Foto: Index/NASA

BILO je lijepo gledati danas učenike Prve srednje informatičke škole u Zagrebu kako komuniciraju s astronautom na Međunarodnoj svemirskoj stanici. U Hrvatskoj, među hrpom teških političkih tema, vijest o grupi učenika koja uz pomoć svojih nastavnika, radioamatera, NASA-e i drugih izravno komunicira s ISS-om, mnogima je osvježila dan.

>> ODUŠEVLJENJE I SUZE Zagrebački učenici razgovarali s astronautom: "Stvorili ste dio povijesti za sebe"

Jasna veza putem amaterskih frekvencija nešto je čega će se cijelog života sjećati svi učenici u toj sobi i nešto je što će nekima od njih sigurno promijeniti sudbinu. Vizija svemira, vizija krajnje granice koja nas čeka, vizija obzora koji treba doseći – sigurno će mnoge od njih potaknuti na daljnja istraživanja i daljnje učenje. Kako je uopće ISS došao gore? Kako se slab radijski signal probija stotine kilometara? Kako treba podesiti radijsku stanicu da bi se ISS mogao pratiti i omogućiti dvosmjernu vezu?

Djeci i mladima trebaju dobri uzori

Djeca nisu glupa. Kada traže svoje uzore, onda jako dobro primijete i prihvate vrijednosti društva u kojem žive. Jako dobro znaju da njihov nastavnik dolazi na posao u polovnom Opelu, a umreženi kum načelnika u novom terencu. Jako se dobro vidi u kakvom kaputu se šeta učitelj ili znanstvenik, a u kakvom političar ili njegov nećak. Ako u društvu ne postavite ispravne uzore, pogotovo u društvu koje je kao hrvatsko prožeto žudnjom za materijalnim (koliko znate ljudi koji voze automobile par klasa iznad nego što bi ih realno mogli priuštiti), onda će uzor mladima postati upravo oni za koje ne želite da ikome budu uzor.

Međutim, ako omogućite mladima da sudjeluju u ovakvim projektima, ako omogućite mladima da spoznaju ljepotu znanosti, ljepotu traženja nepoznatog i ljepotu svemirskog istraživanja, mladima usađujete drugačije vrijednosti. Vrijednosti gdje se društveni status gradi znanjem i zalaganjem, a ne bahatošću. Vrijednosti gdje je bogatstvo broj znanstvenih radova ili patenata, a ne inča felgi na terencu. Vrijednosti gdje je novac nešto za trošenje i ulaganje u bolje, a ne status sam po sebi.

Hrvatska treba sudjelovati u svemirskim istraživanjima. Kao prvo, radi razvoja vlastitog gospodarstva. Ako želimo standard koji želimo, onda se moramo baviti tehnologijama koje donose novac – svatko tko misli da će mu pomoći kakva "tvornica i traka" kao prije 50 godina, krivo misli, osim ako ne želi raditi za minimalac i to azijski, a ne europski.

Industrija koja može pristojno platiti radnika je upravno hi-tech industrija, a takva traži i sudjelovanje u svemirskim istraživanjima.

Sve što proizvede za kakvu svemirsku letjelicu, pa i najmanji dio, izvrsna je referenca i izvrsno je iskustvo za daljnji rad. Nije bez veze da su punopravni članovi Europske svemirske agencije (ESA) jedna Austrija, Mađarska, pa čak i Rumunjska. Dok jedan Orban svašta kaže vezano za EU, uredno će držati Mađarsku u punopravnom članstvu ESA-e (Agencija nije dio EU-a) jer je svjestan – bez visoke tehnologije danas nema razvijene nacije, a ulazak u svemirska istraživanja upravo znači visoku tehnologiju koja može povući razvoj cijele države.

Hrvatska treba poslati svog astronauta na ISS

Hrvatska se također treba uključiti u ESA-u i Hrvatska također treba, koliko može, sudjelovati u svemirskim istraživanjima. Ako želimo biti nacija budućnosti, a ne crtica u povijesnom leksikonu, onda nam je mjesto među svima koji sada gledaju prema orbiti, a sutra prema Marsu, pa i dalje.

Hrvatska bi štoviše trebala poslati svog astronauta na ISS. Ne zato što imamo par desetaka milijuna kuna viška, nego zato da pokažemo svojim mladim generacijama da se uz rad, trud i učenje može postići puno i postati netko. U zemlji gdje su uzori korumpirani političari, likovi iz reality emisija i prečesto kriminalci, nasilnici ili oni koji sve rade za novac – potrebni su ljudi koji će pokazati mladim generacijama kako se može i drugačije. Potrebni su sportaši, izumitelji, znanstvenici, ali i oni koje se može najviše medijski iskoristiti – astronauti.

Poslati gore građanina Hrvatske možda košta, ali kada se pogledaju svi državni troškovi, to ne stoji puno i taj trošak bi se posredno uvelike vratio.

Astronauti, a u svijetu ih ima manje od 1000, još uvijek su vrsta heroja i to upravno onakvih heroja kakve Hrvatska treba. Jer ako ćemo gledati ovu zemlju u smislu njene budućnosti i željeti joj najbolje, onda ćemo gledati unaprijed i 50 i 100 godina, a to upravo znači i bavljenje svemirom jer za 100 godina naroda koji neće biti u svemiru skoro neće ni biti.

Uključivanje u punopravno članstvo ESA-e i slanje čovjeka u orbitu bili bi koraci koji bi Hrvatsku barem dijelom mogli izdići iz balkanske močvare i uvesti u grupu europskih država, gdje pripadamo. Takav korak novim generacijama mogao bi pokazati kako se može i bolje i drugačije od puta stagnacije, puta nerada i puta nepotizma kojima sada kao država koračamo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala