PROTEKLIH dana je u sjeni afere Janaf ostala činjenica da su predsjednik RH Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković u Zagrebu ugostili trojicu istaknutih političara iz BiH. Milanović je u posjet pozvao člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorada Dodika, koji je onda bio na sastanku i s Plenkovićem, koji je pak nekoliko dana ranije ugostio predsjednike stranaka HDZ BiH Dragana Čovića i SDA Bakira Izetbegovića, neformalne lidere Hrvata i Bošnjaka u BiH.

>> Dodik se u Zagrebu sastao s Milanovićem i Plenkovićem: "Nas tretiraju kao agresore"

>> Plenković u Zagrebu skupa primio Čovića i Izetbegovića, Čović kritizirao stanje u BiH

Prvo što upada u oči jest da to u institucionalnom smislu nisu bili susreti na jednakoj razini: s jedne strane su bili predsjednik i premijer RH, sukreatori vanjske politike Hrvatske, a s druge jedan član Predsjedništva BiH i dvojica predsjednika stranaka iz BiH koji nemaju nikakve relevantne institucionalne pozicije u BiH. Drugim riječima, službeni Zagreb je u ovim susretima namjerno zaobišao druga dva člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića i Željka Komšića. Istovremeno je Dodik u Zagrebu bio više kao neupitni despot Republike Srpske, manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, a manje kao član kolektivnog Predsjedništva BiH.

Realpolitički potez službenog Zagreba

S druge strane, službeni je Zagreb postupio realpolitički: Dodik, Čović i Izetbegović su pravi centri političke moći u BiH, oni koji kontroliraju situaciju na terenu, dok su Džaferović i Komšić u najboljem slučaju ikebane. 

Za bilo kakav dogovor u BiH potreban je baš trojac Dodik-Čović-Izetbegović, koji je proteklih dana pohodio Zagreb, pa je s te strane logično što se zaobišlo Džaferovića, koji je puka Izetbegovićeva transmisija, i Komšića, kojega su za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izabrali pretežito Bošnjaci, a čija stranka Demokratska fronta predstavlja minornu političku snagu u Federaciji BiH, čija je jedina funkcija pomoći održanju SDA na vlasti. Jednostavnije rečeno, i Džaferović i Komšić su u političkom smislu Izetbegovićevi vazali te se s njima ništa ionako ne može dogovoriti bez Izetbegovićevog blagoslova.

>> Izetbegović: U ovakvim okolnostima nema smisla nastaviti pregovore s HDZ-om BiH

>> Sastali se Plenković i Izetbegović. Komšić: Šta Hrvatska ima s izbornim zakonom BiH?

Promjena izbornog zakona u Federaciji BiH

Razlog pojačane diplomatske aktivnosti službenog Zagreba također nije tajna. Susrete s bosanskohercegovačkim političarima potaknula je činjenica da bosanskohercegovački Hrvati trenutno nemaju svojeg predstavnika u Predsjedništvu BiH te da su pregovori oko izmjena izbornog zakona u Federaciji BiH, većem entitetu, odavno zakočeni.

Ipak, teško je povjerovati da će ovi potezi službenog Zagreba uroditi plodom. 

Dodik se odavno pokazao nemogućim za suradnju jer njemu u interesu i nije da se riješi problem izbornog zakona u Federaciji BiH, zato što se u međuvremenu može predstavljati kao veliki zaštitnik bosanskohercegovačkih Hrvata, u čemu mu pomažu i korisni idioti iz tragično zaostalog medijskog prostora pod kontrolom HDZ-a BiH.

>> Eurozastupnica HDZ-a: Gospodin Dodik jedini nikad nije ratovao protiv Hrvata

Čović je također odavno kompromitiran političar, vječni predsjednik HDZ-a BiH kojeg uopće i nije briga za sudbinu bosanskohercegovačkih Hrvata, nego samo za održavanje svoje pozicije moći i bogaćenje koje to prati.

Izetbegović nije neupitni lider Bošnjaka

Izetbegović je pak suočen s previranjima u vlastitoj stranci te neomiljen među Bošnjacima kao mali sin većeg oca, a tome pomaže i bahato ponašanje njegove supruge Sebije, koja drma Kliničkim univerzitetskim centrom Sarajevo i ima običaj svoj luksuzni Mercedes parkirati na pločnik dok ide u šoping u ekskluzivan butik.

Da su Dodik, Čović i Izetbegović ljudi od dogovora, sami bi ga već postigli. Situacija je baš obratna, svoj trojici odgovara trenutno nefunkcionalne stanje BiH, koje uostalom sami proizvode, jer je tako lakše nastaviti organizirano otimanje javnog novca, čime se primarno bave lideri tri nacionalističke oligarhije koji se predstavljaju kao lideri tri konstitutivna naroda.

Dodikov cinizam o "riješenim problema Hrvata u Republici Srpskoj"

Dodika, Čovića i Izetbegovića razumu nisu uspjeli privesti ni SAD ni Europska unija pa je pomalo smiješno što Hrvatska uopće pokušava. Jedino što je službeni Zagreb zasad uspio postići je iritiranje bošnjačke javnosti u Sarajevu, davanje materijala Čoviću da tvrdi kako on nešto doista radi te priliku Dodiku da se cinično pohvali kako je njemu "lagodno u Zagrebu razgovarati o položaju Hrvata u Republici Srpskoj jer su njihovi problemi riješeni". Da, jer su etnički očišćeni. Kad nema ljudi, nema ni problema.

U svakom slučaju, već sada je prilično jasno da će po svemu sudeći nova inicijativa službenog Zagreba završiti debaklom, ali to hrvatsku vanjsku politiku nije zaustavljalo ni prije.

Analitičarka Ivana Marić: Pregovori mimo institucija su izraz nepoštovanja prema BiH

Da bismo razumjeli kako se sve ovo percipira u BiH obratili smo se političkoj analitičarki iz Sarajeva Ivani Marić.

Za početak smo je pitali je li novi angažman Hrvatske u vezi s BiH dobar za BiH.

"O unutrašnjim pitanjima BiH mogu odlučivati samo službene institucije Bosne i Hercegovine, prvenstveno parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u kojoj sjede političari koje su građani izabrali da ih zastupaju. Svi pregovori van ove institucije su izraz nepoštovanja prema Bosni i Hercegovini, njenim institucijama i zvaničnicima koje su građani izabrali. Pri tome prvenstveno mislim na nepoštovanje bosanskohercegovačkih političara pa tek onda zvaničnih predstavnika drugih država", govori nam Marić.

"Kako bi Hrvatska reagirala da članovi Predsjedništva BiH u zvaničnu posjetu pozovu predsjednike različitih stranaka da razgovaraju o unutarnjim problemima Hrvatske? To što zvaničnici BiH namjerno zaobilaze institucije BiH i diplomatski protokol ne daje pravo hrvatskim zvaničnicima da se isto tako ponašaju u odnosu prema susjednoj državi", kaže naša sugovornica.

Zaobilaženje Komšića i Džaferovića

U roku od tjedan dana Zagreb su na poziv vrha hrvatske vlasti posjetili Milorad Dodik pa onda i Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Upadljivo je da je u svemu tome zaobiđen Željko Komšić. Što iz toga možemo zaključiti, pitamo.

"Nije samo zaobiđen Željko Komšić već i Šefik Džaferović, drugi član Predsjedništva BiH. Za razliku od Dodikove posjete Zagrebu koju su ova dva političara oštro osudila, za posjetu Izetbegovića i Čovića Zagrebu imaju samo riječi pohvale iako se u oba slučaja radi o privatnim posjetama", ističe Ivana Marić.

Hrvatsku su u posljednjih 10 dana posjetili predsjednici tri nacionalne stranke koji nemaju legitimitet predstavljati svoje narode iako se tako vole predstavljati, navodi analitičarka.

"Prema Ustavu i zakonima, konstitutivni narodi u BiH nemaju svog zvaničnog predstavnika. BiH ima članove Predsjedništva BiH, koji imaju pravo i obavezu da jednako zastupaju sve građane BiH. Problem je u tome što su predsjednici nacionalnih stranaka u BiH u javni diskurs nametnuli nacionalne reprezentacije i sebe kao samoprozvane selektore tih reprezentacija. Još veći problem je što su tu njihovu podjelu prihvatili i hrvatski, ali i međunarodni diplomati. Svi pregovori se dešavaju van zvaničnih institucija BiH, što je nedopustivo. Dodik, Čović i Izetbegović su obesmislili i obezvrijedili demokratske izbore, a time i demokratski izabrane predstavnike građana u parlamentima. Parlament je sveden na izvršioca odluka koje su dogovorili nacionalni lideri", kaže Marić.

SDA i HDZ BiH su saveznici, a ne protivnici

U čemu je zapravo spor oko izmjena izbornog zakona, oko čega se Čović i Izetbegović već mjesecima ne uspijevaju dogovoriti?

"SDA i HDZ BiH su prije trideset godina zavezali svoje stranačke zastave i nikad ih od tada nisu razvezali. Ukoliko se ta dva, najduža koaliciona partnera, o nečemu ne mogu dogovoriti onda oni i ne žele da se dogovore o tome, ali im nadmudrivanje u javnosti donosi političke poene. HDZ BiH se žali da im drugi tj. Bošnjaci, biraju predstavnike u vlasti i izmjenama Izbornog zakona BiH traže veću zastupljenost Hrvata. Pri tome izostavljaju navesti činjenicu da u klubu Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH od ukupno pet delegata četiri su iz HDZ-a BiH, u klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH od 17 delegata njih 13 je iz HDZ-a BiH, a HDZ BiH ima i jednog delegata u klubu Srba", pojašnjava Marić.

 Očito je da im ne smeta da oni drugima biraju predstavnike. HDZ-u BiH također ne smeta ni što u Republici Srpskoj drugi biraju njihove predstavnike, posebno u vladi RS-a i pored jako dobrih odnosa Čovića s Dodikom. HDZ BiH je u Vijeću ministara BiH od SDA i DF-a dobila svako ministarstvo i svaku instituciju koju su tražili. Jedino što HDZ BiH nije dobila je mjesto člana Predsjedništva BiH, a vidimo da to Čoviću ne smeta da se ponaša kao da je izabran u Predsjedništvo BiH pa provodi vanjsku politiku BiH. Toliku zastupljenost nema niti jedna druga politička stranka u BiH", objašnjava Ivana Marić.

Ona naglašava da su lokalni izbori u BiH zakazani za 15. studenog pa se ovi posjeti moraju promatrati i u tom kontekstu. 

"Kao i uvijek do sada, nacionalne stranke nemaju rezultate kojima bi dobivale izbornu kampanju pa koriste provjerenu formulu za dobivanje glasova, podizanje nacionalnih tenzija", upozorava Marić.

Licemjerje bošnjačke javnosti

Kada je riječ o reakcijama u BiH, Ivana Marić nam kaže da su one potpuno različite i pokazuju licemjerje političke scene BiH i to najviše u dijelovima gdje su Bošnjaci većina jer u drugim dijelovima države ovo i nije zapažena vijest. 

"Javnost je u velikoj mjeri osuđivala zvaničnu posjetu Dodika Zagrebu prvenstveno zbog toga jer on trenutno nije predsjedavajući Predsjedništva BiH i nema ovlasti da ide u službenu posjetu drugim državama. Postavljalo se pitanje u kojem svojstvu su Plenković i Milanović pozvali Dodika. Javnost je također s negodovanjem primila i posjetu Izetbegovića i Čovića u Zagrebu jer oni nemaju ovlasti za vođenje vanjske politike. Njih dvojica su članovi kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i ako su išli u tom svojstvu onda je s njima morao ići i Nikola Špirić (SNSD) koji je trenutno predsjedavajući ovog Doma", objašnjava Ivana Marić.

Ova analitičarka ističe da je očito da su Dodik, Čović i Izetbegović u službeni posjet Zagrebu išli kao predsjednici svojih stranaka, koji su s hrvatskim dužnosnicima razgovarali o unutrašnjim problemima BiH. 

"To Hrvatska sebi ne bi smjela dozvoliti jer to nije u skladu s Ustavom BiH i s diplomatskim protokolom", smatra Ivana Marić.

Službeni Zagreb pomaže šefovima klanova koji se predstavljaju kao nacionalni lideri

Milanović i Plenković su, kada se sve zbroji i oduzme, svojim nedavnim potezima jedino pomogli trojici nacionalističkih lidera u BiH. U pokušaju da se riješe institucionalni i zakonodavni problemi u BiH, koja po Daytonskom sporazumu očito ne može biti funkcionalna država, oni su zaobišli institucije i usmjerili se na priznavanje sirove političke moći Dodika, Čovića i Izetbegovića, što njima itekako odgovara jer ih za institucije uopće i nije briga. 

Predsjednik i premijer RH su doveli Hrvatsku u situaciju u kojoj Dodik o namjerama politike RH prema BiH referira srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji za razliku od službenog Zagreba može računati na vjernost Republike Srpske.

>> Dodik prepričao Vučiću što je razgovarao s Plenkovićem i Milanovićem

Čović je pak odavno Dodikov glavni koalicijski partner, a vežu ih i raznoliki financijski interesi, te službeni Zagreb beskrupulozno pretvara u svojeg eksponenta unutar Europske unije.

>> Šef HDZ-a BiH: Svi imaju koristi od Dodikovog posjeta Milanoviću i Plenkoviću

Izetbegovića su pak legitimirali kao jedinog relevantnog predstavnika Bošnjaka, iako nije član Predsjedništva BiH niti SDA ima plebiscitarnu podršku među Bošnjacima. Povrh svega toga, službeni Zagreb sustavno ignorira one političke snage u BiH, poput Naše stranke, koje pokušavaju BiH izvesti iz ralja etnonacionalizma pa su zato svačija omiljena meta.

Hoće li SAD spasiti stvar?

Moguće je da će se sve to nekim čudom isplatiti tijekom nadolazećeg posjeta regiji američkog državnog tajnika Mikea Pompea, no jasno je da Trumpova administracija više energije posvećuje relaksaciji odnosa između Srbije i Kosova nego rješavanju situacije u BiH. 

Da bi Hrvatska imala veći utjecaj u BiH, što očito želi, potreban je potpuni redizajn politike prema susjednoj državi, koja se onda više ne bi temeljila samo na sastančenju sa šefovima tri etnonacionalne mafijaške skupine koji figuriraju kao nacionalni lideri, nego na drugačijim, zdravijim temeljima. Službeni Zagreb se zasad za to nije pokazao sposoban. Ili, kako bi to rekli u BiH, što se petljaš kad ne znaš?