IZ STRANKE koja je pravomoćno osuđena u slučaju Fimi Media, odnosno za izvlačenje novca iz državnih institucija i državnih firmi, stiže prijedlog novog Zakona o medijima koji bi omogućio legalno izvlačenje novca iz državnih firmi i internetskih portala te ga prelijevao u tiskane medije.

Radilo bi se o velikim državnim potporama koje bi išle samo dnevnim tiskanim medijima, poput Slobodne Dalmacije, Večernjeg i Jutarnjeg lista, a na štetu medija koji imaju samo portale, za koje se najavljuje porez na internetsko oglašavanje.

Iz ureda HDZ-ovke Nine Obuljen Koržinek, ministrice kulture i medija, stiže i ideja u vidu zakonskog prijedloga, odnosno radne verzije zakona koja je poslana strukovnim udrugama, da profesionalni novinari i fotoreporteri mogu biti samo oni koji će za to dobiti rješenje politički oktroiranog tijela koje bira sabor na mandat od pet godina.

Za to su osmisli i poseban naziv - upisnica. No, nije to jedino skandalozno u ovom zakonu, koji u jednom dijelu legalizira i cenzuru.

Novac samo dnevnom tisku preko Hrvatske pošte

U najnovijem prijedlogu Zakona o medijima, koji bi se uskoro trebao naći na javnom savjetovanju, stoji kako će država osigurati velike državne potpore, ali samo za dnevni tisak koji bude imao potpisan ugovor s Hrvatskom poštom. Isto tako, HDZ-ov prijedlog uvodi i obvezu državnim tvrtkama da 20 posto svojih sredstava vezanih za promidžbu i oglašavanje imaju utrošiti u dnevni i tjedni tisak.

Portalima se novim zakonom pak sprema posebni porez za internetsko oglašavanje u visini od 10 posto, koje će u budućnosti regulirati Ministarstvo financija. Novac uzet iz tog poreza usmjerio bi se na potporu tiskanim medijima, odnosno Fondu za poticanje pluralizma, iz kojeg se isplaćuju državne potpore tiskanim medijima.

Potpore za tisak imale bi samo one novine koje izlaze najmanje 240 dana u godini te moraju biti distribuirane u najmanje dvije županije. Da bi dobile potpore, dnevne novine moraju imati ugovor s Hrvatskom poštom o distribuiranju tiska jer se direktne potpore dodjeljuju Hrvatskoj pošti!

Državne tvrtke moraju trošiti novac za tiskane medije

Novac bi dnevni tisak dobivao putem formule koja bi izračunavala iznos potpore po distribuiranom primjerku novine. Vlada rješava potpore i elektroničkim publikacijama, ali samo onim portalima koji "imaju svoju inačicu u opće informativnom tisku koja se dijelom preklapa u svojem urednički oblikovanom sadržaju". To znači da potpore idu samo portalima koji imaju dnevne i tjedne novine, i to one koje imaju pretplatu.

Osim direktnih potpora, tu su i indirektne potpore i one su osigurane samo za tisak. Zakonom bi se definiralo da tijela državne uprave, agencije i javne ustanove moraju najmanje 20 posto godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi i oglašavanju trošiti na dnevni i tjedni tisak onih medija koji su upisani u Upisnik. Izvještaje o oglašavanju moraju podnositi Vijeću za medije.

Dva tijela postat će posebno bitna za novinarske slobode, jedno bira politika, a drugo poslodavci

Ti isti mediji mogu tražiti i potpore za financiranje posebnih projekata kao što su proizvodnja kvalitetnog sadržaja, čitanje i informiranje mlađe populacije, projekte medijske pismenosti te konvergencije tiska i elektroničkih publikacija. Te potpore mogu tražiti dva puta godišnje. Kome ide novac, određuje Vijeće stručnjaka.

Zaduženi za medije i dodjelu novca, prema toj zamisli, bili bi na Agenciji za medije, koja postoji i danas, te novo tijelo koje su HDZ-ovci nazvali Vijeće stručnjaka.

Članove Vijeća za medije imenuje i razrješuje sabor na prijedlog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, što znači da bi to bilo političko tijelo od četiri člana i predsjednika te bi se biralo na mandat od pet godina.

Za novinare su sad bitne -  upisnice

Vijeće stručnjaka za medije, koje je bilo pod Agencijom za medije, imalo bi predsjednika i četiri člana, a po jednog člana biraju sve reprezentativne udruge novinara i fotoreportera zajedno, sve reprezentativne udruge tiskanih medijskih nakladnika, sve reprezentativne udruge elektroničkih medija zajedno, svi javni i privatni pravni fakulteti zajedno te svi privatni i javni fakulteti koji imaju studij novinarstva.

Ako se strukovne udruge ne mogu dogovoriti, tada se bira onaj član koji dolazi iz udruge koja ima najveći broj članova upisanih u Upisnik novinara, odnosno Upisnik nakladnika medija. Što se fakulteta tiče, tu će se gledati, u nemogućnosti dogovora oko člana, tko ima najviše studenata.

Osim dodjele financijskih sredstava, ova dva tijela definirala bi i davala svojevrsne dozvole za rad profesionalnih novinara i fotoreportera. Naime, kako je HDZ to zamislio, profesionalni novinar i fotoreporter je samo onaj koji je upisan u Upisnik profesionalnih novinara i fotoreportera. Upisnik profesionalnih novinara vodio bi se kod Agencije za medije, a kriteriji bi bili sadržani u Pravilniku o profesionalnom novinarstvu.

Ozakonjenje cenzure, za neobjavljen prilog ne treba obrazloženje

Osnovni kriteriji su da osoba ima obrazovne kvalitete, a rješenje o upisu donosi Vijeće stručnjaka za medije. Vijeće stručnjaka, osim kod upisa ljudi, imalo bi i bitnu ulogu kod tužbi protiv novinara i medija, i to tako da bi na sudu bili dužni iznositi svoje mišljenje o tužbi, i to u roku od 30 dana.

Riječ je o takozvanim SLAPP tužbama, a mišljenje Vijeća stručnjaka ne bi bilo obvezujuće za sud, no sud bi morao u slučaju presude jasno naznačiti je li uzeo u obzir mišljenje Vijeća stručnjaka.

Novi prijedlog zakona o medijima jasno je stao na stranu nakladnika pa tako definira da pružatelj medijskih usluga nije dužan objaviti novinarski prilog koji je izrađen u radnom odnosu, po narudžbi ili u izvršavanju neke druge ugovorne obveze.

"Pružatelj medijskih usluga, glavni urednik ni drugi urednik nisu dužni obrazložiti razloge neobjavljivanja novinarskog priloga", stoji u tom prijedlogu zakona koji zapravo predstavlja ozakonjenje cenzure. 

Bitne promjene odnose se i na zaštitu izvora informacije. Naime, ministarstvo kulture, koje vodi HDZ, predlaže da novinar mora podijeliti podatak o neimenovanom izvoru s glavnim urednikom. U tom bi se slučaju sve odredbe o zaštiti izvora informacija primjenjivale ne samo na novinara nego i na urednika.