NI 34 GODINE od raketiranja Banskih dvora optuženi za taj zločin nisu izvedeni pred sud. Naime, hrvatsko tužiteljstvo optužilo je šestoricu pripadnika nekadašnje JNA predvođenih Ljubomirom Bajićem, ondašnjim zapovjednikom 5. zrakoplovnog korpusa, no nijedan od njih nije se danas pojavio u sudnici Županijskog suda u Zagrebu.

Većina ih, prema dostupnim podacima, nije ni preuzela sudske pozive, a nekima pozive nisu uspjeli uručiti. Zato je i danas početak suđenja odgođen te bi Županijski sud u Zagrebu trebao donijeti odluku hoće li im se suditi u odsutnosti. Inače, Bajić već sada ima 86-godina.

Detalji optužnice za ratni zločin

Tog 7. listopada 1991. oko 15 sati avioni JNA raketirali su Banske dvore pokušavajući likvidirati prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana te ondašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznoga izvršnog vijeća (SIV) Antu Markovića. Iako su i Hrvatska i Slovenija još u lipnju te godine proglasile neovisnost od Jugoslavije, deklaracije su na preporuku međunarodne zajednice odgođene do 8. listopada.

Ni Tuđman, ni Mesić ni Marković nisu tada ozlijeđeni. Jedna osoba ipak je poginula, a nekoliko građana je ranjeno. Prema optužnici, Bajić je izdao zapovijed za raketiranje Banskih dvora nakon što je od Čedomira Kneževića, tadašnjeg kapetana prve klase, koji je bio referent u 2. detašmanu kontraobavještajne grupe RZ i PVO, dobio dojavu o sastanku Tuđmana, Markovića i Mesića.

Proslijedio ju je, stoji dalje u optužnici, pukovniku Slobodanu Jeremiću, koji je u ono vrijeme bio načelnik odjela u Komandi ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, te Đuri Miličeviću, načelniku štaba 105. lovačkog bombarderskog avijacijskog puka iz Zemunika koji je bio izmješten u Udbini.

Tužiteljstvo tvrdi da su prema Zagrebu, temeljem Bajićeve zapovijedi, iz Udbine poletjeli pilot Ratko Dopuđa, kapetan prve klase zapovjednik eskadrile u 105. puku, te Davor Lukić, pilot u 105. puku.

Kronologija kaznenog postupka

Istraga ovog zločina otvorena je tek u prosincu 2017., dakle punih 26 godina od napada, dok je optužnica podignuta u prosincu 2020. godine. Potvrđena je dvije godine kasnije, u prosincu 2022., no suđenja još uvijek nema.

Očitujući se na optužnicu, Bajić je napomenuo kako Hrvatska 7. listopada 1991. još nije bila međunarodno priznata država, već federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

"U prvoj polovini 1991. pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske u 268 slučajeva grubo su nasrnuli na integritet pripadnika JNA i članova njihovih obitelji", jedan je od argumenata kojim je pokušao srušiti optužnicu. Zatim je podsjetio kako je u siječnju 1991. Uprava za sigurnost JNA dokumentirala ilegalno naoružavanje Hrvatske preko Mađarske i Kopra. Na to je, prisjetio se Bajić, Stjepan Mesić izjavio: "Šta ste mislili, da ćemo uvoziti nalivpera?". Opisao je i kako je stvarana Hrvatska narodna garda kojoj su se dragovoljci priključivali na poziv Franje Tuđmana.

Bajić: Tuđman je bio legitiman cilj

Pobrojao je zatim poteze MUP-a Hrvatske koji je, prema njegovim tvrdnjama, 27. lipnja 1991. minirao prilazne puteve zračnoj luci Pleso. Nadalje, 29. lipnja nastavljene su navodno provokacije pripadnika JNA u Zagrebu, 2. srpnja otvorena je vatra na Mostu mladosti u Zagrebu na tri motorna vozila JNA, 15. srpnja identificirano je 30 snajperista koji su, prema Bajićevim riječima, kontrolirali kretanja unutar ondašnje vojarne Maršal Tito u Zagrebu (današnja vojarna 1. gardijske brigade Tigrovi). U ranim jutarnjim satima 17. srpnja u zrak je na nekoliko mjesta dignuta pruga Vrhovine-Ličko Lešće...

"Franjo Tuđman je 12. rujna 1991. donio naredbu o blokadi vojarni JNA što je podrazumijevalo isključivanje struje, vode i plina te inzistiranje na predaji i napade na sve objekte JNA", tvrdio je umirovljeni general Bajić i zaključio kako je u tom trenutku započeo "građanski rat za istrebljenje i stvaranje nove države".

"To je bio rat rukovodstva Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom za promjenu teritorijalnog suvereniteta SFRJ", naveo je Bajić i naglasio kako je JNA preko generala Veljka Kadijevića tražila prekid vatre, no Tuđman je samo pismeno pristajao na to dok u stvarnosti ništa nije poštivao.

"Slijedom svega toga, Franjo Tuđman i objekti koje je on koristio za rukovođenje predstavljali su u smislu Ženevskih konvencija i Dopunskih sporazuma legitiman vojni cilj, odnosno isključena je protupravnost njegovog ubojstva. Zato ono što je navedeno u optužnici nije kazneno djelo. Banski dvori su bili legitimni vojni objekt jer neutralizacija osobe koja zapovijeda oružanim formacijama druge strane u oružanom sukobu predstavlja opravdanu vojnu potrebu, a ubojstva u oružanoj borbi ne smatraju se zločinom.

Riječ je o doktrini 'obezglavljivanja neprijatelja' koja je vladajuća doktrina u ratnim operacijama NATO saveza čiji je Republika Hrvatska sada član", zaključio je u svom očitovanju na optužnicu Bajić. Unatoč napadu, u noći sa 7. na 8. listopada 1991. Hrvatski sabor donio je konačne odluke o neovisnosti Republike Hrvatske, koja je dan nakon raketiranja Banskih dvora i proglašena.