O posljednjoj aferi ministra Ivana Paladine, a koju su otkrile Index Istrage, piše Marko Rakar, informatički stručnjak i istraživač Državnog odvjetništva za financijsku forenziku slučaja Agrokor. 

VJERUJEM da ste na Index Istragama pročitali članak koji objašnjava mehanizam kojim je novac koji uvjerljiva većina nas uplaćuje u drugi mirovinski stup nizom arbitrarnih i, meni se čini, očito kriminalnih transakcija pretočen u imovinu aktualnog ministra Ivana Paladine. 

Šteta prema mirovinskim fondovima je procijenjena na otprilike 12 milijuna kuna, što otprilike znači da je svatko od nas tko je obveznik plaćanja u drugi mirovinski stup (a to je u ovome času više od 80 posto radno sposobnih građana) u gradnji Paladininog malog ilegalnog carstva sudjelovao s 10 kuna.

Mehanizmi kako se to dogodilo su detaljno opisani u seriji Indexovih članaka, no teško je ne postaviti nekoliko pitanja na koje bi nam netko morao dati odgovor.

Našim novcem se igrao ruski rulet

Esencija problema je otprilike sljedeća; obavezni mirovinski fondovi (OMF) upravljaju danas s otprilike 130 milijardi kuna i svake godine, ne računajući prinose, povećavaju se za oko sedam milijardi kuna novih uplata. Budući da su to najsnažnije financijske institucije u zemlji, za očekivati je da zapošljavaju najkvalitetnije moguće ljude koji će najvećom mogućom pažnjom upravljati tim novcem i za svoje članove donositi najpovoljnije moguće poslovne odluke.

Ako je tako, kako je onda moguće da su OMF-ovi odlučili kupiti obveznice Instituta građevinarstva Hrvatske nepunih godinu dana prije nego što je IGH završio u blokadi i potom u predstečajnoj nagodbi (s time da morate znati da u trenutku izdavanja obveznica Zakon o predstečajnoj nagodbi još nije postojao)?

Svaka moguća imalo temeljita analiza morala je pokazati značajne rizike investicije u takvu vrijednosnicu i ti rizici su bili barem dijelom ugrađeni u obveznicu kroz vrlo visok obećani prinos od 9 posto. Vrijedi reći kako novac nije moguće zaraditi bez rizika, no to ne znači da se novcem budućih umirovljenika smije igrati ruski rulet.

U najgoroj godini odlučili kupiti obveznice IGH. Zašto?

Savjesna i temeljita analiza poslovanja IGH (povijesti, trendova, tržišta) morala je pokazati visoku vjerojatnost default-događaja, posljedično stečaja, kao i neizvjesnosti naplate obveznice. Konteksta radi, IGH je u 2012. godini iskazao gubitak od nevjerojatnih 449 milijuna kuna, što je 50 posto više od ukupnih prihoda te godine i ne postoji izgovor koji bilo koji analitičar može dati a da pritom opravda ovu investicijsku odluku. 

Ta je odluka donesena u lipnju 2012., a usporedbe radi, 2011. godinu je IGH završio s 13.5 milijuna kuna dobiti i 429 milijuna kuna prihoda. Vrijedi podsjetiti da je 2012. godine, kada su OMF-ovi odlučivali o kupovini, na snazi bila i tadašnja, puno konzervativnija verzija zakona koji regulira njihovo ponašanje.

Pitanje je stoga kako je uopće moguće da sredinom najgore poslovne godine u povijesti IGH nekolicina analitičara u više fondova da pozitivno mišljenje na kupnju tako rizično i izvjesno nenaplativog instrumenta.

Odgovor leži u činjenici da OMF-ovi ove obveznice vjerojatno uopće nisu "kupili" slobodnom odlukom, nego ćete, ako malo bolje pretražite internet, vidjeti kako je IGH u istome trenutku kada je plasirao obveznice objavio kako je i iskupio svoje komercijalne zapise u gotovo istoj vrijednosti (a možemo "nagađati" kako je struktura vlasnika komercijalnih zapisa istovjetna ili vrlo slična strukturi vlasnika nove obveznice).

Imovina IGH završila u rukama ministra Paladine

To bi također značilo i da su OMF-ovi bili dobro upoznati s financijskom situacijom IGH najmanje godinu dana prije default-događaja te da su iz tog razloga utjecali na izdavatelja i kreirali obveznicu koja u svojim osiguranjima plaćanja ima i nekretnine (to također znači i da su se propustili naplatiti na vrijeme i time kasnije oštetili članove OMF-ova, ali vjerojatno i prekršili cijeli niz drugih zakona koji reguliraju trgovačka društva, obvezne odnose i pravila ponašanja na tržištima kapitala).

Svejedno, u času kada je IGH otišao u predstečajnu nagodbu (što se godinu dana ranije vidjelo iz orbite, čak i lošim dalekozorom), OMF-ovi su se našli u situaciji da je obveznica odjednom nenaplativa. U instrumente osiguranja plaćanja ove obveznice naveden je u zalog i cijeli spektar raznih nekretnina, a koje su tijekom vremena, to sada znamo, redom završile kao privatna imovina aktualnog ministra Paladine.

Prava istina o gubicima puno je gora od one prezentirane javnosti 

Na direktno pitanje zašto su svoje potraživanje po osnovi obveznica prodali u bescjenje, odgovor OMF-ova je vrlo proziran i neuvjerljiv. Naime, oni kažu kako zakon koji regulira njihovo djelovanje izrijekom zabranjuje stjecanje nekretnina pa su stoga radije prodali obveznicu pod velikim diskontom nego da prekrše zakon.

Znamo da je 54.5 posto obveznica ministar Paladina stekao za 200.000 eura kroz ortački ugovor sa Sergejem Gljadelkinom, iako su se te obveznice u tome času nalazile u B2 kapitalu (koji naš Sergej, barem nominalno, nije mogao/smio kontrolirati pa je dobro pitanje koje bi se mogao upitati motivirani tužitelj: Koju je točno polugu Sergej imao prema B2 kapitalu?), a analogno tome za pretpostaviti je kako su i OMF-ovi prodali svoje obveznice sa sličnim diskontom.

Pravu cijenu stjecanja mi ne znamo, a brojka od 30 posto koja se pojavljuje u Indexovom članku je bazirana na nekoj od internih valuacija jednog od fondova, a koji se našao u javno dostupnom dokumentu. To nije jamstvo da je obveznica doista prodana za 30 posto nominale. Prava istina je za članove OMF-ova najvjerojatnije puno, puno gora (ali spreman sam biti iznenađen).

Alibi ljudi koji skrbe o našim mirovinama je smiješan

Taj gore navedeni alibi koji su OMF-ovi iskoristili je, gledajući povijesnu perspektivu, vrlo smiješan. Naime, OMF-ovi su stekli obveznicu koja je u svojoj pozadini imala "fail safe" zalog nekretnina; mislim da je validno pravno pitanje je li u slučaju naplate svojeg potraživanja (iako je izrijekom zabranjeno u zakonu), osobito ako govorimo u kontekstu pažnje dobrog gospodara, bolje prodati obveznice za kikiriki (kao što su to učinili OMF-ovi) ili se naplatiti u značajno većem iznosu (ili u cijelosti, a možda i zaraditi) kroz prodaju nekretnina.

Prateći tu izvrnutu logiku OMF-ova, svaki financijski papir koji kao osiguranje plaćanja u sebi sadrži nekretnine (što je ultimativno i univerzalno prihvaćeno sredstvo osiguranja), a koji bi mogao dovesti do situacija da OMF-ovi steknu nekretnine, za same je OMF-ove nevjerojatno rizičan i neprihvatljiv instrument (!?).

Ali smiješan dio njihovog alibija je u biti ovaj; ako promatrate što je napravio ministar Paladina, nekretnine uopće nisu u njegovom vlasništvu, nego se vode na Auctor kao na skrbnika čiji je posao unovčiti te nekretnine. Tko kaže da OMF-ovi nisu mogli napraviti apsolutno istu shemu i tako se pokušati naplatiti i pritom uopće ne prekršiti zakon (ili barem da daju dojam da su se trudili)?

Kolosalna pogreška 

Iz imovinske kartice ministra Paladine znamo koliko te nekretnine i potraživanja vrijede danas, tako da su naši OMF-ovi i ovdje kolosalno pogriješili u svojim procjenama. Problematični dio (što je ujedno i osnova šanse da se sva ta imovina i u međuvremenu stečeni prihod vrate u početno stanje), a koji se odnosi na ministra Paladinu, činjenica je da je on cijelo ovo vrijeme povezana osoba, a povezane osobe ne smiju glasati na skupštinama, uključivo i na skupštinama imatelja obveznica.

Dobro je pitanje i zašto nije preispitan status Paladine s obzirom na to da je moralo biti poznato kako je on potencijalno povezana osoba (povezanom osobom ga čini više elemenata; činjenica da je bio predsjednik uprave IGH, činjenica da je barem neko vrijeme bio i dioničar IGH te, naravno, ortački ugovor koji je na svjetlo dana izronio tek kroz Indexovu istragu).

U trenucima kada su se razvrgavale prethodne odluke o namirenju iz prodaje nekretnina (vidi Indexov članak), članovi skupštine imatelja obveznica su znali ili morali znati da postoji vjerojatnost da je Paladina povezana osoba.

Ovo je krimipriča 

Još jedan proziran odgovor vjerojatno leži u činjenici da je na skupštini glasao kroz institut skrbničkog računa putem opunomoćenika pa su članovi skupštine mogli ustvrditi da ne znaju tko je stvarni vlasnik te da povezanosti nema (malo neuvjerljiv argument kod obveznice sa svega nekoliko vlasnika, ali bitno je da postoji barem minimalna osnova za "deniability"; bilo bi zanimljivo vidjeti zapisnike o glasanju i kako je skrbnik glasao i u čije sve ime, je li glasanje bilo pojedinačno ili skupno, jer i to ima konzekvence u potencijalnom sudskom postupku, kao i preispitati ima li skrbnik zakonsku obvezu prijaviti ili odgovarati za glasanje povezanih osoba, što je u konkretnom slučaju morao znati).

Kako god okrenuli, promatrajući ovu cijelu krimipriču iz današnje perspektive moramo odlučiti vjerujemo li OMF-ovima da su napravili detaljnu i savjesnu analizu koja je unatoč tome što upošljavaju najbolje analitičke umove svejedno dovela do milijunskih gubitaka za članove (te da nisu svjesno sudjelovali u procesu dovođenja IGH u default), ili pak govorimo o cijelom kaskadnom nizu situacija u kojoj su OMF-ovi demonstrirali krajnji nemar i ne samo propustili zaštititi imovinu fonda nego možda čak i otvoreno pogodovali trećim stranama na štetu svojih članova (u ovome slučaju ministru Paladini kao krajnjem vlasniku obveznica).

Puno je kapljica poput ovih 12 milijuna ministra Paladine

A ako je tako, legitimno pitanje je koja je bila protučinidba i prema kome točno. Obavezni mirovinski fondovi do 2014. godine uopće nisu imali zakonsku obvezu izvještavanja o svojim rezultatima, a do danas nije definiran ni obvezni raspon podataka koji bi se u takvom izvještaju morao naći (što je veliki propust HANFA-e) pa se, kao rezultat, izvještaji pojedinačnih fondova bitno razlikuju u opsegu i sadržaju, ali i metodologiji (ili njenom nedostatku).

Transparentnost poslovanja OMF-ova je mala ili nikakva i u osnovi im moramo vjerovati na riječ da posluju savjesno i/ili uspješno. Ja pak smatram da im ne treba previše vjerovati i da sve treba preispitati jer o tome, ali doslovno, ovise naše mirovine.

I posljednje, negdje u nekom od komentara napisano je kako je ovih 12 milijuna samo kap u moru od 130 milijardi kuna i upitano je zašto se uzbuđujemo na tako minornom gubitku. Moj argument je apsolutno identičan - ovo doista jest malena kap, no more se sastoji od puno kapljica poput ove i pitanje je koliko je ovakvih investicija bilo, kao i na kojim se sve razinama manipulira ili oštećuju članovi fonda; koliko još ima novopečenih bogataša poput Ivana Paladine, a koji su svoje male "tax-free" imperije stvorili o trošku članova mirovinskih fondova.

HANFA mora reagirati 

Uz malo sreće, ovo će biti kapljica koja će preliti čašu i natjerati regulatora HANFA-u da se ozbiljno pozabavi OMF-ovima, kao i zakonodavca da u nadolazećoj i neizbježnoj "reformi" mirovinskog sustava nepovratno ugradi mehanizme transparentnosti, odgovornosti i nužnosti vezanja nagrade za rezultate, koji u ovom času nedostaju.

P.S.: Samo da bude totalno jasno, duboko vjerujem da je individualizirana štednja (kroz obavezne, dobrovoljne mirovinske fondove i na cijeli niz drugih načina) jedini mogući oblik mirovine koji jamči iole smislenu mirovinu. Na državnu mirovinu I. stupa nemojte previše računati (osobito ako ste iole mlađi), a to što sam vrlo kritičan prema našim OMF-ovima ne znači da ne podržavam taj model - dapače.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala