GRADONAČELNIK trećeg najvećeg turskog grada danas je prešao u vladajuću stranku predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, čime je ona prvi put preuzela gradonačelnički položaj u tom uporištu oporbe.

Izmirom je više od dva desetljeća upravljala oporbena Republikanska narodna stranka (CHP), sve dok gradonačelnik Cemil Tugay nije prešao u Erdoganovu Stranku pravde i razvoja (AKP) na svečanosti u njezinu sjedištu u Ankari.

U kratkom govoru nakon što mu je Erdogan na rever zakačio stranačku značku, Tugay je AKP opisao kao "glas onih bez glasa" te obećao obnoviti i oživjeti Izmir kao prvi gradonačelnik tog grada iz redova AKP-a, prenosi Associated Press.

U lipnju je napustio CHP

Tugay, koji je na izborima 2024. godine osvojio 49 posto glasova, u lipnju je napustio CHP nakon što je stranka bila pogođena sudskim postupkom koji je doveo do smjene njezina vodstva.

Odluka suda iz svibnja dovela je do masovnog izlaska članova iz CHP-a, a mnogi su se pridružili Novoj stranci, koju je osnovao smijenjeni čelnik CHP-a Ozgur Ozel. Ta je stranka pretekla CHP i postala najveća oporbena stranka. Tugay je, međutim, ostao nezavisan i odbacivao je tvrdnje da namjerava prijeći u AKP.

Gradska skupština Izmira i dalje je pod kontrolom većine iz Nove stranke. Policija je danas postavila barijere na glavnom trgu u Izmiru nakon što je oporba pozvala građane da prosvjeduju zbog Tugayeva prelaska u vladajuću stranku.

Stotine članova CHP-a završile su u zatvoru

Od 2024. godine, kada je CHP učvrstio kontrolu nad mnogim velikim gradovima, uključujući glavni grad Ankaru i Istanbul, općine kojima upravlja ta stranka meta su niza kaznenih istraga u kojima su stotine članova CHP-a završile u zatvoru.

Najpoznatiji slučaj je Ekrem Imamoglu, gradonačelnik Istanbula i favorit oporbe za izazivača Erdogana na sljedećim predsjedničkim izborima. U zatvoru se nalazi od ožujka prošle godine.

Imamoglu se suočava s nekoliko sudskih postupaka, a glavni se odnosi na navodnu korupciju u gradskoj upravi Istanbula. Ako bude proglašen krivim, ukupno bi mogao biti osuđen na više od 2300 godina zatvora. Kritičari tvrde da su sudski postupci politički motivirani i usmjereni na slabljenje oporbe, dok vlada inzistira na tome da je tursko pravosuđe neovisno i slobodno od političkog utjecaja.