RIJEČ imigrant kod mnogih Europljana već godinama poprima negativni prizvuk i asocira na kriminal, terorizam, neprihvatljiva ponašanja, manjkavu integraciju, nepoštivanje lokalne kulture i običaja, slabo obrazovanje i još slabije snalaženje s jezikom i pismom domicilnog stanovništva, pa čak i loše zdravstvene navike.

Poznato je da u Europskoj uniji zaista ima takvih imigranata, kao što nema sumnje da je generalizacija i širenje predrasuda prema strancima potpuno promašeno i kontraproduktivno. Jedna statistika iz Švedske, za koju će mnogi reći da je "upropaštena imigracijom", najbolje pokazuje koliko su zapadnoeuropske zemlje, demografski i ekonomski, danas ovisne o imigrantima.

"Obrazovanje u Iraku smatralo se dobrim"

Prema pisanju švedskih Liječničkih novina, još početkom 2024. godine otprilike 35 posto svih licenciranih liječnika u Švedskoj bilo je rođeno u inozemstvu. Zvuči paradoksalno, ali nakon Švedske (65 posto) najčešća zemlja podrijetla licenciranih liječnika je Irak (3,4 posto). Slijede Poljska (2,6 posto), Njemačka (2,4 posto) i Grčka (2,1 posto).

"Trećina svih liječnika u Švedskoj rođena je u inozemstvu. Uskoro bi liječnici-imigranti mogli postati većina u švedskom zdravstvu. Mnogi su ovdje došli kao izbjeglice. Moj je dojam da su irački liječnici bili jako traženi u Švedskoj, jer se obrazovanje u Iraku smatralo dobrim", rekao je za Liječničke novine Hans Schwarz, statističar švedskog Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb.

Prognoze švedskog Zavoda za statistiku ukazuju na imigraciju oko 640 liječnika i emigraciju oko 350 liječnika svake godine do 2040. To bi značilo dodatnih 290 liječnika-imigranata godišnje. Naravno, mnogi dolaze iz zemalja EU-a, ali kad se u obzir uzme zemlja u kojoj su se obrazovali, još 2021. godine čak 17 posto švedskih liječnika diplomiralo je izvan EU-a, Norveške i Švicarske.

Uloga imigranata još je važnija u drugim zanimanjima unutar švedskog zdravstvenog sustava. Među 3900 stomatologa koji rade u javnim ustanovama, njih 1800 ili 46 posto rođeno je u inozemstvu. Ni među privatnicima nije bitno drugačije.

Od 69.500 medicinskih sestara, oko 14 posto je stranog podrijetla. U zdravstvenom sustavu stranci su najzastupljeniji među pomoćnim osobljem (njegovateljice i niže medicinske sestre) - čak 53 posto. A prije osam godina bilo ih je samo 29 posto.

Razlika u stopama kriminaliteta

Ove brojke ne govore da imigracija ne stvara i probleme, nego da su koristi mjerljive i stvarne. Razumno je isto tako pretpostaviti da bi hipotetskim odlaskom stranaca stopa kriminaliteta u Švedskoj bitno pala, posebice kad je riječ o najtežim kaznenim djelima koja najlakše dolaze u fokus medija i javnosti, no statistički gledano razlika u riziku od kaznene prijave nije tako drastična.

Otprilike 1,7 posto osoba rođenih u Švedskoj od oba roditelja Šveđana bit će osumnjičeno za kaznena djela, dok je kod osoba rođenih u inozemstvu taj postotak 3,7 posto. Ovdje se ne radi o osuđenima nego o udjelu osoba koje su bile osumnjičene, pa navedene brojke nisu isto što i presude.

S druge strane, ne treba posebno objašnjavati što bi se dogodilo kad bi iz zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi "nestalo" 53 posto njegovateljica i 35 posto liječnika. Zbog urušavanja stope plodnosti i starenja stanovništva, Šveđana i općenito pripadnika drugih nordijskih nacija koji bi zauzeli njihovo mjesto jednostavno nema. Problem nije samo broj ljudi, nego i brzina kojom stari populacija te manjak kadra u ključnim zanimanjima.

Ukupna stopa plodnosti prošle je godine u Švedskoj pala na 1,43 (u Hrvatskoj je 2023. bila 1,46), što je najniža vrijednost u povijesti. Prosječna stopa plodnosti u cijeloj EU 2023. godine bila 1,38, a za obnovu sadašnje populacije, dakle za puko održanje trenutačnog broja stanovnika, potrebna je stopa 2,1.

Razmjeri demografskog problema Europske unije najbolje se mogu spoznati kroz pad broja djece rođene posljednjih desetljeća. U današnjim zemljama EU-a 1964. godine rođeno je 6,8 milijuna djece. Danas, 60 godina kasnije, taj broj se gotovo prepolovio (3,67 milijuna).

Demografska kriza i ovisnost o imigraciji

U Finskoj je, primjerice, demografska situacija još lošija nego u Švedskoj i Hrvatskoj - stopa plodnosti pala je na 1,28 - iako je ova zemlja već osam godina zaredom rangirana kao najsretnija zemlja svijeta, prema World Happiness Reportu.

Prema prognozama, stanovništvo Finske počet će se smanjivati 2034. godine. Bez imigracije, počelo bi se smanjivati već 2016. godine i do danas bi se razbuktala kriza javnih usluga i porezno opterećenje mlađe populacije. Kao i u mnogim zapadnoeuropskim društvima, bez imigracije bilo bi premalo radno aktivnih ljudi da nose teret sve starijeg društva.

Prema podacima berlinske Zaklade Rockwool, krajem prošle godine u EU-u je boravilo 44,7 milijuna građana rođenih u trećim zemljama, odnosno otprilike 10 posto populacije. Ukupno je 63 milijuna stanovnika EU-a živjelo izvan zemlje rođenja. Činili su 17 posto ukupne radno aktivne populacije EU-a.

Treba reći i da je u mnogim europskim zemljama imigracija uvelike promijenila demografsku strukturu stanovništva. U Švedskoj oko osam posto populacije nema švedsko državljanstvo, 21 posto stanovnika je rođeno u inozemstvu, 27,5 posto građana ima oba roditelja rođena u inozemstvu, a čak 35,4 posto populacije je rođeno izvan Švedske ili ima barem jednog roditelja rođenog u inozemstvu.

Čak i kad bi se stopa plodnosti u EU-u nekim čudom počela oporavljati, još godinama bi imigracija bila jedini spas od demografske propasti i cijelog niza društvenih problema i neravnoteža. Naravno, ne bilo kakva imigracija.

Imigracija nije čarobni štapić

Imigracija nije čarobni štapić: bez integracije i pametne politike može pogoršati društvene tenzije. Nije dovoljno dovesti tisuće stranaca, smjestiti ih u segregirana naselja i čekati da postanu produktivni članovi zajednice.

Bez investiranja u njihovu integraciju, prilagodbu i obrazovanje, pa i selekciju, problemi i predrasude samo će se gomilati. Ulaganja u učenje jezika, priznavanje kvalifikacija, brži ulazak na tržište rada i disperzija stanovanja smanjuju rizike segregacije.