Hrvatskim studentima i učenicima otvoreno prodaju uređaje za varanje na ispitima

Hrvatskim studentima i učenicima otvoreno prodaju uređaje za varanje na ispitima
Screenshot: YouTube

VARANJE na ispitima razvojem tehnologije svakim danom postaje sve lakše. Više nema potrebe za šaptanjem, virenjem preko ramena, krađom ispita i papirićima ispisanim sitnim formulama i definicijama; u Hrvatskoj je danas učenicima i studentima moguće bez problema nabaviti prilično sofisticiranu opremu za te svrhe i to po vrlo pristupačnim cijenama.

"Student bubice - vaš najbolji šalabahter"

Primjerice, na web stranici pod nazivom Student bubice - Vaš najbolji šalabahter moguće je kupiti ili unajmiti najnovije uređaje koje je nastavnicima i dežurnima na ispitima sve teže otkriti - od bubica za uši u boji kože, preko kemijskih olovaka, gumba i naočala s ugrađenim kamerama, do šalabahtera u obliku ručnih satova ili kalkulatora.

Vlasnik stranice koja pokriva Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru hvali se otvoreno, bez ikakvog uvijanja, uređajima koji su najbolji za varanje nastavnika. Posebno ističe da ne nudi zastarjele proizvode loše kvalitete koji se mogu lako otkriti i prepoznati, a hvali se i petogodišnjim iskustvom.

"Proizvodi koje prodajemo za sada su još dovoljno nepoznati"

"Na ovoj stranici nećete naći debele i primjetne Bluetooth kemijske olovke, niti Bluetooth naočale, jer iste ne prodajemo. Ne prodajemo ih iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji – setovi koji su u ponudi na ovim stranicama imaju ugrađeno 3.5 wattno pojačalo zvuka koje čini ogromnu razliku kako u glasnoći, tako i u samoj kvaliteti zvuka, a za sada ne postoji kemijska, niti naočale s tim pojačalom. Drugi razlog je što su oba proizvoda poprilično uočljiva zbog svojih dimenzija i već su duže na tržištu, tako da su osobe zadužene za nadzor prilikom ispita, sastanaka i sl. već upoznate s njihovim izgledom, a samim time mogućnost prikrivene komunikacije je znatno smanjena. Svi proizvodi koje mi prodajemo, a vidljivi su izvana prilikom upotrebe, najnovijeg su dizajna te su za sada još dovoljno nepoznati", stoji na stranici.

Bubice, satovi šalabahteri, naočale s kamerama...

Cijene usluga i uređaja kreću se od oko 150 kn, koliko će trebati izdvojiti za unajmljivanje bubica za uho, preko 395 kn, koliko košta kupovina jeftinijeg sata šalabahtera u koji je moguće pohraniti obilje sadržaja, do 820 kn, koliko stoje naočale s kamerama.

Uređaje je za sada moguće isprobati samo u Zagrebu i Beogradu, s time da se zainteresirani za probu moraju posebno unaprijed dogovoriti s vlasnikom. Inače, takvi uređaji mogu se nabaviti i preko internetskih oglasnika.

Vlasnik nije bio razgovorljiv, prekinuo je vezu

Stranica između ostalog nudi velik izbor snimaka koji demonstriraju kako uređaji rade i kakvu kvalitetu usluge pružaju. Iz činjenice da je svaki od njih pregledan više tisuća puta stječe se dojam da interesa ne manjka. No ipak, pokušali smo od samog vlasnika stranice doznati kako ide posao u zemlji u kojoj plagijat nije stran pojam nikome, od osnovnoškolaca preko maturanata do sudaca, sveučilišnih profesora, akademika i ministara. Još je uvijek relativno živo sjećanje na pravosudnu operaciju Indeks, pokrenutu 2008., koja je pokazala da se u Hrvatskoj razvio cijeli biznis trgovanja ispitima i diplomama. Naravno, bili smo radoznali i ide li posao bolje u našem susjedstvu, s kojim se rado uspoređujemo.

Nažalost, znatiželju nismo uspjeli utažiti. Vlasnik nam se javio vrlo susretljivo; na pitanje je li to stranica koju tražimo, odgovorio je potvrdno čak i prije nego što je rečenica bila dovršena, vjerojatno na temelju iskustva da je ljudima koji zovu pomalo neugodno otvoreno priznati da traže opremu za varanje. No čim je shvatio da smo zainteresirani za njihovo poslovanje, a ne za nabavu nekog od proizvoda, topao muški glas s jakim srpskim naglaskom postao je hladniji.

Ugasio pristup stranici nakon što smo ga nazvali

"Nisam zainteresiran i nisam zainteresiran za davanje nikakvih komentara. Hvala vam", bio je lažno kurtoazan nepoznati sugovornik, nakon čega je uslijedio prekid linije. Naše razočaranje nije bilo veliko jer puno više nismo ni očekivali.

Nakon razgovora stranica je nestala, odnosno za ulazak na nju postalo je neophodno upisati korisničko ime i lozinku.

Kako se problem rješava u našem sustavu?

Budući da se ovaj problem uvijek i svuda rješava u samom obrazovnom sustavu, a ne kroz obračun s kompanijama koje razvijaju razne tehnologije za različite svrhe (od kojih neke, za razliku od ove, mogu biti etički sasvim prihvatljive), obratili smo se nadležnim institucijama - resornom ministarstvu i Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) koji provodi državne mature.

Zanimalo nas je što one poduzimaju kako bi obuzdale kulturu varanja i krađe u odgojno-obrazovnim institucijama.

Učenike se za korištenje opreme za prepisivanje "kažnjava" opomenama

Iz resornog ministarstva kratko su nam odgovorili da učenicima, ako im se otkrije korištenje opreme za prepisivanje, može biti izrečena mjera opomene. Ako nastave ponavljati prekršaj, mogu im se izreći ukor, strogi ukor ili pak preseljenje ili isključenje iz škole. Ova posljednja mjera nije moguća u osnovnim školama jer je osnovno obrazovanje obavezno.

Nadležnost prosvjetnih inspekcija Ministarstva u ovakvim slučajevima nije osobito velika, pa se sve zapravo svodi na revnost škola i nastavnika.

"Što se tiče nadležnosti prosvjetne inspekcije, u provedbi nadzora inspektor utvrđuje provodi li se postupak izricanja pedagoških mjera u skladu sa zakonom, drugim propisom te statutom. Nadalje, svaka škola samostalno može organizirati edukacije za nastavnike s ciljem otklanjanja takvih ponašanja", poručuju iz MZO-a.

Na državnim maturama su nešto stroži, prijavljuju policiji

Stav NCVVO-a, zbog važnosti državnih matura, znatno je stroži, a ingerencije su veće.

"Na ispitima državne mature korištenje takve opreme nije dozvoljeno niti legalno. Provedba ispita državne mature u školama u nadležnosti je ravnatelja škole, a za škole nadležno je Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Naputak NCVVO-a i dosadašnja praksa je da se, prilikom eventualnog otkrivanja pripreme ili primjene takvih nedopuštenih sredstava na ispitima državne mature, slučaj prijavi policiji", odgovaraju iz Centra.

Kažu nam da su do sada imali tri-četiri otkrivena slučaja korištenja sofisticirane tehnologije za varanje na maturi.

U slučaju da se otkriju, mjere su, kažu, prekid ispita, poništavanje svih položenih ispita i zabrana polaganja preostalih ispita na istom ispitnom roku.

"Centar svake godine upozorava ispitne koordinatore na mogućnost korištenja tehnološki sofisticirane opreme i educira ih kako mogu uočiti, odnosno prepoznati čudno ponašanje učenika i korištenje nedopuštenih sredstava", tumače u Centru svoje preventivne mjere.

Problem postoji i u razvijenijim zemljama

Zloupotreba suvremenih tehnoloških mogućnosti nije endemska pojava svojstvena samo Hrvatskoj. Primjerice, istraživanje objavljeno u britanskom Guardianu 2017. pokazalo je da je u Velikoj Britaniji na 154 sveučilišta broj studenata uhvaćenih u varanju od 2012. do 2016. narastao 42%, sa 148 na 210 (procjenjuje se da je stvaran broj značajno veći). Oko četvrtina svih studenata koji su bili uhvaćeni u varanju koristila je elektronske uređaje poput bubica.

Problem postoji i u SAD-u. U jednom anonimnom istraživanju provedenom 2007. 60,8% od 30.000 studenata priznalo je da je varalo na testovima. Slične rezultate utvrdilo je i istraživanje provedeno na sveučilištu Rutgers.

Neka moguća rješenja za problem

Jedan članak objavljen u USA Today 2019. godine predstavio je neka iskustva profesora koji se bore s varanjem. Jedno od njihovih rješenja je da rade kraće, češće testove za koje studentima jednostavno nije isplativo ulagati trud i sredstva za nabavljanje opreme za varanje. Tu su i provjere identiteta kako bi se osiguralo da prava osoba polaže ispit. Neka sveučilišta koriste studentske udruge časti koje same određuju kodekse i sankcije za varalice. Nastavnici također koriste uređaje koji provjeravaju mogućnost da su odgovori, eseji i sl. plagirani. Primjerice, postoje čak programi kao što je Authorship Investigate koji formiraju karakterističan "otisak prsta" načina pisanja studenta i na temelju njega otkrivaju što nije njegovo djelo.

No profesori se žale da im nije lako držati korak s razvojem novih tehnologija.

"Do trenutka kada shvatite kako nadmudriti ljude koji žele varati, već ste izgubili bitku", ističe Howard Gardner, istraživač kognicije i obrazovanja na Harvard Graduate School of Educationu.

Kina je 2015. tijekom održavanja najstresnijeg ispita Gaokao, bez kojeg je nemoguće upisati fakultet, lansirala sofisticirane dronove koji su, lebdeći 500-tinjak metara iznad škola, hvatali eventualne radiosignale bubica i otkrivali počinitelje.

Čak 93% hrvatskih učenika na ispitima je varalo barem jednom

Iz medijskih napisa i afera da se naslutiti da je kultura varanja nešto raširenija u Hrvatskoj. To ne treba čuditi jer je jedan od razloga za raširenost varanja koji se navode u stručnoj literaturi manjak strogih metoda otkrivanja, sankcioniranja i stigmatiziranja varalica.

Prema istraživanjima Instituta za razvoj obrazovanja (IRO), čak 95 posto hrvatskih ispitanika priznalo je da je barem jednom u životu varalo na ispitu. U najvećoj su mjeri pokušavali varati ispitanici sa srednjom stručnom spremom, njih čak 98 posto, dok su u najmanjoj mjeri varali ispitanici s visokom stručnom spremom - 21% njih nikada nije varalo na ispitu. Pritom je u Hrvatskoj najčešće sredstvo varanja šalabahter.

Kada je riječ o metodama prepisivanja, većina ispitanika, njih 93 posto koristi šalabahter. Osim šalabahtera, ispitanici se često na ispitu došaptavaju (85%), dok ih od kolega prepisuje 11 posto. Moderne tehnologije (mobitele, bubice…) probalo je koristiti 19 posto ispitanika, a svega 4 posto njih time se služi kao glavnom metodom varanja na testovima. Svega 8 posto ispitanika poslalo je nekoga drugoga umjesto njih da polaže ispit, piše IRO.

Kako se dalo zaključiti iz odgovora MZO-a i NCVVO-a, na prvim linijama fronta borbe protiv varanja nalaze se obrazovne institucije, odnosno nastavnici.

Oni su ti koji će više ili manje truda i energije posvetiti odgoju generacija kako se ne bi koristile lopovlukom i nemoralom za lakše i nezasluženo stjecanje zvanja, poslova, pozicija i plaća.

Studentima na Oxfordu varanje je nezamislivo, studenti nemaju pravo žalbe kad im se oduzme test

Pavel Gregorić s Instituta za filozofiju u Zagrebu, koji je magistrirao i doktorirao na Oxfordu, smatra da je na uglednim sveučilištima zapada kultura u tom kontekstu ipak značajno ozbiljnija.

"Na Oxfordu je poveću skupinu studenata na završnim pismenim ispitima obično nadgledao asistent. On je mogao svakome oduzeti test bez ikakvih dokaza i obrazloženja na najmanji znak da je nešto sumnjivo. Nitko se nije imao pravo žaliti na to", rekao je za Index Gregorić.

"Na uglednim sveučilištima studentima uglavnom ne pada na pamet da pokušaju varati jer previše toga mogu izgubiti. Ili se pripremaju kroz dulje vrijeme i dođu na ispit ili uopće ne izađu. Načelo 'idem probati, pa što bude' nije učinkovito i studenti ga rijetko primjenjuju. Ja sam svojim studentima na Filozofskom fakultetu i kasnije na Hrvatskim studijima prije testa znao reći da za eliminaciju s ispita uopće nije nužno da prepisuju, dovoljno je da mi samo daju povod da pomislim da prepisuju. I vrlo sam rijetko nailazio na probleme", rekao je naš ugledni filozof za Index.

Profesor se pojavio tek na kraju godine i svima podijelio četvorke

Kako smo već nagovijestili, čini se da kultura ozbiljnosti u provjeri znanja u Hrvatskoj u velikoj mjeri ovisi o standardima pojedinih nastavnika, a ne toliko o institucijama ili generalnoj kulturi ponašanja. U prilog tome govore dva primjera nastavničkih standarda sasvim suprotnih Gregorićevima iz života hrvatskih studenata koji su htjeli ostati anonimni.

"Imali smo jednog profesora koji je na fakultet trebao dolaziti iz drugog grada kako bi održao predavanja. Nije se pojavio cijele godine. Kad je konačno na kraju godine došao na ispitni rok, svima je ponudio četvorke bez ispitivanja. Samo oni koji su htjeli peticu trebali su odgovarati", ispričala nam je bivša studentica Hrvatskih studija.

"Trebao sam usmeno polagati jedan ispit. Umjesto toga, profesor me je smjestio u svoj kabinet samog da pismeno odgovaram. Bio sam par sati sam sa svom literaturom koja mi je trebala. Naravno, dobio sam pet", ispričao nam je bivši student PMF-a.

Kakve su to struke u kojima je moguće raditi s bezvrijednim diplomama?

Za kraj možemo postaviti pitanje kakve su to struke u kojima je moguće raditi s bezvrijednim diplomama, odnosno s ispitima položenim pomoću varanja. Znači li to da su ti ispiti besmisleni, da ih je netko stvorio samo da bi netko imao nešto predavati ili je studij takve struke sam po sebi izlišan ili je pak sustav u kojem bi završeni studenti trebali raditi tako loš da nije ni važno tko je dobar, a tko nije?

Uzmimo primjer liječnika. Zamislimo da diplomira, a da je sve ispite prepisao. Može li on dovoljno dobro poznavati svoj posao? Bi li se njegovo neznanje vidjelo? Je li uopće važno zna li svoj posao ili ne zna?

U slučaju liječnika svi će se složiti da je itekako važno, da ne bi rado završili u rukama nekoga tko je varao i prepisivao. Vjerojatno je to jedan od razloga zbog kojih među studentima medicine nema previše motivacije za varanje. Naprotiv, neke njihove reakcije na promjene u sustavu studiranja pokazale su da su skloniji duljem stjecanju znanja i prakse, a ne njegovom skraćenju.

No čini se da nije tako u svim disciplinama, a zašto, nije teško zaključiti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara