KOLIKO je samo puta veliki novac ulazio u Hajduk. I koliko je samo puta misteriozno nestajao. Dvije garniture klupskih čelnika završile su pred sudom. Treća garnitura ulagača posvađala se i napustila klub. Račun je blokiran 12 godina, država je otpisivala porezna dugovanja, dozvoljavala da klub djeluje preko alternativnog računa, mešetarilo se igračima i financijama. Zbog svega toga, ima određene simbolike u činjenici da je ovih dana najveći pojedinačni dioničar Hajduka postao čovjek u medijima predstavljen kao onaj koji je "tražen u Njemačkoj, zatvoren u Srbiji, optužen u Hrvatskoj". Kud' će suza, neg' na oko.

Ivan Rimac, a o njemu je ovdje riječ, kupio je dionice Hajduka u vrijednosti 11 milijuna kuna. Kaže da u ovim turbulentnim vremenima nije uložio kako bi zaradio, već je dionice kupio "jer voli Hajduk". Ali od te patetike mnogo su zanimljivije optužbe na njegov račun: da ga je Njemačka tražila zbog utaje poreza, da je zbog Interpolove tjeralice 2005. godine uhićen u Srbiji, te da je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv njega podiglo optužnicu zbog toga što je trgovačko društvo oštetio za 87 mililjuna kuna.

Rimac kupuje spas pred hrvatskim pravosuđem

Upravo kad se čeka epilog suđenja osmorici bivših čelnika Hajduka, na čelu s Nadanom Vidoševićem, u spas splitskog kluba i to kao najveći dioničar stiže čovjek koji također ima problema sa zakonom. Možda je nakon svih ovih godina sjahao Kurta da bi uzjahao Murta.
Sve ovo moglo bi biti tek puhanje na hladno. I možda se ne bi trebalo ticati sudbine kluba. Ali 11 milijuna kuna, od ukupno 81 milijuna koliko je u četvrtom krugu privatizacije ponuđeno za kupnju, došlo je od čovjeka kojeg bivši poslovni partner Jerko Zovak optužuje da je njihovu zajedničku tvrtku prodao za 30 puta manju cijenu. Umjesto za 420 milijuna kuna, samo za 11 milijuna. Točno onoliko koliko je uložio dionice Hajduka. Kakva slučajnost.

I još jedna slučajnost: u privatizaciju Hajduka Rimac se, kao totalni anonimac, upustio u trenutku kad mu je za vratom bila kaznena prijava državnog odvjetništva, ali i još važnije, kad je prodaja dionica splitskog kluba krenula dosta kilavo. U prvih mjeseca dana, u tri kruga privatizacije namijenjene članovima kluba, u klub je ušlo tek dva milijuna i 615 tisuća kuna. No tada je red došao na velike firme i lova je krenula. Zli jezici tvrdili su kako je prodaju dionica za spas kluba pogurao premijer Ivo Sanader, pa se možda i u tom svjetlu može promatrati ulazak Rimca. On je dao lovu za spas Hajduka, a možda i svoj spas pred hrvatskim pravosuđem. 

Hajduk u 15 godina doveden na prosjački štap

Još uvijek je pitanje hoće li taj spas dočekati Rimčevi prethodnici koji su u proteklih petnaestak godina doveli Hajduk na prosjački štap. Podignute su dvije optužnice. Jedna tereti Nadana Vidoševića (potencijalnog predsjednika RH pod imunitetom), Vedrana Rožića (saborskog zastupnika HDZ-a pod imunitetom), Ivana Buljana i Bartola Kaleba, a druga Željka Kovačevića, Petra Reića, Ivana Maršića, Ivice Šurjaka, Velimira Strinića i Ivana Zelića. 

Prvu grupu tereti se da su od 1992. do 1997. godine, vodeći Hajduk, izbjegavali plaćanje poreza i doprinosa, te pritom pribavili imovinsku korist od tri milijuna eura. Druga skupina, koja je preuzela vlast u Hajduku 1997. godine, ponovno je neplaćanjem poreza klubu priskrbila 143 milijuna, a sebi 240 tisuća eura. Prema optužnici, raspolagali su Hajdukovim novcem kako i kada su htjeli, služili se privatnim deviznim računima u inozemstvu na koje se uplaćivao novac od transfera, prikrivan u poslovnoj dokumentaciji. Nisu obračunavali ni plaćali doprinose, porez na dohodak, prireze, porez na promet, PDV, igračima je plaćano više nego što bi stajalo u ugovoru, a uzimao im se i veći dio transfera. 

"Klub na aparatima"

Nakon što je 2000. godine to društvo počišćeno iz kluba, kao spasitelji su se pojavili Igor Štimac i njegovi tadašnji prijatelji Slaven Bilić, Aljoša Asanović i Alen Bokšić, posudivši klubu tadašnjih tri milijuna maraka. Idila, kao ni novac, nisu dugo trajali. Samo par godina kasnije predsjednik Branko Grgić priznao je da je Hajduk "klub na aparatima", stečaj se godinama izbjegavao, a dugovi gomilali. Na kraju, dug je pretvoren u dionice i Hajduk je sada po prvi puta u desetljeće i pol u pravom  plusu od 50 milijuna kuna. Tko zna koliko dugo.

No, imajući u vidu tko je uložio novac, opet se javljaju negativne asocijacije. Osmorica klupskih čelnika završila su na sudu, četvorica "vatrenih" razišla su se oko novca koji je također nestao u bunaru, a sada se kao spasitelj pojavljuje čovjek kojim se bave njemačka policija i hrvatsko pravosuđe. Tko zna je li njegov kapital čist, kao što (tvrdi da) su čiste njegove namjere. Bez obzira na sve, doista je simptomatično da se čak i u ovakvoj plemenitoj akciji za spas velikog kluba, nogomet opet spominje u istoj rečenici s policijom, državnim odvjetništvom, Interpolom i prljavim novcem. No, drugačije očito ne može. Međutim, u svemu tome postoji barem jedna specifičnost: za razliku od prošlih vremena, Rimac je jedan od rijetkih koji probleme sa zakonom ima prije ulaska u Hajduk. Drugi ih obično steknu nakon izlaska iz kluba.

Foto: Index