MINISTAR zdravstva Milan Kujundžić prije par dana je novinarima izjavio kako je osnovao radnu grupu koja piše novi zakon o pobačaju, ali da neće reći tko su njeni članovi i članice, što je opasno podsjetilo na javnosti tada nepoznatu grupu Borg koja je pisala kontroverzni Lex Agrokor. Bio je to još jedan antidemokratski potez ovog koliko bahatog, toliko nesposobnog ministra, koji je očito mislio kako je posve u redu da nepoznata grupa ljudi koje je on izabrao po svojim preferencijama izradi prijedlog zakona koju se tiče prvenstveno svih građanki RH.

Nakon negativne reakcije javnosti na njegovu netransparentnost, Kujundžić je onda preko svojeg Ministarstva objavio kako uopće nije osnovao radnu grupu - tako demantiravši samoga sebe, već “Povjerenstvo za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće”. Sastav ovog povjerenstva je očekivan s obzirom na to da je na vlasti HDZ, pa su u njemu i poznati katolički fanatici i obožavatelji Željke Markić, no jednako je zanimljivo i koja je njihova zadaća.

Zašto je osnovano nepotrebno povjerenstvo?

Prema samom Ministarstvu: “Zadaća stručnjaka je utvrditi iskustva država Europske unije koja se odnose na pravo prekida trudnoće, te svojom analizom olakšati izradu prijedloga stručne podloge za izradu zakonske regulative.”

Zvuči komplicirano? Itekako je. Dakle, Kujundžićevo povjerenstvo treba: 1. analizirati iskustva ostalih članica EU-a, 2. ta analiza će se koristiti za izradu prijedloga stručne podloge, a 3. ta stručna podloga će pak biti temelj izrade zakonskog prijedloga. Pritom baš i nije jasno hoće li ista ekipa ljudi raditi i ono pod točkom 1 i pod točkom 3, te je cijeli proces posve nepotrebna birokratska muljaža i kompliciranje, vjerojatno kako bi se kroz mućenje vode u novi zakon o pobačaju ubacilo što više zahtjeva ultra katolika koji smatraju da žene nemaju pravo odlučivati o vlastitom tijelu.

Ministar koji ne vlada engleskim jezikom

Naročito je neuvjerljivo što je Kujundžić sazvao deset doktora znanosti da “utvrde iskustva država Europske unije koja se odnose na pravo prekida trudnoće”, što bi svaki bolji student prava ili medicine mogao bez problema napisati za seminarski rad. Zapravo, u brojnim uglednim znanstvenim časopisima već postoji sve to što bi Kujundžićevo povjerenstvo, kao, trebalo analizirati, ali očito ministar ne zna koristiti internetske tražilice niti je baš na “ti” s engleskim jezikom, kako je svojedobno dokazao neuspješno lobirajući u Bruxellesu da se Europska agencija za lijekove preseli u Zagreb. Doduše, Kujundžić nije do kraja svladao ni hrvatski, pa tako stalno govori "potrebito" kada treba reći "potrebno", očito ne shvaćajući da to nisu sinonimi od kojih onaj prvi zvuči nekako hrvatskije.

Index je stoga odlučio pomoći Kujundžiću, te smo lako pronašli nekoliko znanstvenih radova koji se baš tiču tematike za koju je on sazvao čitavo nepotrebno povjerenstvo. Pretpostavljamo da u Ministarstvu zdravstva ima netko tko ministru može prevesti s engleskog što u njima piše.

Brojne stručne analize o pobačaju već postoje i dostupne su na internetu

Primjerice, na stranici BJOG-a, tj. International Journal of Obstetrics & Gynaecology, može naći članak pod nazivom “Terminations of Pregnancy in the European Union” (“Prekidi trudnoće u Europskoj uniji”), koji je napisala grupa autora predvođena od strane dr. Mike Gisslera s Nacionalnog instituta za zdravlje iz Helsinkija. Na poveznici se može naći i e-mail adresa dr. Gisslera, pa doista Kujundžiću ne bi trebalo bilo teško naložiti nekom službeniku Ministarstva da se ovog uglednom finskom stručnjaku obrati za savjet.

U European Journal of Public Health može pak saznati kako ekonomija utječe na pobačaje, primjerice u članku “Austerity and Abortion in the European Union”, koji je napisala grupa autora. S obzirom na to kako je kroz godine vlasti Kujundžićev HDZ uništio hrvatsku ekonomiju, ova tema bi ga definitivno trebala zanimati.

U znanstvenom časopisu Health Policy Kujundžić pak može pročitati “A review of abortion laws in Western-European countries. A cross-national comparison of legal developments between 1960 and 2010”, tj. pregled zakona o pobačaju u zemljama zapadne Europe od 1960. do 2010., a ako ga zanima globalna perspektiva, onda je tu primjerice članak iz Health and Human Rights Journala naslovljen “Abortion Law and Policy Around the World”, tj. “Zakoni i politika pobačaja diljem svijeta”.

Riječ je o samo nekoliko reprezentativnih primjera. Da bude jasno, ima toga još. Kujundžić je, dakle, okupio svoje povjerenstvo da analizira temu koja je odavno detaljno izanalizirana i u vezi čega postoji već više nego dovoljno analiza. Pritom nije nužno zaključiti kako je to samo izraz Kujundžićeve nesposobnosti, nego je itekako moguće da je namjera cijelu stvar nepotrebno zakomplicirati kako bi se na kraju proizveo mnogo konzervativniji zakon o pobačaju u odnosu na onaj emancipatorski iz socijalizma.

Europska unija nema nikakve veze s hrvatskim zakonom o pobačaju

Sumnjivo je i zašto bi Kujundžićevo povjerenstvo uopće trebalo analizirati “zakonske kriterije i iskustva država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće”, jer to nema nikakve veze s europskim zakonodavstvom niti je zakon o pobačaju ikako u nadležnosti EU-a. Posve je moguće da različite članice EU-a imaju različite zakone o pobačaju, primjerice Irska je donedavno imala potpunu zabranu pobačaja dok je Irci nisu uvjerljivom većinom ukinuli na nacionalnom referendumu, a u Francuskoj je čak kriminalizirano i širenje lažnih informacija koje bi žene odgovarale od pobačaja. U Njemačkoj je pak potrebno otići na savjetovanje prije pobačaja.

U svakom slučaju, iako analiza iskustava ostalih članica EU-a nije nepoželjna, jer uvijek je dobro znati više, činjenica je da RH ima autonomiju donijeti zakon o pobačaju kakav god želi, te da pitanje pobačaja nije nikako u nadležnosti EU-a nego u nacionalnoj nadležnosti. Stoga je opravdano pretpostaviti kako će se primjeri iz ostalih članica EU-a, napose Poljske kao uzora hrvatske ultrakatoličke desnice, koristiti u javnoj raspravi kao relevantni i uzorni, čemu je svrha i da se rasprava o pravu na pobačaj fokusira na lamentacije o “nerođenoj djeci” i laži o tome da “život počinje začećem”, umjesto na same žene i njihova prava, što je zapravo ključna tema zakona koji treba izroditi nesposobni ministar Kujundžić.