MINISTARSTVO OBRANE propustilo je u natječaj za nabavu borbenih zrakoplova staviti klauzulu o jamstvu za ozbiljnost ponude. U slučaju da je to učinilo, mogli smo od Izraela naplatiti godinu dana zavlačenja potpisivanja ugovora za nabavu zrakoplova.

Mogli smo naplatiti i rad ljudi koji su radili na natječaju, dnevnice, troškove kontrolnih posjeta i evaluacijske radove, a koji su  išli na trošak proračuna MORH-a. No nismo.

Izrael je u slučaju propasti dogovora mogao plaćati milijunske penale Hrvatskoj, ali...

Jamstva za ozbiljnost ponude traže se kako bi naručitelj bio siguran da će dogovorena roba ili usluga biti isporučena, a najčešće je riječ o novčanom pologu, bankarskoj garanciji ili bjanko zadužnici.

Jamstva se obično naplaćuju kada ponuđač odustane od svoje, već dogovorene ponude ili primjerice kada odbije potpisati ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum nakon što je dobio natječaj.

Da je Hrvatska zatražila takvo jamstvo, Izrael bi nakon propasti posla morao plaćati milijunske penale. No, takvo jamstvo nismo tražili pa nećemo dobiti - ništa.

MORH se brani da nisu morali tražiti jamstva u natječaju

Jamstva su uobičajena u poslovnima javne nabave, no iz MORH-a se brane kako oni ionako nisu obveznici Zakona o javnoj nabavi pa da to nisu ni morali. Naime, kada je riječ o nabavi koja uključuje obrambene ili sigurnosne značajke ne primjenjuje se Zakon o javnoj nabavi. No MORH-u nitko nije branio da se dodatno osigura kada je već riječ o poslu vrijednom pola milijardi dolara. Traženje jamstva u ovako velikim natječajima, provjerili smo, nije zabranjeno, kako sugeriraju iz MORH-a, nego poželjno i normalno.

"Ističemo da se na nabavu višenamjenskoga borbenog aviona primjenjuje izuzeće od Zakona u javnoj nabavi, propisano člankom 41., stavkom 1, točkom 10, u kojem stoji da se Zakon o javnoj nabavi ne primjenjuje na sklapanje ugovora o javnoj nabavi koji uključuju obrambene ili sigurnosne značajke, a koje sklapaju državna tijela Republike Hrvatske s državnim tijelima države članice ili treće države, a odnose se na nabavu vojne opreme ili sigurnosno osjetljive opreme; radove i usluge izravno povezane s takvom opremom, ili radove i usluge za izričito vojne namjene, ili sigurnosno osjetljive radove i sigurnosno osjetljive usluge", pravdaju se iz MORH. Iako smo postavili niz preciznih i konkretnih pitanja, iz MORH-a smo dobili nešto što se može opisati kao standardno priopćenje.

Vlada Izrael je jamac, ali nema naplate jamstva!?

Tako nam kažu da se u projektu nabave višenamjenskog aviona radi o modelu Government to Government ugovora, a Government to Government ugovor predstavlja strateški sporazum između vlade ponuditelja i vlade naručitelja čime su vlade jamac realizacije svih segmenata ugovora.

"Republika Hrvatska je od početka inzistirala na Government to Government modelu ugovora, kako bi se izbjegli partikularni interesi tvrtki i kako bi države preuzele odgovornost za provedbu projekta. Upravo zbog složenosti opremanja, dugoročne operativne uporabe i ukupnog održavanja sposobnosti borbenog zrakoplovstva koje osim aviona, uključuje operativnu i tehničku potporu, obuku, izgradnju infrastrukture nužno je partnerstvo s državom ponuditeljem, a ne samo s proizvođačem aviona. Takvo partnerstvo je moguće jedino realizacijom projekta na razini vlada (Government to Government ugovor, G2G)", kažu nam iz MORH-a.

Ljudi koji su radili natječaj su se naplatili iz proračuna MORH.a

Isto tako MORH i dalje inzistira na tezi kako  Governement to Government (G2G) ugovor između Republike Hrvatske kao kupca i Države Izrael kao izabranog ponuditelja nije sklopljen te nisu stvorene nikakve financijske obveze za Republiku Hrvatsku.

"Naglašavamo kako nema nikakve financijske štete za državni proračun niti za Republiku Hrvatsku", odgovaraju iz MORH.a No, zanimljivo je kako na kraju odgovora ipak priznaju da je bilo troškova i to troškova za ljude koji su radili na natječaju.

