgovima s nezgodnim transparentima. Vlada ionako daje novac koji nije njezin, ionako ga daje kome joj se svidi, ionako ga daje po kriterijima koji joj se svide: ona je zapravo samo u problemu kako to zamutiti i javnosti predstaviti kako javni interes.

Da, baš će se ovako jednostavno i uskoro naš, porezni novac, uliti u Agrokor, a obitelj Todorić će sebi isplatiti bonuse. Možda bude nekog muljanja s nekim privremenim upravama, povjerenicima, političarima u nekim odborima, povjerenstvima, no sve će ostati isto.

Ne možemo znati je li ovaj zakon obećan jednoj bankarskoj instituciji kako bi se premostio neposredni problem nedostatka gotovine, ali je sigurno da ništa ne može zaustaviti njegovo donošenje.

Otrov jači od cijankalija

I nemojte se dati zavarati kad vaš novac, u vidu milijardi, bude isplaćivan ubogim i nevinim dobavljačima Agrokora, jer upravo će to biti pravi, žestoki, neprikosnoveni izboj najsirovije vrste balkanskog ortačkog kapitalizma, stvari koju nikada niste željeli u blizini svog novčanika, a koja je za budućnost jedne zemlje otrov jači od arsena ili cijankalija.

I ne, ništa tu nije kriv Ivica odorić. U prirodi je svakog biznisa da teži monopolu, da oko sebe ima što manje konkurencije i vlast u šaci.

Na javnosti je bilo (možda još uvijek ima vremena) da nađe dobar odgovor na slizavanje biznisa i vlasti kako ne bi ostala poderanih gaća.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala