KRIZE često djeluju kao akceleratori već započetih društvenih i tehnoloških promjena, pa tako i pandemijska kriza uzrokovana covidom-19. Zbog čestih lockdownova, više rada od kuće i općenito manje mobilnosti ljudi su počeli češće kupovati stvari na internetu.

Internet trgovina u svijetu

2020. je 73% korisnika interneta, tj. 65% od ukupnog broja stanovnika 16-74 godine u EU kupilo nešto preko interneta. Najviše se kupuje odjeća (63% e-kupaca), namještaj i vrtlarska oprema (29% e-kupaca), dostava hrane (28%), kozmetika (27%), knjige i novine (26%) te računala i električni proizvodi (26%). Internet trgovina raste pa je 2015. 62% korisnika interneta kupovalo na njemu, a 2020. 73%. A ako se brojke usporede s 2010. kada je na razini EU 54% korisnika interneta koristilo internet trgovinu, onda je jasno kako se radi o brzorastućem trendu koji je već dio svakodnevice.

Mladi su više koristili internet trgovinu, ali je zanimljivo da je više od 50% ljudi iznad 65 godina koji koriste internet bilo i e-kupac. Internet trgovinu također više koriste obrazovani i samozaposleni.

Prihvaćenost internet trgovine dosta varira unutar EU, od 89% od ukupnog stanovništva (od 16 do 74 godine) Danske do 31% u Bugarskoj.

Internet trgovina u Hrvatskoj

Hrvatska se s 80% ljudi koji su koristili internet i 55% ljudi koji su kupovali preko interneta svrstava među države ispod prosjeka EU (89% koristilo je internet, a 65% kupovalo je preko interneta). Susjedi Slovenci s 88% stanovništva koje koristi internet i 63% koje koristi internet trgovinu su blizu prosjeka EU, a u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, BiH i Crnoj Gori su i internet i internet trgovina manje rašireni. U Srbiji 79% ljudi koristi internet, a 38% internet trgovinu, Sjevernoj Makedoniji 84% koristi internet i 34% internet trgovinu, BiH 74% internet i 28% internet trgovinu, a u Crnoj Gori 79% internet i 23% internet trgovinu.

Iako se radi o globalnom fenomenu i podjednako je lako kupiti od trgovca iz Kine i SAD-a kao od trgovca na domaćem tržištu, izgleda da kupci i na internetu ostaju vjerni domaćim dobavljačima. 88% e-kupaca je u zadnjih godinu dana kupilo od domaćeg dobavljača u svojoj zemlji, 35% dobavljača iz neke druge države EU, a 25% države izvan EU.

Iako u Hrvatskoj danas ima nekoliko tisuća internet trgovina različite veličine, najviše se prodaje potrošačka elektronika i razna oprema (32%), slijede prehrambeni proizvodi i razna roba široke potrošnje (15%), moda (15%), kozmetika, namještaj i igračke – svaka od tih kategorija drži oko pet posto ukupne količine robe koja se prodaje putem interneta. Od usluga u Hrvatskoj se putem interneta najviše kupuju ulaznice za razne događaje, putovanja i avio-karte.

Loše korištenje internet trgovine

Začuđuje to što ih samo 20 posto pristaje na plaćanje kreditnim karticama, a PayPal koristi samo 10 posto. Takav čudan miks prihvaćanja najmodernijeg načina prodaje i poslovanja (internet trgovina), a istodobnog odbijanja modernog načina plaćanja pokazuje određenu neozbiljnost domaćih internet trgovina. Mnoge kompanije kao da su otvarale web trgovine čisto kao novitet i da bi mogle tvrditi kako ih imaju, a ne da ih iskoriste za iskorak u poslovanju. Jer da jesu, onda bi internet trgovinu spojili s plaćanjem putem interneta.

Većina tvrtki iz Hrvatske nije shvatila potencijal internet trgovine. Radi se o načinu poslovanja i segmentu tržišta koji kontinuirano raste iz godine u godinu; od Kine, preko EU do SAD-a. Potencijal je ogroman jer se tek otvaraju nove mogućnosti i sama je u fazi ekspanzije. Štoviše, govorimo o glavnoj promjeni koja je zadesila trgovinski sektor u ovom stoljeću.

Internet trgovine djeluju na principu B2C (Business to costumer) poslovanja, ali postoji još jedan segment internet trgovine koji se rijetko spominje, a to je B2B (Business to business), tj. internet stranice koje su namijenjene isključivo kompanijama za pronalaženje drugih kompanija koje će biti kupci ili dobavljači.

One nisu internet trgovina u užem smislu i uglavnom služe samo za lakše povezivanje poslovnih partnera, ali su jako bitan segment internet trgovine u širem smislu. Neke od njih, poput Trade Wheela, toliko su utjecajne i efikasne u onome što rade da cijeli okruzi u Kini potpisuju sporazume o suradnji s njima. 2019. je kineski Jinxian County, koji broji 360.000 stanovnika, potpisao sporazum o suradnji s Trade Wheel B2B platformom u svrhu olakšavanja plasmana proizvoda svojim kompanijama.

Takve platforme su u Hrvatskoj velikoj većini kompanija nepoznate, pa se još oslanjaju na stare metode pronalaska poslovnih partnera i novih tržišta. A kada i pokušaju nešto novo, to bude u stilu internet trgovine koja ne prihvaća plaćanje karticama.

Nije kriva samo država

Privatnici u Hrvatskoj su se navikli kritizirati državu, i to s dobrim razlogom. Ali s vremena na vrijeme bi trebali pogledati istini u oči i priznati da ni oni sami nisu baš najspremniji za reforme, inovativne metode, moderan način poslovanja i strateško promišljanje.

Krivnja države i političara za gospodarsko stanje u Hrvatskoj je apsolutno golema i dominantna. No nije samo javni sektor kriv zbog loših gospodarskih rezultata. Dobar dio privatnog je zapeo u prošlosti i ne gleda u budućnost.