"Članovi Stručnog povjerenstva su djelatnici Ministarstva obrane i plaćeni su za svoj rad, kao i drugi djelatnici MORH-a", kažu iz MORH-a, no detalje troškova ne žele otkrivati. Naime, pitali smo ih koliko su stajale dnevnice i radni sati za povjerenstvo koje je odlučivalo o nabavi borbenih zrakoplova, putovanja, evaluacijski radovi i drugi troškovi, a koji su vezani uz natječaj. MORH se na ovaj upit pravio da ne postoji. Ne žele ni odgovarati na pitanja hoće li se na eventualno novom natječaju isključiti ponuda Države Izrael, što bi bilo nakon svega logično.

Kriju se troškovi, a Hrvatska ostaje bez ratnog zrakoplovstva

Ministru Damiru Krstičeviću u obrani svoje fotelje i blamaže RH u fijasku s nabavom borbenih zrakoplova nije ostalo ništa nego da "papagajski" ponavlja kako u ovom poslu Hrvatska nije imala nikakvih troškova. Isto već danima ponavlja i premijer Plenković. No očigledno je da je troškova bilo, samo što se ti troškovi za sada kriju.

Isto tako, prvi vojni avioni F-16, prema riječima ministra Krstičevića, trebali su doći u Hrvatsku sljedeće godine. S obzirom na to da će natječaj biti poništen, a novi nije ni raspisan, upitni su ti rokovi. Upitno je i koliko mogu letjeti postojeći MIG-ovi. Službeni podaci kažu još možda godinu ili dvije. Tu je i obuka pilota koja također nije ni počela pa je jasno da će se kasniti.

MORH o tim detaljima, za sada šuti, a ministar Krstičević u rijetkim medijskim istupima ponavlja da nije ništa kriv, dok mediji bliski vladi izbacuju spinove kako ćemo umjesto propuštenih milijuna dolara za jamstva dobiti "ispriku" Izraela.

O tome što je MORH eventualno propustio napraviti oko natječaja ovako velike vrijednosti upitali smo Arianu Velu, direktoricu tvrtke Avelant, jednu od vodećih konzultantica za EU fondove i stručnjakinju za javnu nabavu.

Evo što je uobičajeno kod nabavke robe velike vrijednosti

"Iako nisam imala uvid u dokumentaciju o nabavi pa je nezahvalno komentirati postupak, mogu načelno reći kakav su pravila. Zakonodavni okvir u ovom predmetu nabave je takav da se ne primjenjuju odredbe Zakona o javnoj nabavi (NN 120/2016), već Uredba o javnoj nabavi u području obrane i sigurnosti. Pretpostavljam da se naručitelj pozvao na odredbu članka 41. Zakona koja propisuje u kojim se situacijama Zakon ne primjenjuje kada su obrana i sigurnost u pitanju te da je primijenio Uredbu koja mu omogućuje da postupak ne bude javan radi zaštite interesa Republike Hrvatske. Za početak je važno utvrditi koji propis je primijenjen, koji postupak i koje je obrazloženje.Tek onda se može komentirati sukladnost s pozitivnim propisima. Postupci u području obrane i sigurnosti svakako imaju komponentu manje transparentnosti jer im to dopušta pravni okvir. Naravno, radi se o situacijama koje moraju biti usklađene sa zakonima te adekvatno obrazložene", kaže Vela u razgovoru za Index.

Ariana Vela: Zašto jamstvo nije traženo?

RH u natječaju nije tražio jamstva za ozbiljnost ponude, pozivajući se na izuzeće iz Zakona o javnoj nabavi, pa nas je zanimalo, s obzirom na fijasko, radi li se u ovom slučaju o zloporabi?

"Zakon o javnoj nabavi propisuje kada je moguće tražiti jamstva pa tako i jamstvo za ozbiljnost ponude. Cilj je ojačati poziciju naručitelja u postupku javne nabave. Uredba, također, propisuje mogućnost traženja jamstava, a odluku o tome donosi naručitelj. S obzirom na to da ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji je postupak primijenjen i temeljem kojeg potpisa, trebalo bi provjeriti s naručiteljem koji je razlog zbog kojeg jamstvo nije traženo. U postupcima javne nabave, čak i jednostavne nabave u kojima se Zakon ne primjenjuje, naručitelji traže jamstva, zato je važno dobiti jasno obrazloženje koji je razlog da u ovom slučaju jamstvo nije traženo jer se radi o javnoj nabavi velike vrijednosti", kaže Vela na kraju za Index.

Tako smo neodgovornim ponašanjem ministra Krstičevića koji je pošto-poto poželio upravo neisporučive Izraelske F-16, Barake, izgubili više od godinu dana u procesu nabave.

Dok ne osmislimo alternativno rješenje nećemo moći sami štititi naš zračni prostor, pa ćemo tu zaštitu morati platiti nekom od naših susjeda Italiji ili Mađarskoj, a ti troškovi se mjere u desecima milijuna eura godišnje.