Foto: Tomislav Miletić/Pixsell

DANA 17. studenoga 2016. godine iz jednog od najudaljenijih dijelova Europske unije, Francuske Gvajane, poletjela je teška europska raketa-nosač Ariane 5. Nosila je četiri satelita europskog sustava satelitske navigacije Galileo. Mjesec dana kasnije, proglašena je „početna operativna faza“ ovog sustava. Kroz 2-3 godine nudit će preciznost satelitske navigacije od jednog metra. U sustav je utrošeno milijarde eura. No, moći će vas precizno dovesti do pojedinog parkirnog mjesta ispred zgrade.

Istovremeno, milijarde dolara, uglavnom u SAD, ali i u Europi, ulažu se u razvoj samovozećih vozila. Milijarde – godišnje. Ako se bavite razvojem ovakvih vozila, odnosno nešto znate o tome, nitko ne pita za cijenu razvoja. Samovozeća vozila su tu kroz par godina.
Novi sustavi autonomne vožnje ubrzano uče – dok vi kao vozač nakon što dobijete dozvolu stječete sat iskustva za sat vožnje, sve Tesle na automatskom modu šalju svoja iskustva u bazu podataka koja se koristi za učenje vožnje u raznim situacijama, tj. u dan računalo sakupi iskustva koliko vi možda u par desetaka godina vožnje.

Počelo je s idejom samovozećih kamiona

Prijevoz ljudi i tereta cestama je ogroman biznis. Posebno u Sjedinjenim Američkim Državama ogromne količine tereta idu kamionima. Čovjek treba odmore, pauze, treba i odgovarajući dnevni i tjedni odmor – otkada su ispitivanja pronašla koliko je umoran vozač opasan vozač (posebno radi „mikrospavanja“, gdje se radi umora čovjek „isključi na sekundu-dvije), rasporedi odmora se strogo paze u svim razvijenim državama svijeta.
Ideja da umjesto vozača kamion sam dođe do odredišta štedi doslovno milijarde. Dodatno, roboti postaju sigurniji od bilo kojeg živog vozača: ne umaraju se, uvijek su spremni reagirati za djelić sekunde, a čak i imaju širi „spektar gledanja“ nego mi. Tako u slučaju magle robot se može osloniti na radar, dok mi vidimo možda dvadesetak metara ispred.
Kako to izgleda u praksi vidimo na filmu. Vozač je sigurnosno bio tu, ali stroj je vozio sam.

Kako izgleda samovozeći kamion na cesti, pogledajte ovdje.

Mali, električni taksiji bez vozača

Razvojem električnih automobila priča oko samovozećih automobila se ubrzala (tehnički je lakše napraviti samovozeći električni automobil nego s klasičnim motorom). Električni pogon plus mogućnost samostalne vožnje otvara cijelu novu industriju. Pozovete vozilo, dođe do vašeg ulaza, pokažete karticu, sjednete, kažete odredište i to je to.

Robotski automobil uredno može ponuditi vožnju za 20 kuna preko cijelog grada i pri tome potrošiti samo dvije. Održavanje mu je također bitno jeftinije od postojećih automobila – elektromotori su bitno jednostavniji od benzinaca i dizela. Servisni intervali mogu biti nekoliko puta dulji. I sve to nije znanstvena fantastika, ti automobili su već po svijetu i koriste se, za sada još uvijek privremeno sa „živim“ vozačem, ali i to je pitanje vremena. Uber je jedan od onih koji ih testiraju, ali samo jedan od njih.

Mnogo je igrača koji očekuju svoj dio kolača, trka tko će prvi plasirati prave samovozeće automobile, a to će biti neka vrsta taksija, podsjeća na svemirsku trku šezdesetih. Kao i onda, u pitanju su milijarde. Svijet koji dolazi neće trebati vozače, pa ni osobne automobile – uzeti ćete ga kada vam treba i reći gdje da vas odveze. No, prva faza, samovozeća vozila za vožnju po gradu su samo nekoliko godina ispred nas. Kako to izgleda kod Ubera, pogledajte ovdje.

Vozač automobila postaje zanimanje prošlosti

Taksi prijevoz s vozačem nema budućnosti, osim ako baš netko ne bude htio pokazati kako ima novca za klasičan automobil s vozačem. Samovozeća vozila će se pojaviti za koju godinu. Već sada ih isprobavaju po gradovima složenog sustava ulica, a ne po američkim „kockastim“ naseljima. Kada se pojave, biti će radi ogromnih serija i flotne nabave za onoga koji ih održava bitno jeftiniji od klasičnih vozila. Kako su sigurniji, i osiguranje će im biti niže. Zarađivati će bitno više od bilo kojeg taksija s vozačem ili partner-vozača putem aplikacije.

Nikakvi prosvjedi neće moći zaustaviti dolazak takvih vozila, ne samo jer prosvjednici neće imati nikakvih argumenata, već i zato što će iza samovozećih vozila stajati vrlo jaki lobiji razvijenih država. Taksisti, ali i razni partner-vozači naći će se u ulozi u kojoj su se već našli slagači novina i brojna druga zanimanja. Morati će tražiti novi posao. Njihovo vrijeme je na kraju.

Država i vlast ne želi reći istinu o budućnosti

Znate gdje je problem? Država i vlast ne želi jasno reći ono što znaju da će se događati. Djelatnost prijevoza automobilom treba liberalizirati, ograničenja ukinuti, a i klasični taksisti i ugovorni vozači, imaju nekoliko godina za slobodno poslovanje i zarađivanje. Onda, ako nisu za mirovinu, trebaju naći novi posao pri čemu je čak i dobro da im država pomogne jer ne trebamo nove nezaposlene.

Vlast jednostavno ne želi javno reći ono što bi odgovorna vlast morala reći – zanimanje se ukida. Dvije godine nisu napravili ništa, a dok nešto ne naprave, evo malih samovozećih vozila. Uber (samo je simbol ovdje, ima i drugih platformi tipa Lyft, nije Uber monopolist) u suštini koristi mrežu partnera kako bi stvorio jedan od globalnih sustava vožnje samovozećim vozilima.

Za koju godinu će samovozeća vozila doći. Kako sudbina zna biti šaljiva, vrlo moguće da budemo ponovno gledali prosvjede. Ali prosvjede gdje će zajednički biti na ulicama klasični taksisti i nekadašnji partneri-vozači, buneći se zajedno protiv samovozećih vozila. Malih, autonomnih automobila koji će uredno preuzeti prijevoz i uopće se neće nervirati ako netko oko njih prosvjeduje.

Budućnost je pred nama i ne pita nikoga za svoj dolazak.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala