NE ZNAM jeste li popratili jedan tektonski događaj u Dalmaciji: za zaštitnika Splitsko-dalmatinske županije nije proglašen opći favorit sveti Domnius, poznatiji u narodu kao Duje, nego njegov kršćanski kolega sveti Eusebius Sofronius Hieronymus, naški prozvan Jeronimom.

Jere - Hrvat i Dalmatinac

Razlog? Sveti Jeronim rođen je u Dalmaciji i u molitvi se branio pred Bogom "Oprosti mi, jer sam Dalmatinac". Dobro, nije se baš rodio u Dalmaciji, sam za sebe veli da je rođen u Stridonu, na granici provincija koje su Rimljani zvali Dalmatia i Pannonia, kako priznaje i sam župan Blaženko Boban. I nismo baš sigurni da se ikada izjašnjavao Dalmatincem, ono "quia Dalmata sum" samo je jedna od brojnih legendi o inače povijesnoj ličnosti. Ako je Jeronim stvarno sebe zvao Dalmatom, onda se to odnosilo na znamenito ilirsko pleme, po kojemu je onda i cijela ta pokrajina, koja je obuhvaćala i dijelove današnje Slovenije, Crne Gore, Albanije i Bosne, dobila svoje ime.

Jeronim nam ne kaže ništa o svom etničkom podrijetlu, ako je bio Ilir čudno je da to prešućuje i ne ostavlja nam nikakvog traga o materinskom jeziku. Svejedno, to ne smeta našem akademiku Slobodanu Prosperovu-Novaku da ga u svojoj knjizi proglasi Hrvatom, valjda zbog toga što je, navodno, rođen na prostorima današnje Hrvatske. 

U potrazi za Stridonom

A "oppidum" (utvrdu) Stridon spominje samo Jeronim te nagađanja o geografskom položaju traju već stoljećima. I dok su talijanski humanisti Jeronima proglašavali svojim i smještali ga u (također svoju) Istru, panslavist Vinko Pribojević pripisivao mu je slavensko podrijetlo i smjestio Stridon u trokut između Trsta, Ljubljane i Kopra.

Nešto kasnije naš Stjepan Brodarić identificirat će Stridon s međimurskom Štrigovom. Frane Bulić je prije stotinjak godina smatrao da se radi o današnjem Grahovu (što je kasnije opovrgnuto). Ipak je i Lujo Margetić prije dvadesetak godina Stridon smjestio u Bosnu, dok je desetljeće i pol ranije Mate Suić oživio tezu da je Jeronim iz Istre, točnije iz Gradine kod Vrsara. Najviše prevladava mišljenje da je Stridon bio negdje između Ljubljane i talijanske Akvileje.

Toliko o Hrvatu i Dalmatincu Jeronimu.

Brendiranje svetog Jeronima

Naravno, znam dobro u kojim vremenima živim. Danas se više ne bavimo utvrđivanjem istine, nego propagiranjem izmišljotina koje se onda proglase brendom.

"Mi Dalmatinci smo ponosni što baštinimo svetoga Jeronima, kao i Hermana Dalmatina", izjavio je nedavno premijer Plenković, s istom onom uvjerenošću s kojom Prosperov-Novak proglašava Jeronima Hrvatom. Uzgred, Herman Dalmatin je iz sjeverne Istre, ali nećemo sad još i o tome. Povod je bila izložba posvećena Jeronimu, na kojoj je župan Boban bez krzmanja koristio frazu "sveti Jeronim Dalmatinac".

Da akademska titula danas u Hrvatskoj znači samo pravo da javno izjavite što vas je volja i ostanete živi, potvrdio je i rektor Splitskog sveučilišta Dragan Ljutić, koji uzima zdravo za gotovo one legendarne "jer sam Dalmatinac" te veli da snažno odjekuju od čovjeka koji je svima približio riječi Biblije. Usput, je li baš prijevod na latinski približio svima riječi Biblije, ostavljam vama na prosudbu.

Mršav izbor

Niti je to kome bitno, treba se prodati proizvod, gotovo kao turistički suvenir, a nekakva PR agencija ili kakav županijski savjetnik došli su na ideju da to bude sveti Jeronim, Dalmatinac iz okolice Ljubljane. A možda je to bila ideja Hrvatske turističke zajednice, one koja je svojedobno skovala zvučnu frazu o raju na Zemlji. Uskoro će se i aerodrom u Splitu nazvati po Hrvatu Jeronimu (što, iskreno, bolje zvuči kao ime nego ono Tuđman u Zagrebu). 

Nesuđeni Dalmatinac je zapravo pobijedio na neslužbenom natječaju za prepoznatljivog velikana s ovih prostora. Vrhunsko američko MIT Sveučilište navelo je da su s ovih prostora svjetski poznata imena Dioklecijana, Nikole Tesle i Jeronima. Onaj prvi je proganjao kršćane, onaj drugi bio kršćanin pogrešne nacionalnosti, pa se pobjednik unaprijed znao. Samo je sada trebalo čovjeka ne baš jasnog porijekla i rodnog mjesta proglasiti Hrvatom i Dalmatincem, za što se u Lijepoj Našoj uvijek nađe dovoljno akademika i samozvanih intelektualnih veličina.

Uskoro će turisti masovno slijetati u splitsku zračnu luku Sveti Jeronim, moći će kupovati njegove sličice i figurice, a dok budu uživali u našoj spizi prešutjet ćemo im da je on promicao vrlo asketske stavove o prehrani. Teško da biste gostima u restoranu servirali ono što je ovaj svetac preporučivao čitateljima svojih poslanica.

Pravi hrvatski brend

Naravno, ne utvaram sebi da bih apelima na premijera Plenkovića, župana Bobana i akademika Prosperova-Novaka mogao išta promijeniti.

Samo bih i njima i javnosti stavio u uho jednu inicijativu za prepoznavanje iskonskog hrvatskog brenda, o kojemu bi bilo jako lijepo da sazna cijeli svijet. I za kojega nikada neće tamo neki dnovinar još sumnjivijeg porijekla raspravljati je li hrvatski ili možda, sačuvajbože, slovenski.

Dakle, da ne dužim, predlažem da se HDZ proglasi našim brendom. I da se splitski aerodrom ne nazove po tamo nekom Iliru iz okolice Ljubljane, nego po stranci koja je 100% naša, izvorna poput lepoglavske čipke i dalmatinske klape.

Sad bi mi trebalo još par članaka da samo nabrojim kojim je sve originalnim doprinosima HDZ obogatio ekonomsko-političku misao i praksu. Ovo s Jeronimom kao Hrvatom iz Dalmacije tek je jedan mali, ali maestralni potez, kao kad Luka Modrić nehajno doda loptu suigraču.

Kako se ovako jednostavne ideje nije prvi sjetio Plenković ili netko iz Hrvatske turističke zajednice?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala