ANDREJ PLENKOVIĆ i HDZ odbili su ukinuti obaveznu članarinu parazitskoj Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), a poduzetnike koji se za to zalažu optužuju da imaju političke motive.

Podsjetimo, o ukidanju obaveznog plaćanja članarine HGK trebalo se prije deset dana glasati u saboru, ali predsjednik sabora i Plenkovićev čovjek Gordan Jandroković je u posljednji čas skinuo taj prijedlog s plana glasanja, zbog čega je ujedinjena oporba napustila sabornicu i srušila kvorum.

Nekoliko dana kasnije glasanje je ipak došlo na dnevni red. Nije prošlo i to zahvaljujući HDZ-u i HSLS-u, odnosno Dariju Hrebaku koji je postao svojevrsni spasitelj parazitske HGK. Vladajući sada tvrde da će oni reformirati HGK, Hrebak obećava da će se ukinuti članarina, no ukidanje članarine se ne spominje u zaključku kojim se vlada obavezuje da do 15. srpnja sastavi izmjene zakona o HGK. 

Pozvali smo vas da nam šaljete svoja iskustva s parazitskom HGK na što ste se odazvali brojnim mailovima koje ste nam poslali. 

Neka od iskustava poduzetnika s parazitskom Hrvatskom gospodarskom komorom objavljujemo u nastavku.

> Svoja iskustva s HGK šaljite nam na desk@index.hr

"Milenijski razgovor nakon čega su nam rekli - sve imate na internetu"

Jedan anonimni poduzetnik poslao nam je svoje iskustvo s HGK koju je zamolio za pomoć, a zauzvrat dobio, kako je ustvrdio, zapanjujuće iskustvo.

"Prije otprilike godinu i pol smo u firmi proširili za djelatnost u transportu i prijevozu putnika. Zbog neiskustva u tom sektoru smo nazvali HGK Split. Veoma ljubazno nam ugodan glas mlađe osobe dogovori sastanak u njihovim prostorijama. Oduševljeni smo komentirali cijelim putem kako je odlično što komora uskače kad nam fali znanja o novom poslu. Da napomenem, nismo iz Splita što znači da smo trebali odvojiti za odlazak više od pola radnog vremena.

Ulazak u zgradu HGK na Splitskoj rivi je blago rečeno zapanjujući. Poslani smo na kat kod gospodina koji nas čeka. Uredom dostojnog predsjednika "vlada" mlađi muškarac od otprilike 35 godina. Impresivan interijer - fotelje, veliki stol i pogled na more i brodove kroz prozore koji naprosto obara s nogu. Ljubazno smo ponuđeni da sjednemo i tada nastupa milenijski razgovor. Upitao nas je za mail adresu gdje smo dobili link. Još dva puta je naglasio da pročitamo te materijale i sastanak je bio gotov. Bilo kakvo pitanje je bilo suvišno jer je 'sve pisalo na internetu.'"

"Za najam dvorane od 625 kuna nismo dobili ni čašu vode"

Instruktor i konzultant na EU projektima požalio se na neljubaznost u susretu s ljudima iz parazitske HGK.

"Za potrebe EU projekta u Osijeku smo unajmili dvoranu u HGK jer je bila slobodna za razliku od hotela Osijek u blizini.

Za najam od 625 kn, nismo dobili niti čašu vode, a vrhunac neljubaznosti je bio u 15:00 kada su nam upali u dvoranu i ugasili opremu jer se tamo radi do 15:30 i da nemamo pravo ostati iza tog vremena u njihovoj dvorani.

Svi smo ostali u šoku od neljubaznosti, da bismo potom doznali da portir ostaje iza 15:30."

"Zbog HGK i sličnih otišli smo iz Hrvatske. Pozdrav iz Irske!"

Silvio Vidović poslao nam je svoje iskustvo s parazitskom HGK koje datira iz devedesetih. Kaže da je zbog HGK i sličnih otišao iz Hrvatske.

"Supruga mi je imala firmu između 1995-2000g i ta firma je radila vrlo kratko,svega par mjeseci,većinu vremena je bila u stanju mirovanja jer je supruga bila zatrudnila s jednim pa sa drugim djetetom. Oko 2000g zatvaramo firmu i mislili smo da je sve riješeno kao što je i bilo.

2014g dolazi nam od Hgk da je supruga sa kamatama dužna blizu 10.000kn i ja sa svim papirima odlazim u Hgk gdje sam prvo čekao sat vremena da me netko primi i da riješimo ovaj problem.

Osobno vadim 2 papira ,jedan je bio zatvaranje firme i drugi da nema nikakvih dugova prilikom zatvaranja.

Uhljebljena osoba koja je tamo radila pita da li mi se žena zove Vidović Snježana i da li se firma zove Domiplet koju smo zatvorili, na šta ja potvrdno odgovaram te ona na to kaže da je za tu firmu sve plaćeno i podmireno pa je zatvaranje uspješno odrađeno.

Problem nastaje kad je uhljebljena osoba nakon toga izjavila da moja supruga ima još jednu firmu koja se zove Domiplet identično kao i ova koja je  zatvorena i vodi se pod istim urudžbenim brojem ALI pod imenom Snježana Fiolić.

Najsmješnije od svega je bilo to da su oni vodili dvije iste firme sa istim urudžbenim brojem na istom jmbg sa dva različita prezimena koja je stvarno bila moja supruga a ona je otvorila firmu pod djevojačkim prezimenom te kad se udala za mene promijenila prezime.

Vjenčani list je predan kad se udala a oni nisu bili niti u stanju promijeniti prezime. Nakon što sam pokazao vjenčani list koji sam urudžbirao 1995 dug je otpisan.

Ta komora je niškoristi i uhljebnička firma te kao takva treba biti zatvorena jer ne služi ničemu.

Zbog takvih i sličnih stvari smo otišli iz Hr", napisao nam je Vidović uz pozdrave iz Irske.

"Svima si mali poduzetnik, ali HGK kaže odlučno - NE"

Sandra Koić nam je poslala svoje iskustvo s parazitskom HGK u kojem se žali na ogromne troškove, čak i u trenucima kad je njezina firma bila u predstečajnoj nagodbi.

"Iskustvo je dugogodišnje jer sam poduzetnik 31 godinu. U toliko godina sam ih nazvala DVA puta i nisu znali odgovor nego su me šetali od kolega do kolegica dok na kraju nisam odustala.

Prvo loše iskustvo bilo je kad je firma dobro poslovala i prešla granicu od 15 milijuna kuna. Na kraju godine - šok jer nas je HGK stavio u kategoriju srednjih poduzetnika i članarina je iznosila 1500 kuna puta 12 mjeseci pa se ti svađaj s njima koliko želiš. Svima si mali poduzetnik, ali HGK kaže odlučno - NE.

I onda sam par godina plaćala 18.000 kuna godišnje za ništa. 

Pa su onda smanjili članarinu na 1350 ili 1250 kuna, ne znam točno, i tad je firma dospjela u poteškoće i pokrenuta je predstečajna nagodba. Članarina HGK je spadala pod prioritetne tražbine i nije se mogla otpisati (wtf) pa smo i tu godinu, kad smo bili u govnima, platili HGK 15 tisuća kuna. 

A onda šok - iduće godine, iako imamo pad prihoda i u predstečajnoj smo nagodbi, članarina opet 1250 kuna mjesečno???

Gospoda iz HGK odlučuju da članarinu za tu godinu plaćamo po prihodima ne iz te prethodne (kako je to bilo godinama) već iz one prije kad smo još poslovali dobro i opet 15 tisuća kuna godišnje u trenucima kad nismo znali hoćemo li opstati ili ne.

I šećer na kraju je bio kad su nam iste te godine poslali pozivnicu za skupštinu da nam dodjele plaketu za 25 godina postojanja. Naravno da sam odbila i još dodala da mi rezerviraju onog bijelog medu kojeg su našli kod Nadana jer koliko sam platila u tih 25 godina, medo je moj", napisala je.

"Nažalost, snađite se negdje drugdje"

Igor Jurić, poduzetnik iz Siska, poslao nam je svoje iskustvo. Kaže da mu je u razgovoru s ljudima iz HGK rečeno da se snađe i pronađe pomoć negdje drugdje.

"HGK i u Sisku ima najljepšu zgradu smještenu odmah iza katedrale. Jednom sam na poziv fakulteta kročio u nju, imali su neku prezentaciju. Penjući se stepenicama na drugi kat moglo se zaviriti kroz nekoliko otvorenih vrata, zaista velik broj lijepo uređenih ureda i prostora, kad sam pitao čemu služe ovi zgodni prostori djelatnica HGK je rekla da služe za potrebe članova. Ja sam član, rekoh imam d.o.o., a ona će ljubazno, da tako je, i za vas su, ako ih ikada budete trebali, javite se.

Jedno proljeće kasnije stojim na najlonu razapetom u svom uredu u centru Siska, ličenje zidova je bilo u tijeku, posvuda mrlje od svježe farbe, zazvonio mi mobitel, bio je to direktor velike tvrtke iz Donjeg Miholjca, veli da je kod Sl. Broda i da bi za koji sat mogao navratiti do mene, spomenuo je neki projekt, naravno da sam pristao, iako mi je ured izgledao kao da je potres udario prije 5 minuta.

Sjetih se članstva u HGK i da imam pravo na ured, nisam važnog gosta mogao pustiti ovamo, nazvao sam HGK i nakon nekoliko spajanja eto me u razgovoru s direktoricom, objasnio sam joj hitnu situaciju i da po prvi put tražim pomoć.

Na to je gospođa direktorica sisačkog HGK odgovorila; "Ne može to tako, neće ići". Zašto ne bi, pitao sam, član sam komore već godinama, uredi su Vam trenutno prazni, rekla mi je to upravo vaša djelatnica, samo čekaju da ih netko pout mene zauzme, iako na sat dva, ja sam direktor tvrtke i obećanjem da ću stolice vratiti na mjesto, a imam i pečat? 

"Gospodine, ja sam u gužvi, i ako zatražite pismeni zahtjev, odobrenje vam ionako traje danima, nažalost, snađite se negdje!"

Razgovor s HGK je završio, ali i s gostom iz Donjeg Miholjca, naš prvi susret u bučnom kafiću nije ostavio seriozan dojam, poslije se više nije javljao.

Također sam često prisustvovao susretu njemačkih i austrijskih komora u Zagrebu. Na vlastitu nevjericu, te strane komore su pred HGK organizatorima i punom dvoranom vlasnika domaćih tvrtki lobirali da se svi mi prisutni doslovce odselimo u njihove države, s obitelji, naravno, jer eto, imaju u Njemačkoj i Austriji neke povlastice i bolje uvjete, ipak smo u EU? 

Na domjenku nitko od direktora nije mogao vjerovati, pitali smo se dali je HGK njemačka ili austrijska komora, zaključili smo, da ih nema šteta za državu i cijelu zajednicu bila bi znatno manja", poslao nam je svoje iskustvo.

"Izraz stranog predavača kad je vidio ove iz HGK je rekao sve. Bilo me sram"

U sandučić nam je stiglo i jedno anonimno iskustvo s HGK iz ICT sektora od poduzetnika s višegodišnjim iskustvom rada.

"Poduzetnik sam 10+ godina u ICT sektoru. Kroz cijeli period redovito plaćam članarinu (a drugačije niti ne može). U tom periodu, 3 godine sam radio za jednu drugu tvrtku, tada je moja tvrtka u fazi stand by-a. Naravno, nema niti govora da se članarina u tom periodu može pauzirat. Kroz te 3 godine, kako je bilo minimalno prihoda, generirao se manji minus. Nikad od HGK u ime svoje tvrtke nisam dobio poziv, email, bilo kakvu obavijest / savjet / pomoć.

U ime treće tvrtke, iznajmili smo u HGK-u dvoranu za prezentacije. Očekivali smo 30 ljudi, pa sukladno tome smo naručili catering za 35 osoba. Na samom predavanju smo imali 25 sudionika. Poslije događaja, nakratko sam izašao obaviti par telefonskih razgovora koje sam propustio tokom predavanja. Kada sam se vratio, imao sam što vidjeti, odjednom gužva. Na domjenku nam se pridružilo jedno 15ak djelatnika HGK, srećom da smo imali hrane više od potrebnog. Inicijalno smo pozvali njih 2-3 iz HGK na predavanje, ali se nisu ukazali. No očito su znali prenijeti informaciju drugim kolegama te kada se pravovremeno ukazati na domjenak.

Kada sam radio za tu drugu tvrtku, pošto imamo specifično rješenje za određen sektor, kontaktirali su nas da trebaju predavača. Naravno da smo se odazvali, jer nam je interes da o našem rješenju čuje veći broj potencijalnih klijenata.

Po agendi predavanja, nazočna će biti i jedna osoba iz inozemstva, specijalist u tom području. Proučio sam profile sudionika, kako bi prilagodili tematiku. Očekivali smo posjećenost predavanja te odradili dobru pripremu prezentacije i popratnih materijala. Dolaskom na predavanje, ispred mene dolazi taxi, osoba izlazi iz njega, na torbi markice od aerodroma. Prepoznajem stranog predavača, te se iz pristojnosti upoznajem i povedem razgovor.

Ulaskom u dvoranu, hladan tuš. Sakupilo se jedva 10ak osoba. Odradili smo predavanja, na kraju je išla popisna lista sudionika. Po popisu shvatio da je od tih 10ak osoba, njih 4-5 bilo iz HGK. Mene je osobno bila sramota, naročito u ime stranog predavača. Izraz na njegovom licu je govorio sve. Imam iskustva sa odrađivanjem evenata, email pozivnica u većini slučajeva ne znači ništa. Vjerujem da je HGK odradio email poziv na cijeli sektor, ali najbitniji dio ne. Telefonski podsjetnik na važne sudionike. Da bi sakupili 30-40 ljudi za jedan događaj, treba odraditi barem 100-120 telefonskih poziva na ciljane tvrtke kako bi podsjetili sudionike i dobili potvrde. Očito to nisu bili u stanju, pozivnice su poslane, predavanje odrađeno i forma "zadovoljenja". Makar da su nekom studentu ili studentici dali taj zadatak ili uzeli vanjsku agenciju da im to odradi.

HGK da, ali isključivo dobrovoljna članarina. Od UGP-a čiji sam član od 03/2020, dobio sam više korisnih informacija, savjeta, i mogućnosti nego od bilo koje državne institucije. Želim da mogu odabrati gdje mogu biti član isključivo vlastitim odabirom", napisao nam je poduzetnik koji je htio ostati anoniman.

"Rekla mi je da pričekam, a onda nakon par sati priznala da nikoga nema"

Rehat Ristemi, koji je bio vlasnik kafića na Trešnjevci, opisao nam je svoje iskustvo s parazitskom HGK.

"Situaciju koju sam doživio u HGK nikad neću zaboraviti i sanjao sam dan kad će to dospjet u novine. Kao mlad dečko, 2013. godine, pun entuzijazma i svega konačno sam u 25. godini skupio nešto novca radeći sezone po moru i kod oca i htio sam si ostvarit san uzevši najbolju lokaciju na Trešnjevci za otvaranje kafića. Računao sam da s cca deset tisuća kuna mogu dobro proći za početak dok nisam naletio na birokraciju koja me šokirala.

Da nije bilo potpore prijatelja i brata, odustao bih. Od mene se tražilo nešto što si nisam mogao priuštiti i molio sam ih da u Zapoljskoj 1 da me puste da radim i kroz 30 dana ću dobaviti atest za zvučnu izolaciju koji je tada koštao četiri tisuće kuna. 

S tim da je prostor u kojem sam otvarao kafić bio poznati državni restoran i ispunjavao je sve uvjete, ali morao sam donijeti papir zato što je restoran bio zatvoren više od šest mjeseci. 

Tako razočaran mi je šefica za MTU u Zapoljskoj rekla da odem u HGK i tražim da mi oni pomognu. Takav, pun radosti, otišao ja u HGK i mlada cura za informacijskim pultom me primila i pitala što trebam. Objasnio sam joj i rekla je da izađem i malo sačekam. Čekao sam par sati da bi mi onda potiho rekla da joj je žao, da ovdje nikoga nema i nije znala što da mi kaže". 

Podsjetimo i na iskustva poduzetnika koja smo ranije objavili.

Despot: Knjige stavili na hrpu, nikad ih nisam našao

"Kad se već toliko priča o Hrvatskoj gospodarskoj komori, evo i jedno moje iskustvo s njome. Jedan jedini put upustili smo se s njome u jedan posao i nikad više. Prije nekoliko godina preko HGK smo poslali neke knjige Despot Infinitusa na hrvatski izložbeni štand na sajmu knjiga u Frankfurtu. Kad smo predavali knjige u firmu koju je angažirao HGK, trebali smo knjige propisno zapakirati i popisati i ispuniti popratnu dokumentaciju. Sve smo uredno predali!

Na objavljenim fotografijama sa sajma vidjeli smo da su knjige hrvatskih nakladnika razbacali po policama tako kao da su uzeli lopatu, pa gdje se koja primi za koju policu.

Tako smo dobili i knjige natrag. Umjesto da su oni uredno knjige zapakirali kako su ih i dobili, za svakog nakladnika posebno, oni su knjige s polica potrpali u kutije bez reda i pravila, doslovce kao da su lopatama trpali u kutije, i tako ih vratili u firmu koja ih je zaprimala.

Zvali me iz te firme da dođem po knjige. Ja dođem u njihovo skladište i imam što vidjeti. Hrpe knjiga i ti sad traži svoje. U skladištu mi kažu da oni ne žele ništa dalje dirati i tražiti, i da su tako zaprimili, i da se žalim u HGK. U tim hrpama našao sam neke naše knjige, a neke nisam. Tražio sam u HGK da mi vrate preostale knjige, ali ni odgovor nisam dobio!

Toliko o HGK. Ali siguran sam da je ekipa uredno uzela dnevnice i tko zna što još. Nikad više ništa s HGK! Želim van iz HGK!", napisao je na Facebooku nakladnik Zvonimir Despot, vlasnik knjižare Despot Infinitus.

"Poslala im upit, odgovorili mi linkom s interneta"

I u Facebook grupi Glasa poduzetnika mnogi su ostavljali svoja iskustva s HGK. Prenosimo neka od njih:

"Jednom sam im poslala upit za nešto, odgovor je bio link s interneta koji sam sama pronašla i pročitala prije nego su oni odgovorili. S obzirom na to da u tom linku ima puno nejasnoća mislila sam da će mi oni pomoći. Ipak sam mislila da tamo sjede školovani ljudi koji znaju svoj posao, a ne da primaju plaću za poslati link s interneta koji je dostupan svima.

Ali, nažalost tamo sjede uhljebi kao i u našoj vladi RH. Dobili posao preko veze", piše ugostiteljica iz Rijeke Snježana Jugović.

"U 15 godina dobila jedan mail"

"U 15 godina sam im prisilno dala 7560 kuna i u tih 15 godina sam dobila točno jedan mail u kojem su me obavijestili o nekakvoj digitalnoj platformi. Na telefon se u ovih 15 godina nisu javili NIKAD. Summa summarum - te novce sam mogla baciti kroz prozor pa bi barem postojala šansa da usrećim neku nesretnu dušu", piše poduzetnica iz Zagreba Nataša Tinči.

"Bila sam u odboru, nismo radili ništa"

"Bila u njihovim odborima za kulturni turizam i kreativne industrije jer sam uvijek za umrežavanje i suradnju i volonterski doprinos za razvoj novih sektora... Ali nikad ništa od odobravanja, imenovanja i bilo čega... Zašto? Zato što su ti koji su osnivali odbore jedino imali u fokusu vlastiti interes - to je naime bilo novotvoreno radno mjesto za nekog od ekipe ili dokaz da je nečije radno mjesto opravdano... A mi smo svi bili paravan kao da se radi o uključivosti i kao našem interesu... Nikada više", piše poduzetnica u kulturi i turizmu Dragana Lucija Ratković Aydemir, vlasnica tvrtke Muze.