ZA AMERIČKOG predsjednika Joea Bidena nema sumnje: Washington je imao prije svega jedan cilj s obzirom na Afganistan - vlastitu sigurnost. Tako će, kako je rekao, i ostati. "Naš jedini vitalni interes za Afganistan ostaje ono što je uvijek bio", rekao je u svom govoru u ponedjeljak: "Sprječavanje terorističkog napada na našu zemlju."

Bidenovu pretpostavku da bi to moglo uspjeti čak i bez nazočnosti SAD-a ne dijele svi Amerikanci. "Vraćamo se u stanje kakvo je postojalo prije (2001.)", rekao je republikanski kongresmen Michael McCaul: "To znači, u žarište terorizma." Američki general Mark Milley izrazio je zabrinutost da bi skupine poput Al Qaide i Islamske države (IS) mogle brzo obnoviti svoje mreže u Afganistanu, piše Deutsche Welle.

Afganistan opet utočište za džihadiste?

Rizik da bi se ove grupe mogle reorganizirati u Afganistanu apsolutno je realan, piše američki bliskoistočni i stručnjak za terorizam Daniel Byman u članku u časopisu Foreign Affairs s naslovom: "Hoće li Afganistan ponovno postati sigurna luka za teroriste?" Antiterorističke mjere su, kako navodi, znatno otežane povlačenjem SAD-a iz Afganistana. Međutim, malo je vjerojatno, kako dalje navodi, da bi Afganistan mogao ponovno postati sigurno utočište za međunarodne džihadističke skupine. Prema njegovom mišljenju, za to postoji nekoliko razloga: Al Qaida je izgubila velik dio svojih bivših snaga; ISIS je u neprijateljskim odnosima s talibanima. I prije svega, kako piše Byman, talibani su učili iz prošlosti i u skladu s tim su promijenili ponašanje.

Stručnjak za južnu Aziju Christian Wagner iz berlinske Zaklade za znanost i politiku (SWP) također vjeruje da je malo vjerojatno da će džihadističke grupe u Afganistanu povratiti svoju staru prisutnost i snagu. "Oni više ne žele biti država parija, već traže međunarodno priznanje", kaže Wagner. On podsjeća da su "Islamski emirat Afganistana", kojim su vladali talibani od 1996. do 2001., priznale samo tri zemlje: Pakistan, Saudijska Arabija i UAE. "Talibani sada to žele promijeniti. Oni znaju da je to moguće samo ako postoji odgovarajuća politika. To uključuje, između ostalog, njihov odnos s džihadističkim skupinama", kaže Wagner.

Talibani su pod prismotrom sa svih strana

Rusija godinama održava kanale komunikacije s talibanima, a Kina također od prije nekoliko mjeseci sve češće razgovara s njima. I vodstvo u Teheranu se oslanja na dijalog s talibanima. Ministar vanjskih poslova Javad Sarif već je ponudio posredovanje u mirovnim pregovorima. Sve tri susjedne države ujedinjene su u borbi protiv džihada. Talibani bi morali biti svjesni toga.

I konačno, čak i nakon povlačenja SAD ne ovisi samo o dobrohotnosti talibana kada je u pitanju zaštita od terorističkih prijetnji. Prema Danielu Bymanu, oni još uvijek imaju dobro osmišljene izviđačke mogućnosti pomoću kojih mogu promatrati džihadističku scenu u Afganistanu i, ako je potrebno, boriti se s njom: "Američka vojska je pronašla način kako da svoje zračne baze izvan Afganistana koristi za napade ili na drugi način djeluje u zemlji ako to bude neophodno", kaže Byman.

Razlike u odnosu na IS i Al Qaidu

Međutim, veze između talibana i Al Qaide ostaju bliske, rekao je Edmund Fitton-Brown, šef misije UN-a za nadzor terorističkih grupa Islamska država, Al Qaida i talibani. "Polazimo od toga da će vodstvo Al Qaide i dalje biti pod zaštitom talibana", rekao je Fitton-Brown američkoj televiziji NBC.

Nasuprot tome, sasvim drugačije izgleda situacija s IS-om u Afganistanu, koji sebe naziva "Islamskom državom u provinciji Horasan", aludirajući na jednu povijesnu regiju. Prema izvješću koje je Vijeće sigurnosti UN-a objavilo u svibnju 2020., ova grupa je pretrpjela "značajne udarce". "Talibanske snage odigrale su važnu ulogu u nanošenju ovih udaraca IS-u", navodi se u izvješću.

U osnovi, džihadističke grupe poput Al Qaide i IS-a slijede drugačije ciljeve od talibana. Dok se potonji usredotočuju na proširenje svoje vladavine u Afganistanu, druge dvije skupine djeluju na međunarodnoj razini. Za njih granice ne igraju nikakvu ulogu.

"Ovo različito gledište odigralo je ulogu samo u odnosu talibana s IS-om", kaže Christian Wagner. IS optužuje Afganistance da se koncentriraju samo na svoju državu i na taj način to više vrednuju od islama i njegovog širenja. Al Qaida, kako kaže Wagner, također slijedi taj cilj, ali, za razliku od IS-a, to ne dovodi do napetosti s talibanima.

"Obje grupe (talibani i Al Qaida) međusobno su povezane zajedničkim borbenim iskustvom u Afganistanu, a u nekim slučajevima teško se mogu odvojiti jedna od druge", kaže Wagner. Upravo bi to, kako očekuje Wagner, moglo talibanima otežati definiranje njihovog odnosa s Al Qaidom. Zato će se, prema njegovom mišljenju, mnogo toga razjasniti na lokalnoj, a ne na nacionalnoj razini. "Mnogo toga će ovisiti o konkretnim osobnim vezama."