NEMAM namjeru sada tumačiti konfuzan govor jednog (recimo to blago) ne baš kvalitetnog pjevača. Ovo zapravo nije tekst o njemu, nego o ideji koju ćete često čuti. Ono kad ste u problemu koji ste možda i vi barem djelomično prouzročili i netko vam s visoka veli: "Treba ti Isus."

Ili, štoviše, kad i niste u problemu, ali vas netko uvjerava da jeste i da vam treba Isus. Većina vas na to će se pristojno povući iz rasprave, no, mislim da biste trebali udariti kontru protupitanjem: "Koji Isus, točno?"

Dvije verzije Isusa

Jer postoje dvije prilično različite verzije Isusa kojeg se nudi narodu. Govorim sada o simbolima i idejama, ni nemamo što drugo, nitko pravo ne zna kakav je točno bio povijesni Isus (pa čak neki dvoje i o njegovu postojanju).

Prvi Isus koji je nekako najčešći - i koji je vjerojatno na umu gorenavedenom pjevaču - jest križarski Isus. To je onaj Isus koji je prije svega Hrvat i katolik i kojemu "Hvaljen Isus i Marija" ide sasvim lijepo uz "Za dom spremni". Ima on i svoje američke, talijanske, poljske i tko zna kakve sve zasebne verzije, ali shvaćate ideju.

To je Isus koji se prisjeća samo njegovih koji su stradali u ratu ili nakon njega, ali apsolutno nikada ne spominje one nevine koje su njegovi sljedbenici pobili.

To je Isus koji se bori za nerođene, ali ga zaboli dupe za one koji su imali tu (ne)sreću da se rode, sami su si krivi ako im ne ide u životu.

To je Isus kojemu je jedino važno seksate li se isključivo u braku i isključivo s osobom suprotnog spola (ali iste religije).

Kukavički Isus

I taj križarski Isus ujedno je i prilična kukavica. On će na sva usta kritizirati komunističke zločine i nepravde, a o zlodjelima ustaša i ostalih kvislinga neće progovoriti ni riječi. Jer, oni su njegovi, ne bi bilo oportuno kritizirati one koje nemali broj katolika voli.

Tog Isusa propovijeda i zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, kojemu su woke i nekakve komunističke sablasti glavni problem našega društva - jer ne bi se štel zameriti svom puku, pa da prođe kao onaj Isus iz Evanđelja.

To je i Isus svih markićki, batarela, stojića i sličnih pojava naše katoličke scene. Samo nemojte pobaciti i nemojte biti pederi, ostalo je potpuno u redu.

To je, napokon, Isus kojega je propovijedao i nesuđeni svetac Stepinac, kritizirajući prije svega bezbožne komuniste i polupobožne šizmatike, a tek na margini prozborivši koju i o genocidnom endehazijskom režimu. I kojemu su žene što se (po tadašnjim mjerilima) oskudno odjevene kupaju na obali Save puno veći problem od onih koji u tu istu Savu bacaju leševe poklanih civila.

Taj će Isus, istina, nekada govoriti i o oprostu, ali nipošto i o zaboravu, to ne dolazi u obzir, sve što se jednom oprosti, drugi se put mora naplatiti, s kamatom, ako je moguće.

Ako Rijeci treba takav Isus, onda je ona u dubokom problemu. Ako vama treba takav Isus, potražite savjet ljekarnika ili liječnika.

Hrabri Isus

Da je kojim slučajem stvarni Isus bio takav kakvim ga reklamira srednja struja katolika u Hrvata, ne bi ga nitko nikada razapeo, on bi u onim mutnim vodama rimske Judeje prvoga stoljeća plivao kao riba u vodi.

Kršćanska manjina - ali i zamjetna sekularna skupina - Isusa zamišlja prije svega kao čovjekoljupca i mirotvorca. Opet velim da nikada nećemo otkopati kakav je bio stvarni Isus, samo zaključujući iz njegove konačne sudbine zaključujemo da mu definitivno nije išlo slizavanje s vlastima.

Uglavnom, u ovoj verziji Isus voli svakog čovjeka, bezuvjetno, spreman je oprostiti i preljubnici uhvaćenoj in flagranti i onima koji su njega nevinog hvatali i razbojniku razapetom do njega.

I spreman je boriti se za pravdu, ali nipošto na silu, nego vrhunskom provokacijom okretanja drugog obraza, kakvog su kasnije pretvorili u djelo Gandhi i Martin Luther King. I nije mu žao u toj borbi dati i vlastiti život, baš kao svojedobno usred najgorih vremena Dietrichu Bonhoefferu ili Maximilianu Kolbeu, koji puno bolje odražavaju ideal svetosti od beskrvnog i gunđavog Stepinca.

Tog bi Isusa današnja katolička većina razapela baš kao i ondašnja judaistička elita.

Tog Isusa Thompson nije propovijedao Rijeci.

Tog Isusa propovijeda tek po koji usamljeni glas u Crkvi, glas koji vapi u nacionalističko-konformističkoj pustinji. Jedan od tih glasova čuje se upravo i u onoj Rijeci u koju bi Thompson uvezao svoju verziju Isusa.

I zato je upravo Crkvi u Hrvata Isus potrebniji nego Rijeci.

Humani bez Isusa

I taj bi se drugi Isus puno žešće okomio na fašiste nego na komuniste, u to možete biti sigurni.

Ipak, i taj drugi Isus ima problem, jer se uz njega lijepe sve one dogme, sve nicejsko-kalcedonske formule koje su podigle zidove i unutar kršćanstva i stvorile temelje za stoljetne vjerske ratove.

Misli li tko da čovjek ne može biti pravdoljubiv i miroljubiv bez Isusa - Isusa u ovoj drugoj verziji - onda neka bude kršćanin. Mnogim ljudima za etičko djelovanje treba neka transcendirajuća naracija, stoga neka odaberu ovu najbenigniju, koja može unaprijediti naše odnose i društva.

Da bi čovjek bio istinski human, ne treba mu nikakva priča o Isusu iz Nazareta, čak ni ona u kojoj je on tek (ne)običan rabin i socijalni reformator.

Da bi čovjek bio istinski human, ne treba mu ni obećanje vječnog života, naprotiv, on mora živjeti upravo ovaj jedan jedini život sa sviješću da mu njegov eventualni gubitak nitko neće isplatiti.

Prema mojoj skromnoj statistici, takvih ljudi nema puno, pa ni u Rijeci. Ali ih je i tamo daleko više nego pravih kršćana u Katoličkoj (ili bilo kojoj drugoj) crkvi u Hrvata (ili bilo kojem drugom narodu).

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala