Hrabra splitska sutkinja donijela odluku od koje strepe uhljebi

Hrabra splitska sutkinja donijela odluku od koje strepe uhljebi
Foto: Index/123rf/Hina

U HRVATSKOJ vlada percepcija da je hrvatsko pravosuđe - katastrofalno. I koliko god je ta percepcija nerijetko bila sasvim ispravna, ponekad se pojavi slučaj koji ljudima barem privremeno vrati nadu.

Tako je nedavno donesena jedna hrabra sudska presuda, u kojoj se sutkinja, umjesto da ide linijom manjeg otpora, uhvatila analize hrpe propisa i ustavnih prava te presudila kako je u Hrvatskoj uobičajena praksa da ravnatelji ustanova dobiju "rezervni položaj" nakon mandata – nezakonita, pa i protivna Ustavu Republike Hrvatske.

Dobro poznata praksa - bivši ravnatelji imaju pravo na "odgovarajuće radno mjesto"

Takva praksa je, nažalost, u Hrvatskoj vrlo dobro poznata. Stvar kreće tako da netko bude imenovan na mjesto ravnatelja javne ustanove. Radi se o manje-više političkoj funkciji jer formalno je riječ o osobi koja je profesionalac, ali odluku o imenovanju donosi politički izabrano upravno vijeće. U ugovoru o radu obično stoji odredba kako se nakon prestanka mandata ravnatelja istom mora osigurati "odgovarajuće radno mjesto" u organizaciji. Posljedice takve prakse su grozne - ako imate dovoljno mlade ravnatelje, u ustanovi istovremeno rade aktualni ravnatelj i tri ili četiri bivša ravnatelja na raznim savjetničkim i sličnim mjestima. Koliko i kako rade – nije teško pogoditi.

Takva odredba je česta i tipična u Hrvatskoj. Za razliku od svijeta u kojem visoki rukovoditelji idu s položaja na položaj, a mandat u javnoj upravi često iskoriste za umrežavanje i dodatna znanja kako bi poslije otvorili konzalting firmu, u Hrvatskoj ravnatelji jako vole sigurnost jer nekako praksa da se poslije mandata nađe posao na novom natječaju ili u realnom sektoru baš i nije zaživjela. Oko novog natječaja zna se promijeniti politička situacija, a realni sektor valjda nije tako privlačan.

Slučaj Lastovskog otočja

Takva praksa prolazila je desetljećima - bivši ravnatelji bi preuzeli neki odjel ili postajali savjetnici i tako sve dok Javna ustanova Park prirode ''Lastovsko otočje'' nije odbila zaposliti bivšu ravnateljicu. Naime, ravnateljici je istekao mandat, izabran je novi ravnatelj, no javna ustanova nije bivšoj ravnateljici ponudila "ugovor o radu na radno mjesto voditelja odjela za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističku djelatnost, a koji odgovara njenoj stručnoj spremi (…) i to na neodređeno", kako je bilo ugovoreno. Radni odnos joj je istekao a da joj nije ponuđeno novo radno mjesto.

Bivša ravnateljica tužila je ustanovu, a javna ustanova u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev zasniva na odredbi članka 7. ugovora o radu koji je zaključila s javnom ustanovom, ali ističe da ta odredba navedenog ugovora nije zakonita te da nije u skladu s brojnim pozitivnim propisima koji reguliraju predmetnu pravnu situaciju.

Hrabra sutkinja detaljno analizirala ustavne i zakonske propise

Umjesto da kratko potvrdi u nas uobičajenu praksu, sutkinja Općinskog suda u Splitu Eneja Stejskal Kanazir iznijela je opširnu analizu slučaja navodeći odredbe zakona, kolektivnog ugovora, ali i izričitu ustavnu odredbu po kojoj svaki državljanin ima pravo pod jednakim uvjetima biti primljen u javne službe.

Sutkinja Stejskal Kanazir tako u obrazloženju presude navodi: “Dakle, iz svih citiranih odredbi je razvidno da je za izbor tužiteljice na mjesto voditelja promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističke djelatnosti bilo potrebno prije odluke Upravnog vijeća o njenom eventualnom imenovanju na to radno mjesto ukoliko ista ispunjava uvjete od strane Upravnog vijeća raspisati javni natječaj za to radno mjesto. Ukoliko bi Upravno vijeće i raspisalo javni natječaj za navedeno radno mjesto voditelja promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističke djelatnosti, a što isto prema iskazima saslušanih stranaka u ovom postupku nije uradilo na takav javni natječaj imao bi se pravo javiti bilo koji kandidat koji ispunjava uvjete iz takvog natječaja, a za radno mjesto voditelja promidžbene aktivnosti."

"U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tuženik nije mogao unaprijed ugovorom o radu od 18. siječnja 2010.godine ugovoriti da u trenutku kad tužiteljici istekne mandat na mjesto ravnateljice ukoliko ista ne bude ponovno imenovana ravnateljicom tuženika da će joj ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova u javnoj ustanovi Park prirode ''Lastovsko otočje'' na radnom mjestu voditelja odjela za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističku djelatnost koje odgovara njenoj stručnoj spremi jer bi ovo značilo da će Upravno vijeće tuženika ponuditi tužiteljici radno mjesto za rad u javnoj službi bez da prethodno objavi javni natječaj, te da će na takav način pogodovati tužiteljici prilikom zapošljavanja na ovo radno mjesto. Iz  navedenog razloga citirana odredba članka 7. ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika je direktno protivna odredbi članka 44 Ustava Republike Hrvatske jer je ista protivna tome da svaki državljanin ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe budući se u navedenoj spornoj odredbi članka 7. ugovora o radu od 18.siječnja 2010.godine niti ne spominje da će biti objavljen javni natječaj za radno mjesto voditelja promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističku djelatnost", stoji u obrazloženju.

Stvar je jasna: U javnom sektoru ne smije biti radnog mjesta bez natječaja

U presudi se navodi i sljedeće: "Također, tuženik je ugovarajući u ugovoru o radu zaključenom između njega i tužiteljice 18. siječnja 2010.godine  i to u odredbi članka 7. tog ugovora o radu da će istoj ponuditi radno mjesto voditelja odjela za promidžbene aktivnosti i turističku djelatnost ugovorio nedopuštenu činidbu budući je ugovaranje ponude radnog mjesta u javnoj službi bez objavljivanja javnog natječaja protivno Ustavu Republike Hrvatske, te prisilnim propisima."

Detaljno se obrazlaže i zašto je navedena odredba ugovora o radu (osiguranje drugog radnog mjesta) ništetna: "U navedenom smislu, ništetna je odredba članka 7. ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika 18. siječnja 2010. godine budući je protivna citiranim odredbama Zakona o radu, Ustava Republike Hrvatske, te Pravilnika o radu tuženika od 13. kolovoza 2008. godine, kao i citiranoj odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te iz razloga što je činidba iz tog članka 7. ugovora o radu nedopuštena i nemoguća, a sve iz prethodno navedenih razloga."

Županijski sud potvrdio – nema "rezervnog" radnog mjesta za ravnatelje

Bivša ravnateljica žalila se na presudu Županijskom sudu u Splitu, koji je u sastavu sutkinja izvjestiteljica Marija Šimičić, predsjednica Vijeća Vedrana Perkušić te Katije Blaće kao članica vijeća presudio ovako: "Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-176/17 od 27. listopada 2017."

Kratko i jasno – desetljetna živa praksa ugovaranja rezervnog položaja ukinuta je ovom sada pravomoćnom presudom. U Hrvatskoj jedna presuda naravno ne znači presedan, ali ako bude sličnih slučajeva, Vrhovni sud će morati ujednačiti sudsku praksu.

Ljudi koji nam vraćaju nadu

Kada pomislimo da je sve loše, pojave se osobe koje pokažu kako zaista zaslužuju položaj koji imaju u pravosuđu. Jasno, radi se o sucima koji krenu od ustavne osnove da je svakom jednako dostupno svako radno mjesto u javnoj službi i na kraju donesu ovakvu presudu. Vijest o presudi se jako brzo proširila među raznim uglavnom politički imenovanim ravnateljima.

Uloga suda upravo i jest da se izdigne iznad onih jednostavnih, politički oportunih i vlasti dragih odluka. Sud ovakve slučajeve mora promatrati upravo u svjetlu ustavnih odredbi – koje su u ovom slučaju jasne. Nema "rezervacije" mjesta u javnom sektoru. Sud je ovdje postupio za hrvatske prilike hrabro – no to i jest njegova uloga. I kao što neke presude treba kritizirati, neke druge, poput ove, treba pohvaliti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara