HRVATI odlaze u Njemačku, Norvešku, Austriju, Irsku... Međutim, u zadnje vrijeme sve više njih se odlučuje za krajnji sjever – otočnu državu koja ima gotovo upola manje stanovnika od Zagreba.

Martina Validžić, autorica nove HRT-ove dokumentarno-putopisne serije Sretni gradovi, u drugoj epizodi odvela nas je na najsjeverniji sjever - u Reykjavik. Ondje je upoznala stanovnike koji žive samodostatno i samoodrživo, u skladu s nevjerojatnom prirodom koja ih okružuje. Otkrili su zašto je Reykjavik, unatoč nemilosrdnoj klimi, još jedan sretni grad.

Kuhar Pavle Bubalo, koji na Islandu radi dvije godine, nije krio oduševljenje ovom zemljom. Iako čovjek na prvu ne bi spojio more i Dalmaciju s hladnim Islandom, Pavle ističe kako ga je privukla znatiželja.

"Mislio sam da volim snijeg i da će mi biti zanimljiv, a onda sam shvatio da ne volim snijeg", priznao je.

Unatoč tome što ne voli snijeg, Reykjavik je, priznaje, zanimljiv grad koji pruža mir i sigurnost. "Atmosfera na poslu mi je savršena, kolege su mi "ludilo". Rekao bih, jedno selo, malo modernije selo. Mirno, tiho, ugodno i za živjeti savršeno", opisao je Pavle. "Ovdje se štedi, ako ste malo skromniji, ako niste prerastrošni, mjesečno se može spremiti i do 2000 eura", priznaje Pavle.

"Ne zaključavamo vrata stanova i auta"

Poslovni kolega, Zagrepčanin Siniša bio mu je prvi oslonac na poslu.

"Siniša je mislio da nikada u životu neće imati nekoga tko mu je drag, a da je iz Splita. Ali dogodilo se upravo suprotno", rekao je Pavle.

I Siniša otkriva da je Island vrlo siguran. "Moja obitelj uživa ovdje, i mala uživa u školi. Sigurno je, mogu je pustiti van a da se ne brinem da će joj se nešto dogoditi", govori Siniša. Otkrili su i jedan zanimljiv detalj - nikada ne zaključavaju vrata stanova i automobila.

Duga islandska priča stoji i iza gospodina Tomislava Magdića. Već 25 godina živi na tom izoliranom europskom otoku, a radi kao kuhar u restoranu Loki. Na Island ga je, kaže, doveo posao.

Kao menadžerica u restoranu u Hrvatskoj je do 2015. godine radila i gospođa Lidija Lopac. "Htjela sam promijeniti posao, ali vidjela sam da u Hrvatskoj ne mogu samo tako promijeniti posao. Shvatila sam da moram van", rekla je.

"Skandinavske zemlje su mi se uvijek sviđale. Sjetila sam se kolege koji živi u Reykjaviku. Tada sam mu se javila", priča Lidija. Iako se pribojavala da će je odbiti zbog godina, dočekali su je raširenih ruku. "Kad sam došla, posao me već čekao, a nikada me nisu pitali ni koliko godina imam", govori Lidija.