Hrvati su se doslovce sami sebi pos*ali u tanjur

Hrvati su se doslovce sami sebi pos*ali u tanjur
Foto: Index/Pixsell/Grgo Jelavić

NI JEDNOM nisam prošao kroz Ston, a da nisam zašao u neko uzgajalište kamenica i kupio desetak komada. Mirisne školjke, esencija mora, s limunom ili bez njega, jedino jelo kod kojeg mi zvuk srkanja ne izaziva mučninu. 

Nema toga što Hrvat nije u stanju zasrati

I onda su Stonjani od kamenice napravili zahodsku školjku. Neispranu i smrdljivu. Nataložili su u nju vlastita govna i govna svojih gostiju. U plitkom i mirnom Malostonskom zaljevu izmetom su stvorili nevjerojatno preciznu metaforu Hrvatske. Posrali su se sebi u tanjur - prva je asocijacija. Ona, međutim, nije dovoljna. Pokazali su da nema baš ničega što Hrvat nije u stanju zasrati.

Skupo je prazniti septičke jame

Stonjani se sada čude i pitaju stručnjake kako je moguće da su im kamenice postale zahodske školjke. A odgovor je jednostavan i nalazi se u kućama u prvom, drugom, trećem i desetom redu do mora. Svaka od njih ima septičku jamu. Na njenom dnu tanak je sloj betona razbijen jednim udarcem čekića nakon što je prošla građevinska inspekcija. Skupo je prazniti septičke jame, isplativije je na njihovom dnu napraviti rupu da vodom razrijeđene govna iscure. Zbog nekoliko stotina kuna uštede napravit će pohlepni Hrvati milijunsku štetu. I jesti govna. 

Plitvički govnopadi

Godinama već, pohlepni za novcem turista, Plitvičke slapove pretvaraju u govnopade. Uspjeli su zasrati nacionalni park jedinstven u svijetu, prirodnu baštinu čovječanstva. Ne mare što će oni i njihova djeca prije ili kasnije piti vodu zagađenu fekalijama. Važnije je 50 eura po spavanju japanskog turista koji ionako pije flaširanu vodu. 

Jedemo govna i zadovoljno mljackamo

Kako su zasrali Plitvice i Ston, tako su zasrali cijelu državu. Što je drugo Hrvatska danas nego bazen govana u kojem se svi veselo brčkamo, iz kojeg pijemo, a od nedavno, eto, i jedemo? I nije nam za to nitko drugi kriv. Jedemo govna kada biramo uvijek iste političare koji nam nude kratkoročni probitak od sto kuna veće mirovine, zapošljavanje rođaka u državnoj ili lokalnoj upravi, par dionica telekoma, poticaje za kupnju stanova ili neuvođenje poreza na nekretnine. Za sve to smo voljni jesti govna, zadovoljno mljackati i podrigujući govoriti kako nam je baš ukusno.

Pogrešno bi bilo reći da ne vidimo dalje od svojega nosa. Smrdi nam sve to, ali se pretvaramo da miriši. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara