PROJEKT INDEX ŽELJA pokrenut je još 2011. godine, a kroz njega ste vi, naši čitatelji, već ispunili na tisuće želja djece i starijih iz domova diljem Hrvatske. 

Sada priča ide dalje. Objavljujemo ispovijesti ljudi u teškim životnim situacijama kojima možete pomoći doniranjem hrane, odjeće, kućanskih uređaja, građevinskog materijala i sličnog. 

Projekt počinjemo serijom reportaža iz potresom devastirane Banije u čijim selima smo pronašli desetak lica i zapisali njihove skromne želje.

Kako bi se one ispunile, potrebni ste vi koji ste toliko puta dosad pokazali da imate moć ostvariti sve ono što se na prvi pogled čini nemogućim.

UZ GLAVNU cestu kojom se od Zagreba ide prema Petrinji, u naselju Mala Gorica, nalaze se farma udomljenih životinja i postrojenje nekadašnjeg OPG-a Andrašek.

Država im je još prije dvije godine uništila siranu, a nedavni potres dokrajčio je štalu za spašene koze, starački dom hipodromske kobile Nike, svinjac para Zlate i Mede, kokošinjac guska Gaše i kuću njihove omiljene osobe, spasiteljice Tatjane. 

Osim porušenih štala i nepraktičnosti života u skučenom državnom kontejneru, potres je Zagrepčanki donio i infarkt oka. Cijeli život imala je zdravstvenih problema te naravi, a onda je, usred iznenadnog stresa, počela gubiti vid i dobivati strašne bolove. Svako malo mora do Zagreba po injekcije. Uz to se boji da i desno oko ne doživi istu sudbinu. Skromna je i teško izvlačimo iz nje da nam kaže što joj je želja, ali uvjereni smo da ne bi odbila medicinsku pomoć. 

Žive od 1200 kuna mjesečno

Sa suprugom Draganom i životinjama kojima je pomogla živi od 1200 kuna njegove braniteljske opskrbnine. Zahvalni su državi, kaže, što ne moraju zasad plaćati režije, jer inače ne znaju kako bi preživjeli. Tatjana smatra da treba pohvaliti ono što je vlast dobro napravila, ali i uprijeti prstom u ono što nije. 

"Već sama činjenica da ne trebamo platiti struju za kontejner nama strašno puno znači, mi bi umrli od zime. Tu je jako hladno, a ljeti ćemo krepati od vrućine jer takav je to materijal", zabrinuto će farmerica. U tijesnom kontejneru, pored blagovaonskog stola, skućila se i ptičica Kokoš. Ona je jedino biće čiji dom potres nije uništio. Krletka je, izgleda, najsigurnije mjesto. Plavu tigricu neobična imena udomili su od susjedove unuke koja ju je našla u šumi. Nije mogla ni letjeti, bila je na samrti, a onda su je Andrašekovi othranili.

Uz kontejner privremeni je dom kobile Nike. Ona ima 70 do 80 ljudskih godina. Tatjana ju je uzela jer su je zamolili s hipodroma, budući da Nika zbog starosti više nije mogla raditi na voltažiranju. 

Novi dom trebaju kokoši, guske, kobila, svinje i koze 

"Nikine štale više nema, u potresu je sve stradalo. Da je bila unutra kad se zatreslo, teško da bi preživjela. Sve nam je porušeno. Ne znamo kako ćemo i od čega popraviti toliko nastambi. Zasad nam je pomagala udruga Dobra volja i naša djeca koja su pokrenula svoje prijatelje i ti prijatelji svoje poznanike, inače bi moj Drago i ja mogli samo sjest i plakat. Ali ima tu još puno, puno posla i svaka nam je pomoć dobrodošla. Država stalno nešto obećava pa ništa. Ne znam zašto to rade. Mislim da su oni bankrotirali, samo nam ne žele reći. Zašto ne kažu da nemaju novaca?", postavlja retoričko pitanje umirovljena bankarska službenica, a mi se nadovezujemo riječima da nemaju ni za lijekove veledrogerijama.

Na to gusak Gašo u znak odobravanja par puta ispusti glasno "ga". Tajana priča kako ga nitko ne voli. Kažu da je agresivan, nametljiv. Ali on samo brani jaja. 

Udomljen je iz Lonjskog polja s ostalim guskama još prije 15 godina. Cimerice su mu kokoši. Njima se urušio zid pa sad svi trebaju novi stan.  

Zatvorili su OPG jer je država uzimala previše

Tatjana nas zove da pođemo s njom. Pokazuje građevinski materijal naslagan oko kuće, upire prstom u razgibane zidove, polomljene crjepove i metalne šipke koje sada pokušavaju zadržati tu frankenštajn-kuću. S mukom otvara crvena metalna vrata sa žutom naljepnicom. Kako ih je gurnula, tako je svijetlo obasjalo staklo na desnom zidu. U potpunosti je prekriven plaketama i priznanjima. Iz prve se činilo kao ogromno ogledalo. Tatjana primijeti u što gledamo. 

"OPG smo zatvorili prije dvije, tri godine. Bili smo vrlo uspješni sirari. Imamo dosta priznanja i za inovacije koje smo uveli u industriju. Počeli smo s tim iz čiste ljubavi prema siru. Došli smo iz Zagreba ovdje u Malu Goricu i doveli dvije kozice iz Križevaca, od suprugovih kumova. Cijeli sam život radila u banci i bilo mi je nezamislivo da ću stati prekriženih ruku kad odem u mirovinu. Da je bar jedno od nas imalo stalne prihode sa strane, pa da smo od njih mogli pokriti režije, sve bi to bilo drugačije, ali eto. Na kraju je ostalo samo ovo. A izvrsno smo prodavali, nema tko nije bio zadovoljan sirom. Sva ta davanja državi postala su nepodnošljiva, na kraju smo proizvodili dugove, a ne sireve", sjetno će Tatjana paleći svjetlo u nekadašnjoj kušaoni. 

Na zidu gledamo pukotine. Ona ih više ne primjećuje. Kuhačom grabi bijelu tekućinu i ulijeva je u posudice. Dodaje prstohvat soli i spušta poklopac. 

Krov visi, samo što se ne sruši

Priča kako su nedavno koze dobili od prijatelja iz Letovanića. Poslali su ih na privremeni smještaj na Tatjaninu farmu jer se više nisu mogli o njima brinuti, ali izgleda da to privremeno postaje stalno pa što će Andrašekovi od svog tog mlijeka, nego opet proizvoditi sir. Samo što im ne pada na pamet pokretati OPG. 

Imaju 15 koza i jednog jarca, 12 jarića i nekolicinu na putu. "Štala u najgorem stanju. Krov visi, samo što se ne sruši. Moj Drago je to za prvu ruku fiksirao. U kući je tavan propao, cigle, grede, sve. To je građeno prije 1958. godine", priča Tatjana dodajući kako bi im zaista trebala pomoć oko popravka farme. 

Tatjanu smo obišli s Marijanom Ćorlukom Matešić, predsjednicom humanitarne udruge Dobra volja, koja im je od velike pomoći.

"Tamo imamo dva pajceka, vani su, na velikom otvorenom prostoru. Zlatu je kupio moj sin davno još, trebala je već završiti pod nožem, ali ne dam ju. Rekla sam - prije ja, nego ona. Mila je, draga, obožavam je", zaljubljeno će naša sugovornica.

Nakon potresa oko joj se počelo sušiti

Kažemo da će ovdje na farmi postati još i vegetarijanka. Odgovara da vjerojatno i hoće. Zbog zdravlja očiju. 

"Nažalost, mislim da idem prema tome. Cijeli život ne vidim dobro, ali potres je sve pogoršao. U rujnu su počele mušice na oku, neke točkice, nisam tome pridavala veliku važnost i onda je to tako bilo i kad je drmnuo prvi potres počeli su mi nekakvi strašni bljeskovi u oku, kao eksplozije plave, onda je počela zavjesa padati malo-pomalo. Sedmog dana sam išla u bolnicu, gdje su mi konstatirali ablaciju mrežnice. Nakon nekog vremena oko se suši. Neće više imati svoje funkcije. I nije prošlo tjedan dana od posjeta doktoru kad su počeli takvi bolovi da je to neizdrživo, kao da netko nožem reže oko, nešto prestrašno, nisam mogla ni spavati ni jesti, onda sam opet otišla u bolnicu i da skratim priču, ustanovili su mi neovaskularni glaukom", zabrinuto će Tatjana. 

Želja joj je da se životinjama izgrade domovi 

Mora, kaže, sada stalno ići na injekcije kako bi barem te bolove držala pod kontrolom, ali bila je neki dan i sad je već počelo boljeti. Rekli su joj da to nije izlječivo i da se cijeli život s tim treba boriti. Treći put je pitamo ima li neku želju.

 "Sad mi je najveća panika da na drugom oku ne počne. Da sam iole znala nešto o glaukomu i tim tlakovima, možda bi spasila sve to skupa... Ali eto, znam da nam tu malo tko može pomoći. Tako da bi moja želja bila da naše drage životinjice što prije dobiju siguran krov nad glavom."

Kako pomoći Tatjani?

Na Tatjaninoj farmi će uvijek nečeg nedostajati. Za prehraniti sve te životinjice treba se namučiti. A uzevši u obzir njenu zdravstvenu situaciju, to će biti sve samo ne lako. Za sad je najpotrebniji građevinski materijal.  

Tatjanin suprug Dragec sve je to lijepo skicirao: 

TATJANINE ŽELJE

- 20 rogova za krov 10x12 cm - 3 m 

- 26 štafli 5x8 cm - 4 m 

- trapezni lim prema gore skiciranim uputama 

- medicinska pomoć oftalmologa, očne klinike ili slično 

- razne konzerve s hranom, trajni pekarski proizvodi (tost, kruh u vrećici...) higijenske potrepštine (WC papir, šamponi, sapuni, vlažne maramice...) 

Tatjana nije tražila novac, ali bi joj sigurno dobro došao. Novac možete poslati poštanskom uplatnicom, bankovnom transakcijom ili donijeti osobno. Za detalje nam se javite na mail indexzelja@index.hr .

ŽELITE POMOĆI?

Index će nastojati koordinirati pomoć svima kojima je pomoć potrebna, jedan po jedan slučaj.

Naši kapaciteti su ograničeni i u slučaju puno mailova, kojima se nadamo, nećemo moći odgovoriti svima.

Javite nam se ISKLJUČIVO ako ste u mogućnosti ispuniti neku želju u potpunosti. 

Ako želite pomoći Tatjani, javite nam se na indexzelja@index.hr sa subjectom Pomoć za Tatjanu.

U poruci kratko i jasno napišite što želite donirati s popisa želja. Ako želja još nije ispunjena, javit ćemo vam se i poslati upute. 

Naglašavamo, nadamo se da ćemo dobiti puno mailova i da nećemo moći odgovoriti na sve. Molimo vas da nam to ne uzmete za zlo i da vas to ne spriječi da se javite i pokušate pomoći nekom drugom.