Screenshot: HRT, N1

ZABRINUT zbog nekonstruktivne histerije koja je zavladala u odnosima sa Srbijom, Josipović je u pismu predsjednicu podsjetio na deset točaka koje je dogovorio s bivšim srpskim predsjednikom Tadićem, i predložio da se pregovori sa Srbijom vode prema tim načelima.

Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske,

Slobodan sam Vam se obratiti ovim otvorenim pismom jer je riječ o pitanju iz Vaše ustavne nadležnosti kao sukreatorice i suprovoditeljice vanjske politike Republike Hrvatske. Svjedoci smo neuspjeha naše vanjske politike u namjeri da blokira pristupne pregovore Republike Srbije u pogledu 23. i 24. poglavlja i upornog nastavljanja kontraproduktivne i štetne politike koja nema izgleda na uspjeh i koja negativno utječe na naš međunarodni položaj, uključivši položaj u EU i odnose sa susjedima. Nismo uspjeli, naprosto zato što nismo bili u pravu. Nismo mogli tražiti od Srbije da ukine Zakon kakav, s gotovo istim efektima, ima i Hrvatska.

Hrvatska je Vlada potpuno u pravu kad ističe da Republika Srbija nije ispunila preuzete obveze koje se odnose na prava hrvatske zajednice u Srbiji. Naša Vlada, po mom sudu, mora nastaviti inzistirati na poboljšanju položaja hrvatske zajednice u Srbiji, kao što mora i inzistirati na ostvarenju ustavnih i zakonskih prava srpske zajednice u Hrvatskoj. Kao što smo vidjeli, to nije moguće blokadom pristupnih pregovora, već što skorijim bilateralnim dogovorom, upravo onako kako ste Vi i premijer Vučić naveli prilikom nedavnog susreta. Isto tako, Hrvatska s pravom konstatira da Srbija ne ispunjava u cijelosti obvezu suradnje s Haaškim sudom. Međutim, kako je to bilo i prilikom naših pregovora s EU, konačnu ocjenu o suradnji koju slijede zemlje-članice EU prilikom odluke da li ipak otvoriti (a kasnije i zatvoriti) pregovore, daje sam Haaški sud.

Konačno, najosjetljiviji prigovor Republike Hrvatske bio je onaj na oblik univerzalne nadležnosti koju za progon ratnih zločina predviđa srpski Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine iz 2003. godine s kasnijim izmjenama i dopunama. Taj Zakon u članku 3. predviđa da Srbija može voditi kazneni postupak za ratne zločine počinjene „na teritoriju bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo učinioca ili žrtve.“

Namjera naše vanjske politike da zbog navedene odredbe blokira pristupne pregovore Srbije propala je, ponajprije zato što gotovo sve europske zemlje imaju neki oblik univerzalne nadležnosti. I Republika Hrvatska ima univerzalnu nadležnost za ratne zločine, ne samo u Kaznenom zakonu (članak 16.), već i u Zakonu o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava iz 2003. godine.

Unatoč nekim stilističkim i nomotehničkim razlikama, kad se gleda cjelina pravnog sustava jedne i druge države, nema značajnije razlike među našim zakonodavstvima kada je riječ o mogućnosti da se sudi stranom državljaninu za zločin počinjen na teritoriju druge države, bez obzira na državljanstvo žrtve. Da budem slikovit, hrvatski bi sudovi mogli prema našem zakonodavstvu suditi albanskom ili srpskom državljaninu za zločin počinjen tijekom rata na Kosovu.

Međutim, naši su branitelji i dio javnosti u pravu kad upozoravaju na moguće zlouporabe univerzalne nadležnosti od strane Republike Srbije. U suđenjima za ratne zločine, nadam se da to ne treba posebno dokazivati, bilo je nepravilnosti i zlouporaba i sa srpske, i s hrvatske strane. Smatram da je najvažniji cilj da svi zločini učinjeni u ratu i agresiji na Hrvatsku, a bilo ih je puno, bili su strašni, budu kažnjeni. Na žalost, naša državna tijela, iz raznih razloga, nisu do uspjela privesti pravdi mnoge od počinitelja zločina, pa i zbog nedovoljne suradnje Hrvatske i Srbije.

Važna posljedica univerzalne nadležnosti u Srbiji, posebno ako bi bila riječ o zlouporabama, je pravna neizvjesnost kojoj su izloženi naši branitelji. Čim prijeđu granicu, izloženi su mogućnosti uhićenja i izručenja Srbiji. Takvo stanje mora se otkloniti. Međutim, to se ne može učiniti podizanjem tenzija u odnosima sa Srbijom i nerealnim prijetnjama o blokiranju pregovora.

Sigurnost braniteljima može dati samo kvalitetan sporazum Hrvatske i Srbije o suradnji na progonu ratnih zločina koji će eliminirati mogućnost zlouporaba. S tadašnjim predsjednikom Srbije, g. Tadićem, 2011/12 postigao sam dogovor o načelima na kojima bi se trebao riješiti niz problema koji proizlaze iz univerzalne nadležnosti koju imaju i Hrvatska i Srbija. S obzirom na ustavne nadležnosti, jedino što smo mogli učiniti jest da našim vladama predložimo da pristupe pregovorima i zaključenju sporazuma na navedenim načelima. Osobno sam načela predao tadašnjem ministru pravosuđa Republike Hrvatske g. Miljeniću.

Ministarstvo je bilo započelo rad na nacrtu ugovora/sporazuma. Prvi nacrt nije slijedio u dovoljnoj mjeri načela, a i bila je očita nevoljkost da se pristupi pregovorima o navedenom pitanju. Isto tako, stvar je zapela i u Srbiji, posebno nakon što je predsjedniku Tadiću prestao mandat. Danas smo u Hrvatskoj svjedoci zlouporabe problema univerzalne jurisdikcije gdje se stranke nadmeću u potpuno iskrivljenim interpretacijama stvarnog pravnog stanja, prijetnjama susjedima o blokadi pregovora i nerealnim obećanjima braniteljskoj populaciji. Posebno, sadašnji pristup, jer prijetnja blokadom nije realna i provediva, ne rješava problem branitelja. Kada bi prijetnja i mogla riješiti problem, bilo bi to pri kraju pregovora, tek za nekoliko godina.

Poštovana gospođo predsjednice,

Predlažem Vam s obzirom na ustavne nadležnosti koje imate da jasnim stavom prekinete nekonstruktivnu histeriju koja šteti međunarodnoj poziciji Hrvatske, šteti odnosima sa susjedima i šteti braniteljskoj populaciji jer ne nudi realno rješenje problema. U tom smislu, predlažem da sukladno ustavnim odredbama o sukreiranju i suprovođenju vanjske politike predsjednice Republike i Vlade inicirate pregovore s Republikom Srbijom na načelima koje sam nekoć dogovorio s predsjednikom Tadićem.

Načela koja smo bili dogovorili su sljedeća:
1. Obje države prihvaćaju načelo prema kojemu se svi ratni zločini proganjaju prema istim kriterijima, bez privilegiranja svojih državljana. Ujednačit će se i kriteriji amnestije i pomilovanja za djela počinjena tijekom rata 1991. – 1995., a koja nisu ratni zločini (oprost).
2. Države se obvezuju razmijeniti podatke o svim postupcima za ratne zločine koji su u tijeku ili koji su dovršeni te jedna drugoj dati punu informaciju o osobama koje su pod sumnjom na počinjenje ratnih zločina.
3. Države se obvezuju da bez međusobnog izvješćivanja neće raspisivati međunarodne tjeralice protiv državljana druge države.
4. Svaka država nadležna je za suđenje svojim državljanima koji imaju stalno boravište na njenom području. Započeti postupci ili postupci koji bi se trebali započeti, ustupit će državi državljanstva počinitelja koji ima prebivalište u državi državljanstva.
5. Države će razmotriti u svakom pojedinom slučaju mogućnost ustupa predmeta državi čije državljanstvo kao jedino, ili kao drugo državljanstvo, ima okrivljenik izvan slučajeva iz točke 1.
6. Države će jedna drugoj prepustiti postupke u tijeku, suglasno ovom sporazumu, a druga će država, preuzimajući postupak, predmet tretirati kao kaznenu prijavu ili drugi akt kaznenog progona (optužnica i sl.).
7. Države se obvezuju u punoj mjeri surađivati na razmjeni podataka, dokaza i provođenju potrebnih postupovnih radnji.
8. Države se obvezuju primijeniti najviše standarde zaštite svjedoka i žrtava i podrške tim osobama.
9. Države se obvezuju na zahtjev druge države ili osuđenika prepustiti izvršenje kazne zatvora drugoj državi ako osuđenik ima državljanstvo države koja traži prepuštanje izvršenja. S ustupanjem se mora suglasiti i osuđenik. Država koja preuzme izvršenje, neće dati prijevremeni otpust ili pomilovanje bez suglasnosti države koja je prepustila izvršenje, osim ako je osuđenik odslužio najmanje 2/3 kazne.
10. Ova načela predsjednici će predložiti vladama Hrvatske i Srbije radi primjene, zajedno s drugim potrebnim odredbama postupovne i organizacijske naravi, kroz posebni međudržavni ugovor/sporazum Republike Hrvatske i Republike Srbije.

Uvjeren sam, gospođo predsjednice Republike, da ćete na ovim ili sličnim načelima potaknuti rješenje ozbiljnih problema koje države, posebno braniteljska populacija, imaju zbog nevoljkosti koje je do sada vladala da se pregovorima postigne kompromis. Sporazum na navedenim načelima, osim što bi otklonio opravdane strahove branitelja i njihovih obitelji, podigao bi ugled Republike Hrvatske kao države koja je sposobna rješavati sporna pitanja s drugim državama.