Foto: 123rf

Arhitekt Peter Eisenman rekao je da danas ne bi mogao izgraditi svoj spomenik Holokaustu, jer jer Europa postala previše antisemtiska. Ali i sam način na koji je kultura uobličila Holokaust dopustio je procvat desnog populizma.

ARHITEKT Peter Eisenman rekao je za Die Zeit da njegov berlinski spomenik Holokaustu danas ne bi mogao biti izgrađen. On smatra da se Europa ''boji stranaca'' te da zbog porasta antisemitizma i ksenofobije u Europi više nije moguće graditi takve spomenike, piše Jonathan Jones za Guardian.

"Moguće je da je u pravu, ali to je kriva strana za početak priče. Pravo je pitanje zašto su spomenici Holokaustu tako malo učinili za sprječavanje povratka europskih demona desnice?

Spomenik Holokaustu u Beču je od svog otvaranje postao turistička atrakcija i građanski simbol. Ali Austrija je za predsjednika gotovo izabrala predsjednika stranke s nacističkim korijenima koji se zalaže za ksenofobiju. Norbert Hofer je poražen, ali kako ikoga tko se sjeća europske prošlosti može privlačiti desničarska politika?

Da ti spomenici imaju ikakvog utjecaja zasigurno bi rasnu mržnju učinili marginalnom, a desne ekstremiste manjinom. Umjesto toga, desnica je pod krinkom populizma puštena s lanca".

Neuspjeh spomenika

"Razlog je povijesno neznanje i nepoznavanje, a tragično je što su spomenici Holokaustu toliko malo učinili za borbu protiv tog zaborava. Od 90-ih godina prošlog stoljeća na svim se frontama u prvi plan moderne kulture stavlja sjećanje na Holokaust. Rezultat? Svijet u kojem umjerenost postaje psovka, ljevica umire, a desnica je najglasnija u svojim tvrdnjama da govori za volk. Pardon, za narod.

Što je pošlo po zlu? Sjećanje. Ideja kolektivnog sjećanja je opasna. Ili stvara prazne izraze dobre volje ili izravne laži. Britansko primicanje Brexitu označeno je ponovnim otkrivanjem Prvog svjetskog rata kao domoljubne borbe.

Spomenici Holokaustu su potrebni, ali masovno sjećanje ne znači puno. Samo znanje o povijesti može pomoći da se ljudi suoče s prošlosti. Usprkos svim filmovima, dokumentarcima i knjigama, naše znanje povijesti 20. stoljeća je užasno".

Stereotip nacista

"Nacisti su počeli biti stereotip već tijekom Drugog svjetskog rata. Holivudski su nacisti pomogli u stvaranju mitske verzije Hitlerove Njemačke. Jer je demokracija pobijedila u Drugom svjetskom ratu, nacizam se mistificira kao totalitarni sustav koji je kontrolirao bespomoćan narod. Zapravo je to na mnogo načina bio pokret u kojem su ljudi ''svjesno radili za führera''. To je i istina o Holokaustu.

Budući da nema naznaka država s jednomstranačkim sustavom u modernoj Europi, smatramo da ne možemo uspoređivati desničarski populizam s nacizmom i fašizmom 1930-ih. Ali i ti su pokreti imali demokratsku potporu, ljubav volka te impulzivnost koja je u suprotnosti sa totalitarnim stereotipom.

Eisenmanov spomenik Holokaust čini birokratskim aparatom smrti. Ali bilo je to još gore. To je bio kaos mržnje, predrasuda i bezrazumlja. Kad se to dogodi u modernom demokratskom društvu te strasti mogu stvoriti pakao na zemlji. Bili bismo glupi kad bismo mislili da se to ne može ponoviti, ili da svijet više neće imati razloga za gradnju spomenika", zaključuje Jones za Guardian.