IZMEĐU Vukovara i Vinkovaca, na svega par koraka od glavne ceste u općini Nuštar, nalazi se ruševina gotovo tristo godina starog dvorca obitelji Khuen Héderváry Belási.

Teško ga je zaobići ako vozite kroz Nuštar. Najprije vam pažnju privuče da se pored vas pojavilo nešto toliko ogromno, a tako devastirano, a onda kad zastanete promatrati detalje u građevini koja odiše narodnjačkim romantizmom, što prema nekim povjesničarima predstavlja posebnost u odnosu na druge hrvatske dvorce, jednostavno vas povuče u razgledavanje.

U dvorcu su živjeli grofovi, kroz povijest su tu bili škola, kladionica i starački dom

Manji dio dvorca još je živ. Nazire se svjetlo iza dva-tri mutna stakla na prozorima. To je kafić. Gleda na nogometno igralište lokalnog kluba, NK Nosterije. 

S natpisa iznad jednih vrata na dvorcu vidimo da se ondje smjestio i šahovski klub, ali i da je kroz raniju povijest dom gofova i plemića služio kao - kladionica. Još prije toga je Poljoprivredna zadruga ondje smjestila starački dom i osnovnu školu. Teško je reći kad je propadanje dvorca službeno započelo, ali poznata plemićka obitelj Khuen Belási napustila ga je 1944. godine.

Dvorac je znao imati i preko sto sluga. Mještani malog Nuštra zato su za njega posebno vezani. 

U sklopu dvorca postojala je sirotinjska kuhinja u koju su svaki dan dolazila jesti siromašna školska djeca te su dobivala odijelo i igračke. Grofovska obitelj brinula je o rodiljama u selu, nemoćnima i beskućnicima. 

Dvorac je imao više od 100 sluga, a dobivali su božićnice, uskrsnice, odijela, kolače, vino, janjetinu...

Etnologinja Ljubica Gligorević prikupila je i zapisala podatke o plaćama radnika. Tako imamo podatak da je dvorski kočijaš u jednoj kalendarskoj godini dobivao:

"16 metara žita, 14 metara drva, 28 kilograma soli, stan, svjetlo, 'fraj', litru mlijeka na dan, jutro zemlje za kukuruz posijano, 'frtalj' bašče, svake godine ljetno i zimsko odijelo - kočijašku uniformu, svake treće godine kaput, svake četvrte bundu, par cipela, par poluđonova, 150 dinara mjesečno za druge potrepštine."

I to nije sve. Radnici su dobivali i slaninu, divljač, petrolej, dar za Božić po želji, uz to tanjur suhih kolača, litru vina, božićni kolač - pletenicu i dodatnu novčanu nagradu prema zasluzi. Za Badnjak bi dobili i bor i divljeg zeca, za Silvestrovo je svaki sluga primio pola litre punča, tri-četiri krafne i opet novac po zasluzi. 

Gligorević dalje piše da bi u ta blagdanska doba pred dvorac dolazili seoski svirači, čestitali Novu godinu pa bi i oni dobivali punč, vino, krafne, 'tringelt'. Skupili bi darove i išli dalje. Za Uskrs su dobivali šunke, teletinu, janjetinu, jaja, putra 'milihbrota' (mliječnog kruha), a i tanjur kolača, litru vina i opet novac po zasluzi.

Bio je u vlasništvu zloglasnog baruna Trenka, jednog od najstarijih ratnih profitera

Dvorac je nadograđivan kroz povijest pa su stručnjaci podijeljeni oko toga tko ga je izgradio

Budući da je dvorac kroz povijest nadograđivan i rađen u etapama, stručnjaci ga ne mogu pripisati jednom autoru. Pretpostavlja se da su za konačni izgled dvorca, kakvog danas možemo vidjeti u grubim crtama, zaslužni Anton IV. grof Khuen Belási i Stjepan (Istvan) Müller, koji je nakon 1881. godine izgradio mali dvorac odmah do velikog.

Gradnja najstarijeg, baroknog dijela dvorca, kao i sam odabir Nuštra za sjedište vlastelinstva, djelo je grofa Maximiliana Eugena Gosseaua d’Heneffa.

U njemu je živio i hrvatski ban Khuen Belási (Héderváry). Vrlo kratko dvorac je bio i u vlasništvu baruna Franje Trenka, ratnika za kojeg se vjeruje da je preživio 102 dvoboja.

Neki izvori navode da je Trenk dvorac kupio od prodaje ratnog plijena, što bi značilo da je u neku ruku bio ratni profiter. Imao je imanje u Brestovcu koje je naslijedio od oca, tamo se oženio i dobio četvero djece, no onda je došla kuga i ostavila ga samog pa se vratio ratnim pohodima zahvaljujući kojima je ušao u povijest. 

Nakon Trenka, kupio ga je barun de Slavnica, a onda grofovi Khuen Belási 

Trenk je bio drugi vlasnik dvorca, kupio ga je 1741. godine. Ubrzo nakon toga biva uhićen, a dvorac prelazi u vlasništvo Dvorske komore. 

Iz popisa Trenkove imovine saznalo se da je dvorac na drugoj etaži imao deset soba, dok je donja imala sedam s kuhinjom i podrumom. Kuhinja je zauzimala cijelo prizemlje manjeg krila.

Nuštarsko imanje 1751. kupuje barun Mihovil Šandor de Slavnica. Potkraj 18. i početkom 19. stoljeća nuštarsko vlastelinstvo postupno prelazi rodbinskim vezama ili kupnjom u posjed grofovske obitelji Khuen Belási.

Obitelj Khuen (Héderváry) Belási je vrlo stara plemićka obitelj iz Tirola. Na stranici Hrvatskog državnog arhiva piše da su u Nuštru boravili preko 160 godina, preciznije, od 1782. do 1944. godine. 

Grofovi iz obitelji Khuen Belási upravljali su dvorcem 160 godina

"Grofovstvo je obitelj Khuen Belási dobila 1630. godine, a kraljevsko grofovstvo dobila su braća Matija, Karlo Baltazar, Leopold te njihov nećak Jakov. Matiji je sedam godina kasnije podijeljen i ugarski indigenat. Njegovi potomci, odnosno ugarska grana obitelji, došla je u posjed Nuštra za generala grofa Antuna Khuena, koji je preko svoje supruge Jozefine rođene Šandor de Slavnica, 1782. godine u miraz dobio trećinu nuštarskog imanja", navodi se na stranici državnog arhiva. 

Dio dvorca Khuenima je donijela grofica u miraz, a ostalo su kupili

Dalje pišu kako je grof Anton II. Khuen Belási 1810. godine oženio groficu Carolinu Viczay Héderváry, a već je iduće godine, odlučivši se za stalno ostati u Nuštru, otkupio i preostale dvije trećine vlastelinstva dvorca:

"Jedan od posljednjih vlasnika Nuštra bio je Antun Khuen Belási (umro 1928. g), brat hrvatskog bana Dragutina tj. Karla Khuena Héderváryja. Inače, naslov Héderváry, koji su bili nosili članovi izumrle i s obitelji Khuen Belási ženidbenim srodstvom povezane obitelji Viczay, grof Karlo preuzeo je tek 1874. godine, zamijenivši dotadašnji naslov Belási. Obitelj Khuen Belási napušta Nuštar 1944. godine."

I ranija povijest ostavila je traga na dvorcu. U Domovinskom ratu, 1991. godine, dvorac je oštećen, a sav namještaj iz njega pokraden. Na pročeljima su još uvijek vidljivi ostaci ratnih gelera i granata.

Za obnovu ide 105 milijuna kuna iz projekta Slavonija, Baranja, Srijem

Dvorac je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Pred njim su, konačno, bolji dani. Očekuje ga potpuna restauracija.

Općina Nuštar je u suradnji sa Županijom uspjela povući 105 milijuna kuna od hrvatske vlade kroz projekt Slavonija, Baranja, Srijem i konačno imaju sredstva da sačuvaju tu vrijednu povijesnu znamenitost koja može postati i razlog turistima, barem onima koji vole povijest, da se zalete na istok države. 

Dvorac Khuen Belási sastoji se od malog i velikog dvorca, kapelice te dvije pomoćne građevine oko kojih se i danas vide tragovi impozantnog perivoja. Dvorac ima jednu podzemnu i tri nadzemne etaže: podrum, prizemlje, prvi kat i potkrovlje. Nekoć je imao ribnjak i hipodrom.

Dio dvorca postat će muzej, dio hotel

Iz idejnog projekta doznajemo da bi na bruto površini građevine od 4358 metara kvadratnih u velikom dvorcu trebao biti Muzej, a u malom - hotel. 

Muzej će imati ulaznu halu, izložbene prostore, prostorije uprave, knjižnicu i čitaonicu, muzejska spremišta, višenamjenske salone i dvorane za najam, suvenirnicu i šetnicu za razgledavanje krovišta u potkrovlju.

Dvorac očekuje uklanjanje sanitarija, mijenjanje instalacija i rušenje dijela zidova, postavljanje dječjeg igrališta, uređenje parkirališta, dobit će ukrasni vrt, vidikovac, autobusno stajalište, kiosk, a uredit će se i postojeća kapela. Dvorac bi trebao imati i dizalo te postati u potpunosti dostupan osobama s invaliditetom. 

Današnje vodstvo Nuštra smatra da će obnova dvorca jako puno značiti za općinu i mještane

Hrvoje Drinovac, načelnik Općine Nuštar, svjestan je turističkog potencijala koji dvorac ima. 

"Sama obnova dvorca će jako puno značiti za općinu i mještane. Nadam se kako bi obnovom dvorca mogao zaživjeti turizam u općini, podignuti gospodarstvo, a samim tim i nova zapošljavanja. Na dvorcu su jako velika oštećenja. U par navrata smo tražili hitnu sanaciju krovišta. Sredstva koja smo dobivali nisu bila dostojna nekih zahvata tako da smo ta odobrena sredstva preusmjeravali na daljnju projektnu dokumentaciju", poručuje Drinovac. 

Cijeli dvorac je u potpunosti u vlasništvu Općine koja je s godinama pokušavala pronaći način da ga obnovi, ali sredstva koja to iziskuje jednostavno im je bilo nemoguće pronaći.

"Izrada projektne dokumentacije obnove nuštarskog dvorca Khuen Belási traje već godinama. Napokon smo ishodili građevinsku dozvolu koja nam je uvjet kako bi se mogli prijaviti na određene natječaje. Kako imamo gotove projekte i građevinsku dozvolu tako i znamo kako bi dvorac trebao izgledati i što bi u njemu trebalo biti smješteno", dodao je načelnik.