INTERVJU Milan Račić za Index: U robotiku se ulažu milijarde, ovo što radim s Gideonom je kao internet 1995.

INTERVJU Milan Račić za Index: U robotiku se ulažu milijarde, ovo što radim s Gideonom je kao internet 1995.

Foto: Index

MILAN RAČIĆ široj javnosti postao je poznat početkom prošle godine, kao jedan od kandidata za ministra gospodarstva u Oreškovićevoj vladi. Iako od tog angažmana na kraju nije bilo ništa, Račić se nedavno pridružio Matiji Kopiću, osnivaču Farmerona u njegovom novom projektu – kompaniji Gideon Brothers, koja želi postati jedna od najjačih kompanija za robotiku u Europi.

Kopić je u ovaj novi projekt krenuo nakon što je početkom godine američki Virtus Nutrition preuzeo Farmeron te je zatvoren njihov ured u Osijeku.

Račić je prvi dio života proveo u Kanadi. Diplomirao je ekonomiju na Sveučilištu u Torontu, pravo na Sveučilištu u Manitobi te magistrirao međunarodno pravo na Sveučilištu McGill.

Njegova karijera odvijala se uglavnom u avionskoj industriji - u velikim kompanijama kao što su Fairchild Dornier i Bombardier. Tijekom karijere vodio je pregovore za ugovore vrijedne preko dvije milijarde dolara te će njegovo iskustvo pomoći u razvoju Gideon Brothersa.

Poslovna suradnja prerasla u prijateljstvo, pa u novi posao


U razgovoru za Index Račić otkriva kako je došlo do te suradnje i komentira situaciju u zemlji.

"Već ranije surađivao sam s Matijom - bio sam savjetnik Farmeronu. Upoznali smo se prije pet, šest godina na jednom tehnološkom skupu te sam ga počeo savjetovati u vezi strategije, razvoja biznisa, ugovora i kroz to smo postali prijatelji. Kad se razišao s bivšim partnerima, onda sam ga savjetovao u vezi toga. Nakon toga došli smo na ideju da bismo mogli zajedno raditi. Imamo međusobno povjerenje, razumijemo se. Priča o Gideonu se nije stvorila preko noći. On je više od godinu dana razmišljao o robotici, gdje se stvari kreću. Prije par mjeseci je sa mnom počeo razgovarati o tome, kao o potencijalnom zajedničkom projektu i tako smo krenuli", kaže Račić.

Čudo u Osijeku

Gideon Brothers, kao što je bio i Farmeron, smješten je u Osijeku, a uskoro otvaraju ured i u Zagrebu. Neobično je da Slavonija, odnosno Osijek, ima masovno iseljavanje, dok je paralelno aktivna vrlo jaka startup scena.

"Osijek Software City stvorio je oko 980 radnih mjesta, kvalitetnih, s dobrim plaćama. Mislim da su ukupno dobili 4-5 milijuna kuna subvencija i sve su bile subvencije za zapošljavanje mladih. Da je iste subvencije dobila Petrokemija i da su tako efikasni, stvorili bi tisuće radnih mjesta. U Slavoniji je isti problem kao i u Hrvatskoj generalno - manjak vodstva i u politici i gospodarstvu, dosta je bilo crony kapitalizma. Ali ta mala grupa ljudi pokazala je da se ipak može uspjeti, a uspjeh je u tome da se radi pored sustava i da se konkurira na svjetskom tržištu. Iluzorno je očekivati da se biznis može raditi samo na hrvatskom tržištu. Imali su samopouzdanje, a shvatili su da ti ne moraš riješiti ogroman problem za svijet. Vi morate riješiti mali problem i prodati.

Još jedna stvar koja je vrlo bitna za uspjeh i koja je prisutna u razvijenim ekonomijama, a koje kod nas jako nedostaje, jest povjerenje. Kod nas se jako puno vremena i energije troši zbog toga što nam je početna pozicija negativna. Da ćete vi mene prevariti, ukrasti nešto... ako ste stalno na toj poziciji, ne možete biti kreativni i nešto stvoriti... to je jako kontraproduktivno. Mi imamo kreativnog potencijala koji slabo koristimo.

Na primjer, pročitao sam članak na Harvard Business Reviewu prije tri godine i jako mi se svidio te sam tada kontaktirao autora preko LinkedIna. On je bivši predsjednik General Electrica, vodio je nuklearne elektrane. Mi smo u roku dva dana dogovorili suradnju, U Hrvatskoj bi mi trebalo dvije godine. U Osijeku vidite da se pomaže i surađuje", kaže Račić.



U Hrvatskoj ima kvalitetnih ljudi

Iako se visokotehnološke tvrtke u Hrvatskoj bore s nedostatkom kvalitetnih ljudi, Gideon za sada nema tih problema. Račić kaže da ga je iznenadilo koliko ljudi je zainteresirano za suradnju s njima.

"Kad sam od Matije čuo ideju, prvo sam pitao imamo li dovoljno ljudi - i iznenadio se. Imamo fenomenalne ljude. Neki koji su nas kontaktirali, godinama su tražili takvo nešto. Mislim da ulazimo na tržište u pravo vrijeme. Ovo je kao internet 1995. godine. Ako velike kompanije investiraju u robotiku milijarde dolara, očito je kuda stvari idu. Tajming je dobar. Također, kad ste u svjetskoj ekonomiji, ne morate osvajati planine, dovoljno je riješiti jedan mali problem i biti uspješan. Ja imam 50 godina i Matija me tražio baš zbog iskustva. Zadatak mi je da držim fokus firme. Karijera mi je bila vezana za velike firme i razumijem kako one funkcioniraju, što je vrlo važno kad im želite prodati proizvod. Mogu pomoći da iz male, Gideon izraste u veliku firmu", pojašnjava Račić.

Uništava nas turizam i arogancija mediokriteta 

Hrvatska je u tranziciji zaostala za bivšim komunističkim zemljama istočne Europe, od kojih je nekada bila znatno bogatija. Račić kaže da ima više faktora koji su utjecali na to da sada gledamo u leđa Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, pa čak i Rumunjskoj.

"Nas upropaštava turizam. Toliko novca nam dolazi da kada kažete da trebamo reforme, gledaju vas kao luđaka. Teško je progurati reforme kad novac stalno dolazi. Mi bi bili puno konkurentniji da nema novca od turizma. U Hrvatskoj mnogo ljudi živi komforno i zbog toga nema želje za promjenama. Ako ste se negdje ugurali ili imate apartman za iznajmiti, dobro živite. No problem je ako niste u tom sistemu sa zamrznutim privilegijama, naslijeđenim nekretninama... tako da nas je to kočilo. Žalosno je da nismo imali tu disciplinu da iskoristimo te milijarde od turizma.

Drugi razlog je naša narav. Imamo jako puno ljudi na vodećim pozicijama koji su dosta arogantni. Oni su uvjereni da su najbolji, da nas vode kroz tranzicije, no njihovi rezultati to baš i nisu pokazali. Pogledajte na primjer taj slučaj s Agrokorom. Ti ljudi se 20 godina ponašaju kao mali bogovi, a činjenice su pokazale da nisu. Ta arogancija dolazi u kombinaciji s dosta mediokriteta. Oni funkcioniraju samo u zatvorenom sistemu koji im osigurava pozicije kroz klanske ili partijske veze.

Kombinacija klansko-partijskog kapitalizma gurala je mediokritete na najviše pozicije. A njihova arogancija odbojna je i investitorima i radnicima, i zbog toga Hrvatska zaostaje", pojašnjava Račić.



Upozorava i na kolektivnu depresiju kroz koju su ljudi izgubili vjeru u sebe i svoje sposobnosti.
"Imamo dojam da se ljudima sustavno ubija duh, kao da vlada depresija i da su ljudi uvjereni da se ne mogu promijeniti, da se ne mogu boriti sa svijetom, da se moraju pomiriti sa situacijom. Ne razumijem zašto bi se netko morao pomiriti sa situacijom koja mu se ne sviđa. Nigdje, kad gledate povijest, u drugim državama ljudi se nisu pomirili s time...", kaže Račić.

"Napravio sam samoubojstvo u karijeri"

Kao što smo već spomenuli, Račić je prije dolaska u Hrvatsku imao vrlo uspješnu karijeru. Radio je za neke od najvećih svjetskih kompanija u avioindustriji. No za razliku od mnogih koji sada odlaze u inozemstvo, on je odlučio doći ovdje i graditi život i mijenjati svijet oko sebe. Nije se želio utopiti u sivilo.

"Napravio sam samoubojstvo u karijeri. Neki moji prijatelji sad su direktori u Silicijskoj dolini. No kad sam odlučio doći u Hrvatsku, imao sam izbor – ili se utopiti u ovome - ili se boriti protiv ovoga što sada imamo. Ja sam se odlučio boriti. Sada čekam peto dijete i jednog dana će me djeca pitati zašto si nas držao u Hrvatskoj. Ja sam Kanađanin, moja žena je Amerikanka i možemo živjeti bilo gdje. No odlučio sam ostati i boriti se, a ne da djecu odgajam da budu dobri emigranti", kaže Račić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara