KAD SU SE u travnju pojavile videosnimke i fotografije na kojima se vide tijela desetaka civila kako leže po ulicama ukrajinskog grada Buče, cijeli svijet je bio šokiran prizorima nasilja. Osim Rusije, koja je imala drukčiju priču, negirala odgovornost i snimke prozvala namjernom provokacijom.

New York Times je nakon osmomjesečne istrage zaključio da su masakr u Jablunskoj ulici počinili padobranci iz 234. zračno-pješačke pukovnije, koju je predvodio potpukovnik Artjom Gorodilov. Dokazi ukazuju na to da su ubojstva bila dio namjernog i sustavnog nastojanja da se osigura put do glavnog grada Kijeva.

Cesta smrti

Vojnici su ispitivali i pogubljivali nenaoružane muškarce sposobne za borbu i ubijali one koji su im se slučajno našli na putu - bilo da se radilo o djeci koja su bježala sa svojim obiteljima, mještanima u potrazi za namirnicama ili ljudima koji su se jednostavno vraćali kući na svojim biciklima.

Novinari NY Timesa proveli su više mjeseci u Buči nakon povlačenja ruskih snaga; razgovarali sa stanovnicima, prikupljali snimke s nadzornih kamera i istraživali dokumente koje im je predočila ukrajinska vlada. Zatim su analizirali materijale i rekonstruirali scenu ubojstva u Jablunskoj ulici.

Neki od najsnažnijih dokaza koji optužuju 234. jedinicu uključivali su telefonske zapise i dekodirane poruke koje su koristili zapovjednici na ruskim radiokanalima. Sve ukazuje na nemilosrdnu i krvavu kampanju, koja je mirnu ulicu u predgrađu pretvorila u, kako je sada nazivaju stanovnici, "cestu smrti".

Glavni krivac – 234. pukovnija

Premda su se u Buči u to vrijeme nalazile razne vojne postrojbe, a u gradu je poginulo više od 400 ljudi, Times navodi da je za masakr u Jablunskoj ulici odgovorna 234. pukovnija, padobranska postrojba bazirana u gradu Pskovu u zapadnoj Rusiji.

Među dokazima koji upućuju na njenu krivnju nalaze se vojna oprema, oznake na uniformi, radiokomunikacija, telefonski pozivi i potvrde o pakiranju na sanducima za streljivo. Naime, stanovnici Buče su kazali novinarima da su im ruski vojnici često prilikom ispitivanja oduzimali mobitele.

Stoga su novinari od ukrajinskih vlasti dobili bazu podataka svih poziva i poruka upućenih iz regije tijekom ožujka. Zatim su od rodbine žrtava prikupili njihove brojeve telefona i provjerili jesu li u bazi podataka.

Pojavio se zastrašujući obrazac: vojnici su rutinski koristili telefone žrtava kako bi zvali nekoga u Rusiji, često samo nekoliko sati nakon počinjenih ubojstava. Analiza telefonskih brojeva i profila vojnika ili njihovih obitelji na društvenim mrežama utvrdila je identitet dvadesetak padobranaca koji su pripadali 234. pukovniji

Žrtve: Majke, očevi, djeca

Times je uspio identificirati više desetaka žrtava iz Jablunske ulice, stradalih u ožujku. Novinari su pregledali smrtovnice većine njih, a prevladavajući uzrok smrti bile su rane od vatrenog oružja. Žrtve su bili stanovnici Buče ili susjednih mjesta svih dobi i zanimanja.

Među njima su bile 52-godišnja Tamila Miščenko i njezina 14-godišnja kći Ana. 5. ožujka su ruski vojnici pucali na njihov automobil kojim su pokušavale pobjeći iz Buče. Gotovo sve žrtve bile su civili ili ukrajinski ratni zarobljenici čija smrt nije bila "slučajna" posljedica rata. Naime, oni nisu stradali u unakrsnoj vatri između ruskih i ukrajinskih snaga niti su upucani zabunom.

Istraga je pokazala da su ih namjerno likvidirale ruske trupe, očito u sklopu sustavne operacije "raščišćavanja" kako bi se osigurao put do glavnog grada. Vojnici su tom prilikom upucali desetke civila ili pogubili one muškarce za koje su sumnjali da su na neki način povezani s ukrajinskom vojskom.

Tko bi mogao odgovarati za masakr?

Potpukovnik Artjom Gorodilov je nadgledao operacije padobranske postrojbe u Buči. Novinari su došli do dokumenata koji potvrđuju pozivni znak koji je koristio kad je komunicirao sa svojim vojnicima putem radija.

Sigurnosne kamere duž Jablunske ulice snimile su dio te komunikacije te je utvrđeno da je Gorodilov davao zapovjedi. Dva vojnika 234. bojne, koji su služili u Buči, potvrdila su u intervjuima da je on bio u gradu za vrijeme masakra.

Nakon što su se ruske trupe povukle iz Kijevske regije Gorodilov je promaknut dobivši čin pukovnika. Ceremonija je održana nekoliko dana nakon što su se pojavile šokantne snimke iz Buče.

Ni general Serdjukov, koji je Gorodilovu uručio čin, ni general-bojnik Sergej Čubarikin, koji je u to vrijeme bio nadređeni Gorodilovu, nisu objavili da se provodi istraga o pokolju unatoč šokantnim snimkama koje su obišle cijeli svijet.

Kao nadređeni časnici, oni u konačnici odgovaraju za aktivnosti onih pod njihovim zapovjedništvom. S obzirom na to da nisu zaustavili ni istražili zločine u Buči, oni bi u konačnici mogli snositi odgovornost za njih. New York Times je o ovom slučaju poslao upite ruskom ministarstvu obrane, ruskom veleposlanstvu u Washingtonu i pukovniku Gorodilovu, no za sada nije dobio nikakav odgovor.